Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-823/2022-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. B. V., B. V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. L. P.-V., odvjetniku iz P., protiv ovršenika G. B. iz S. N., S., kojeg zastupa punomoćnik R. A., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. i p., sa sjedištem u Z., radi ovrhe, rješavajući žalbe ovrhovoditelja i ovršenika, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj Povrv-8931/2017-3 od 17. siječnja 2019., 2. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
I Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja i ovršenika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj Povrv-8931/2017-3 od 17. siječnja 2019.
II Odbijaju se zahtjevi ovrhovoditelja i ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-4903/17 od 27. veljače 2017. te je odbačen prijedlog za ovrhu.
1.1.U točki II. izreke navedenog rješenja naloženo je ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak u iznosu od 412,50 kn, sve u roku 8 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.
2.Protiv točke I. izreke i točke II. izreke u usvajajućem dijelu žali se ovrhovoditelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP) koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - dalje: OZ) predlažući da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška žalbe.
3.Ovršenik žalbu podnosi protiv točke II. izreke u odbijajućem dijelu te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troška žalbe.
4.Žalbe nisu osnovane.
4.Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi primjenom odredbi članka 279. stavak 1. i 3. OZ-a i članka 38. OZ-a te članka 455. ZPP-a s obzirom na utvrđenje da je prebivalište ovršenika izvan RH, slijedom čega zaključuje da javni bilježnik nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje. Pritom se sud prvog stupnja poziva i na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (broj Su IV-148/2018).
5.Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 14. stavka 5. OZ-a te se ovršeniku dosuđuje trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 kn, što sa PDV-om od 25% u iznosu od 61,50 kn i sudskom pristojbom na prigovor u iznosu od 100,00 kn sveukupno iznosi 412,50 kn.
6.U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a uz primjenu odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a. Protivno žalbenim razlozima ovrhovoditelja, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje ovrhovoditelj jer pobijano rješenje nije proturječno, a ne sadrži niti druge nedostatke koji bi ukazivali na ostvarenje navedene procesne povrede.
7.Neosnovano ovrhovoditelj osporava pobijano rješenje jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.
7.1.Mjesna nadležnost javnog bilježnika za određivanje ovrhe propisana je odredbom članka 279. OZ-a na način da je mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika (stavak 1.), dok je odredbom članka 279. stavak 3. OZ-a propisano da će sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako je podnesen nenadležnom javnom bilježniku. Citiranom zakonskom odredbom, koja predstavlja kogentnu pravnu normu, propisana je isključiva mjesna nadležnost javnih bilježnika pa javni bilježnik nije nadležan za odlučivanje već u situaciji kada ovršenik nema prebivalište na području županije na kojem javni bilježnik ima sjedište, a tim više ako uopće nema prebivalište na području RH. Budući da je u konkretnom slučaju prebivalište ovršenika izvan RH, proizlazi da je javni bilježnik citirano rješenje o ovrsi donio protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 279. stavak 3. OZ-a pobijanim rješenjem citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika ukinuo i prijedlog za ovrhu odbacio. U odnosu na daljnje žalbene navode ovrhovoditelja ističe se da je postupanje javnog bilježnika podložno sudskoj kontroli i u fazi postupka kada je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, predmet dostavljen sudu na daljnje postupanje pa su neosnovani navodi ovrhovoditelja da sud prvog stupnja nije bio ovlašten odlučiti na navedeni način u situaciji kada je javni bilježnik već donio rješenje o ovrsi, odnosno da je u takvom slučaju sud prvog stupnja isključivo trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a.
8.Neosnovano ovrhovoditelj ukazuje i na odredbu članka 39. stavak 6. OZ-a, jer je odredbom članka 279. stavak 1. OZ-a mjesna nadležnost javnog bilježnika određena prebivalištem, odnosno sjedištem ovršenika, dok je odredbom članka 39. stavak 6. OZ-a propisana mogućnost donošenja rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika protiv ovršenika strane fizičke ili pravne osobe, što međutim, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja obzirom da je sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“ 130/11, 74/13 – dalje: ZoS) propisana mogućnost da stranac (članak 2. stavak 1. točka 1. ZoS) prijavi prebivalište u RH (članak 146. stavak 2. i 3. ZoS).
9.Slijedom svega navedenog neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud jedino bio ovlašten donijeti rješenje kojim rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavlja izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i da će se postupak nastaviti kao protiv platnog naloga, jer je sud ovlašten temeljem članka 279. stavka 3. OZ-a, a temeljem članka 16. ZPP-a dužan tijekom postupka paziti je li za rješavanje spora uopće nadležan sud RH.
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 14. stavka 5. OZ-a, u svezi sa relevantnim odredbama Tarife (Tbr. 11, točka 1., u vezi sa Tbr. 7. točka 1.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) kada je odlučio kao u točki II. izreke svoje odluke.
10.1.Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da je u konkretno slučaju valjalo primijeniti Tbr. 7. točku 8. Tarife i priznati mu troškove u visini jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom parničnom postupku. Naime, predmetni postupak je ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, iniciran kod javnog bilježnika koji je donio rješenje o ovrsi i nije po izjavljenom prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (po pravilima parničnog postupka), već je pobijanim rješenjem ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbačen ovršni prijedlog. Stoga nema mjesta primjeni navedene odredbe koja se primjenjuje isključivo kada se radi o zastupanju u parničnom predmetu.
10.2. Osnovano je odlučio prvostupanjski sud kada je odbio zahtjev ovršenika za naknadom poštanskih troškova jer nastanak tih troškova ovršenik nije dokumentirao kao što ga je osnovano odbio i sa zahtjevom za naknadom troškova na ime ishođenja osobnog identifikacijskog broja stranom državljaninu jer taj trošak nije bio potreban budući da je u smislu odredbe članka 39. stavka 6. OZ-a iznimno rješenje o ovrsi moglo biti doneseno i bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika kada je isti strani državljanin što u konkretnom slučaju jest.
11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe ovrhovoditelja i ovršenika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, na način kako je to odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Ovrhovoditelju i ovršeniku koji nisu uspjeli sa žalbama nisu priznati troškovi žalbenog postupka (članak 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a te člankom 21. stavkom 1. OZ-a) te je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.
U Rijeci 2. lipnja 2022.
Sudac
Larisa Crnković
