Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-632/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Damira Ronića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja R. C. iz R., OIB…, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB…, zastupane po punomoćnicima iz O. d. G.&G. iz Z., radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini od 10. ožujka 2022. broj P- 94/2020-18, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika u cijelosti se uvažava, a prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Kutini od 10. ožujka 2022. broj P-94/2020-18 se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika. Također prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-4331341 koji su dana 24. kolovoza 2007. sklopili tužitelj R. C., kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Također naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 33.037,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci presude. Također prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.985,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se tuženik zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži te pobijanu presudu i rješenje ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je u cijelosti osnovana.
5. Tuženik u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 3. i 11. ZPP-a smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a osim toga i da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama tako da se ista ne može ispitati. Prije daljnjeg razmatranja žalbe u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava bilo je potrebno utvrditi da li su osnovani žalbeni navodi vezani za bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na taj žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da je u pravu tuženik kada smatra da je prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja i presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te isto tako i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je svojim rješenjem odbio prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strani tuženika, a da pritom u svojoj odluci ni na jednom mjestu nije dao razloge o tome zbog čega je taj prigovor mjesne nenadležnosti izjavljen po tuženiku neosnovan. Kako u odnosu na prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti izjavljen od strane tuženika prvostupanjski sud u svojoj odluci nije dao nikakve razloge o odlučnim činjenicama time je u odnosu na prvostupanjsko rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6. Također po ocjeni ovoga suda, a s obzirom na dokaze koji su od strane prvostupanjskog suda provedeni tijekom postupka te s obzirom na isprave koje su stranke dostavile u spis, a u odnosu na sporni ugovor o kreditu, po ocjeni ovoga suda proizlazi da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio o tome da je mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku. Odredbom članka 49. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. studenog 2020. donio zaključak poslovni broj Su IV–308/2020 kojim se očitovao smatra li se nepoštenom odredbom Ugovora o kreditu odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) te je utvrđeno slijedeće: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“ Kako se u konkretnom slučaju radi o odredbi ugovora kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda po mjestu sjedišta tuženika ta odredba ugovora je unesena u tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik i o toj ugovornoj odredbi se po ocjeni ovoga suda nije pojedinačno pregovaralo zbog čega se takva odredba može smatrati nepoštenom ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Posljedica da je ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena je ništetnost te ugovorne odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjesto sjedišta tuženika. Međutim, čak i u slučaju da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjesto sjedišta tuženika nepoštena i ništetna nadležnost za suđenje u ovom postupku u tom slučaju trebala bi se procjenjivati prema pravilima Zakona o parničnom postupku i to članaka 46., 48. i 59. ZPP-a. Prema odredbi članka 46. stavak 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi članka 48. stavka 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, prema odredbi članka 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Iz priloženog Ugovora o kreditu od 24. kolovoza 2007. vidljivo je da je zaključen u podružnici tuženika u Sisku. Prema tome, u konkretnom slučaju primjenom naprijed citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan može biti ili Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud u mjestu sjedišta tuženika kao pravne osobe, odnosno Općinski sud u Sisku kao sud u sjedištu poslovne jedinice tuženika u odnosu na koji je nastao spor koji se vodi u ovom postupku, a nikako ne može biti nadležan Općinski sud u Kutini. Prema tome iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku zbog čega je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Kako se radi o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, a posljedica takve apsolutno bitne povrede je ukidanje prvostupanjske presude u smislu odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo je uvažiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti izjavljen po tuženiku, a temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno odlučiti o izjavljenom prigovoru mjesne nadležnosti od strane tuženika tako da će za svoju odluku dati razloge o odlučnim činjenicama, a prilikom donošenja takve odluke imat će u vidu i navode iz ove odluke vezane uz eventualnu nadležnost suda za suđenje u ovom postupku u situaciji kada je odredba o prorogaciji nadležnosti iz ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.
Koprivnica, 2. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v. r.
