Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-8/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda, Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća za mladež, Jadranke Biga Milutin-suca za mladež i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv D. T., zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. KZ/97, odlučujući povodom žalbe državnog odvjetništva u Koprivnici broj Kmp-DO-20/12 od 9. ožujka 2022. godine, i žalbe branitelja opt. D. T., T. K., odvjetnika u Z., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, br. Kzd-21/19 od 26. siječnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2022. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se kao osnovana žalba opt. D. T., ukida se odluka o troškovima kaznenog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

i p r e s u d i o j e:

U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Kzd-21/19 od 26. siječnja 2022. godine opt. D. T. je temeljem odredbe čl. 453. st. 3. ZKP/08 oslobođena optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. KZ/97 činjeničnog opisa razvidnog iz izreke prvostupanjske presude.

2.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, te da se branitelju optužene T. K., odvjetniku u Z., isplatiti iznos od 27.700,00 kuna sukladno dijelu Troškovnika, dok je isti odbijen sa daljnjim iznosom od 23.850,00 kuna kao neosnovanim, sve to po pravomoćnosti i izvršnosti prvostupanjske presude.

3.

Na predmetnu presudu žalbu je podnijelo državno odvjetništvo u Koprivnici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.

U svom odgovoru na žalbu državnog odvjetništva, branitelj opt. D. T., T. K., odvjetnik u Z., predložio je da se žalba državnog odvjetništva odbije kao neosnovana.

5.

Branitelj optužene, podnosi žalbu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da se u tom dijelu preinači prvostupanjska presuda sukladno žalbenim navodima, te da se branitelju optužene dosudi cjelokupni traženi novčani iznos sukladno podnesenom Troškovniku, a vezan za troškove prijevoza i putovanja istog na raspravna ročišta.

6.

Županijski državni odvjetnik u Šibeniku je izvršio uvid u spis temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08, te isti vratio ovom sudu na daljnje odlučivanje.

7.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba branitelja optužene, podnesena zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, osnovana.

U odnosu na žalbu branitelja optužene zbog odluke o troškovima kaznenog postupka:

8.

U pravu je branitelj optužene kada u svojim žalbenim navodima ističe da iz obrazloženja prvostupanjske presude, vezano za odluku o troškovima kaznenog postupka, donesenu temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08, nije razvidno temeljem kojih važećih propisa prvostupanjski sud obračunava putne troškove branitelja, a vezane za njegove troškove prijevoza i putovanja osobnim vozilom na raspravna ročišta, s obzirom da se u svom podnesenom Troškovniku branitelj poziva na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to na Tarifu br. 46. st. 3., u kojoj je navedeno da „za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar.“

9.

Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud priznao branitelju kilometražu Zagreb – Koprivnica – Zagreb od 200 km za svaki dolazak na raspravna ročišta, koja je prvostupanjski sud precizno pobrojao i naveo, čemu branitelj optužene niti ne prigovara, ali je potom za trošak goriva priznao 2,00 kune, što bi iznosilo ukupno 400,00 kuna za svaki dolazak na raspravno ročište, navodeći da je „to u skladu sa važećim propisima“, a što je upitno po ocjeni ovog suda kao drugostupanjskog suda.

10.

Naime, iz predmetnog obrazloženja doista nije vidljivo na koje se važeće propise poziva prvostupanjski sud, a što ističe i branitelj optužene u svojim žalbenim navodima.

11.

Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da je Pravilnikom o naknadi troškova u kaznenom postupku koje je donijelo Ministarstvo pravosuđa RH (NN 58/12, 111/12) i to čl. 1. i 2. predmetnog Pravilnika, regulirano pitanje naknade troškova, dok je naknada troškova u vidu obračuna prijeđenog kilometra kod upotrebe vlastitog prijevoznog sredstva regulirana čl. 8. st. 1. i 2. Pravilnika, a odnosi se na naknadu troškova svjedocima, vještacima, tumačima i stručnim osobama. Odredbom čl. 27. Pravilnika regulirana je isplata troškova kaznenog postupka koje isplaćuje sud, odnosno tijelo koje vodi postupak, a vezano za troškove svjedoka, vještaka, tumača, stručnih osoba, službenih osoba te „branitelja kojeg odredi sud“, itd., što upućuje na zaključak da se predmetni Pravilnik odnosi na branitelje postavljene po službenoj dužnosti, dakle, „branitelje koje odredi sud“.

12.

Pregledom predmetnog spisa Kzd-21/19 Općinskog suda u Koprivnici utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o izabranom branitelju T. K., odvjetniku u Z. po punomoći datoj od strane opt. D. T., koja je prvostupanjskom presudom oslobođena optužbe za utuženo kazneno djelo iz čl. 213. st. 1. KZ/97.

13.

Prema odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08, a imajući u vidu sve naprijed iznijeto, proizlazilo bi, po ocjeni ovog suda, da se branitelj opt. D. T. osnovano poziva na Tarifu br. 46. st. 3. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te osnovano dovodi u sumnju ispravnost odluke o troškovima kaznenog postupka donesene od strane prvostupanjskog suda u dijelu u kojemu se isti odbija sa naznačenim novčanim iznosom, kao neosnovanim.

14.

Slijedom naprijed iznijetog, trebalo je prihvatiti žalbu branitelja optužene kao osnovanu, ukinuti pobijanu odluku o troškovima kaznenog postupka te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pri čemu će donijeti novo rješenje o troškovima kaznenog postupka sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08, te Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika:

15.

Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika da bi činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu bilo pogrešno utvrđeno, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio sve činjenice kada je opt. D. T. oslobodio optužbe za utuženo kazneno djelo iz čl. 213. st. 1. KZ/97, činjeničnog opisa razvidnog iz izreke prvostupanjske presude.

16.

Svoja utvrđenja prvostupanjski sud osnovano temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka, sadržaju iskaza brojnih saslušanih svjedoka, temeljem kojih utvrđuje da u postupku ne bi bilo ničim dokazano da bi optužena D. T. kao roditelj grubo zanemarila svoje dužnosti zbrinjavanja i odgoja mal. djeteta, sina M. L..

17.

Naime, predmetnom optužnicom optužena je bila tužena da je kao majka mal. M. L. svjesna da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj svoga sina, nije vodila brigu oko odgoja maloljetnika koji bi ponekad ostajao vani u kasnim noćnim satima, te da nije vodila brigu niti u pogledu obrazovanja svoga sina, jer da bi mal. M. ometao nastavu, izostajao s nastave, nije redovito pisao domaće zadaće, nije učio, niti nosio školski pribor u školu.

18.

U odnosu na svoje zaključke, te data utvrđenja, prvostupanjski sud daje detaljno i cjelovito obrazloženje (str. 9 pobijane presude) iz kojih razloga u postupku ne bi bilo dokazano grubo zanemarivanje dužnosti zbrinjavanja i dužnosti odgoja djeteta kod opt. D. T., sa kojim obrazloženjem prvostupanjskog suda je u cijelosti suglasan ovaj sud, kao drugostupanjski sud.

19.

Jednako, kao i prvostupanjski sud i ovaj sud nalazi da bi iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizišlo, suprotno navodima optužnice, da je optužena učestalo dolazila u školu koju je pohađao malodobni M., obraćala se njegovoj razrednici kao i drugim profesorima, konkretno profesorici Z. koja je maloljetniku predavala matematiku, omogućila mu instrukcije iz pojedinih predmeta, obraćala se i kontaktirala sa djelatnicima Centra, a sve to sa ciljem da mal. M. uspješno završi osnovnu školu, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud.

20.

Žalbeni navodi državnog odvjetnika, koji u naravi predstavljaju supstrat optužnice, su u suprotnosti sa utvrđenjima prvostupanjskog suda, a posebno sadržajima razrednice mal. M. L., D. Š., profesorice M. Z., koja je maloljetniku predavala matematiku, te koje potvrđuju da je sve probleme vezane za mal. M. L. rješavala upravo njegova majka, opt. D. T., učestalo dolazila na informacije u školu, razgovarala sa razrednicom i drugim profesorima koji su predavali maloljetniku.

21.

Po ocjeni ovog suda, činjenice da je maloljetnik povremeno izostajao s nastave, ometao nastavu, nije redovito pisao domaće zadaće, niti nosio školski pribor u školu, ponekad ostajao vani u kasnim noćnim satima, same po sebi nisu dovoljne u pravcu dokazivanja na postojanje grubog zanemarivanja dužnosti odgoja i zbrinjavanja mal. djeteta, kako je to, u konkretnom slučaju, ispravno zaključio prvostupanjski sud.

22.

Slijedom naprijed iznijetog, žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazuju se neosnovanima i neprihvatljivim.

23.

Kako pri svemu tome nisu počinjene niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, to je trebalo odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, te u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

Šibenik, 2. lipnja 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Antonija Perkov, v. r.

Nives Nikolac, v. r.