Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-1062/2018-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. M., drugotužiteljice R. M., trećetužiteljice J. M., četvrtotužiteljice T. M. i petotužiteljice A. M., svi iz Š., L., i svi zastupani po punomoćniku K. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvo, drugo, treće i petotužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3161/2011-52 od 25. kolovoza 2017., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-3161/2011 od 21. rujna 2020., dana 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3161/2011-52 od 25. kolovoza 2017., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3161/2011 od 21. rujna 2020., pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev prvotužitelja da se naloži tuženiku da prvotužitelju s osnova imovinske štete na ime troškova liječenja isplati iznos od 1.068,00 CHF u protuvrijednosti kuna na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev drugotužiteljice da se naloži tuženiku da drugotužiteljici s osnova imovinske štete na ime troškova liječenja isplati iznos od 270,00 CHF u protuvrijednosti kuna na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev trećetužiteljice da se naloži tuženiku da trećetužiteljici s osnova neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2011. do isplate i pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev petotužiteljice da se naloži tuženiku da petotužiteljici s osnova neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2011. do isplate.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kako djelomično osnovana, preinačuje navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja da se naloži tuženiku da s osnova neimovinske štete isplati iznos od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate i s osnova naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku da prvotužitelju s osnova neimovinske štete isplati daljnji iznos od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate i s osnova naknade imovinske štete na vozilu iznos od 11.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, sve po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da prvotužitelju s osnova neimovinske štete isplati iznos od 5.000,00 kuna (preko žalbom neosporenih 4.000,00 kuna do dosuđenih 9.000,00 kuna), drugotužiteljici 3.000,00 kuna (preko žalbom neosporenih 4.000,00 kuna do dosuđenih 7.000,00 kuna), treće i petotužiteljice po 3.500,00 kuna i četvrtotužiteljici 2.000,00 kuna (preko žalbom neosporenih 3.000,00 kuna do dosuđenih 5.000,00 kuna), sve s pripadajućom zateznom kamatom.

IV. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.818,68 kuna (preko žalbom neosporenih 7.000,00 kuna do 16.818,68 kuna).

V. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 13.401,60 kuna.

VI. Preinačuje se navedena presuda pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.104,72 kuna (preko 13.401,60 kune do 21.506,32 kune) i sudi:

Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 8.104,72 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 1.596,24 kuna u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati prvotužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva prvotužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, za naknadom imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate te za naknadom imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 1.068,00 CHF u protuvrijednosti kuna na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati drugotužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 7.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev drugotužiteljice za naknadom imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 270,00 CHF u protuvrijednosti kuna na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate odbijen kao neosnovan, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati trećetužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 3.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2011. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev trećetužiteljice za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2011. do isplate odbijen kao neosnovan, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati četvrtotužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2011. do isplate , pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da isplati petotužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 3.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev petotužiteljice za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2011. do isplate odbijen kao neosnovan, pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi prvo do petotužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.818,68 kuna sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 21.506,32 kune odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nisu uspjeli sa zahtjevima i to prvotužitelj sa zahtjevom za naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kn i na ime troškova liječenja u iznosu od 1.068,00 CHF te sa dijelom zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 kuna, drugotužiteljica sa zahtjevom za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 270,00 CHF i treće i petotužiteljica sa dijelom zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu 1.500,00 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom, i protiv odluke o trošku žalbu su podnijeli prvo, drugo, treće i petotužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima te traži trošak žalbe.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio i tuženik u dijelu u kojem je prvo i drugotužiteljima dosuđeno preko 4.000,00 kuna (prvotužitelju do 9.000,00 kuna, drugotužiteljici do 7.000,00 kuna), četvrtotužiteljici preko 3.000,00 kn (do 5.000,00 kuna), u odnosu na treće i petotužiteljicu u cijelosti za dosuđenih po 3.500,00 kuna, i dijelu u kojem su dosuđeni troškovi preko 7.000,00 kuna zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.500,00 kuna, za naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kuna i na ime troškova liječenja u iznosu od 1.068,00 CHF, zahtjev drugotužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.000,00 kuna i s osnova imovinske štete na ime troškova liječenja iznos od 270 CHF i zahtjevi treće, četvrto i petotužiteljice za isplatu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 kuna, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta im je, prema činjeničnim tvrdnjama tužbe, nastala kao posljedica prometne nezgode 17. travnja 2010. koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 108., 219. i 230. ZPP niti odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga da tužitelji nisu dostavili izvornik medicinske dokumentacije s obzirom da suprotno proizlazi iz sadržaja spisa i iscrpnog i argumentiranog obrazloženja prvostupanjskog suda. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da su tužitelji dostavili sudu i protivnoj stranci na uvid original medicinske dokumentacije čije se preslike nalaze na listu 35 do 38, 40, 42 do 44 i 93 do 98 spisa te originale liječničkih potvrda čije se preslike nalaze na listu 35 do 44 spisa, a njihovi prijevodi na listu 25 do 33 spisa, dok su originali preostale medicinske dokumentacije koja se nalazi u ordinaciji liječnika opće medicine tužitelja u Š. dr. U. S. zatraženi pisanim putem. Prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelji dokazali činjenicu da su predmetnu dokumentaciju zatražili od svog liječnika pisanom korespondencijom putem e-maila koja je priložena sudskom spisu na listu 206 do 209 spisa, da iz sadržaja prijevoda dopisa dr.med. U. S. od 21. travnja 2017. (list 212 do 214 spisa) upućenog prvotužitelju proizlazi da ga je odvjetnik zamolio da mu dostavi dokumente u originalu, ali da medicinsku dokumentaciju ne može izdati n medicinskoj osobi bez odobrenja pacijenta, zbog čega traženu dokumentaciju šalje stranci osobno koja ju može dostaviti svom odvjetniku, da je iz sadržaja e-mail poruke od 24. travnja 2017. (list 209 spisa) razvidno da je prvoužitelj navedenu dokumentaciju proslijedio svom odvjetniku, da je punomoćnik tužitelja na ročištu 26. lipnja 2017. predao u spis medicinsku dokumentaciju koja je strankama poslana uz dopis liječnika opće medicine, da se radi o dokumentaciji u preslicima koja je identična onoj koja je već ranije predana u sudski spis i prevedena na hrvatski jezik. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u navodima žalbi nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je prigovor tuženika o nevjerodostojnosti medicinske dokumentacije neosnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju. Stoga neosnovano zbog tvrdnji o nevjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji osporava i provedeno vještačenje i ističe žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije sporan nastanak štetnoga događaja, prometne nezgode koja se dogodila 17. travnja 2010. oko 21,16 sati u Z. na 1. kilometru + 914m autoceste i da je istu skrivio D. B., osiguranik tuženika.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrdio da prvotužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od 9.000,00 kuna, drugotužiteljici 7.000,00 kuna, treće, četvrto i petotužiteljici po 5.000,00 kn, s tim da je treće i petotužiteljici zbog doprinosa od 30 % zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom umanjio naknadu na po 3.500,00 kuna.

11. Sporno je, po žalbi tužitelja, pravo prvotužitelja na naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kn i na ime troškova liječenja u iznosu od 1.068,00 CHF, te odbijenih 2.500,00 kuna s osnove neimovinske štete, pravo drugotužiteljice na naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 270 CHF, visina utvrđenog doprinosa treće i petotužiteljice u omjeru od 30 % zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa s koje osnove je sporno odbijenih 1.500,00 kuna za svaku tužiteljicu. Po žalbi tuženika sporna je visina dosuđene naknade neimovinske štete prvo i drugotužiteljima preko 4.000,00 kuna, četvrtotužiteljici preko 3.000,00 kn i sporna je u cijelosti visina tužbenog zahtjeva treće i petotužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Sporna je odluka o troškovima po žalbi tužitelja i tuženika.

12. Provedenim kombiniranim prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. S. H. i dr. J. Š. sud prvog stupnja je utvrdio da je došlo do izravnog sudara prednjeg dijela motocikla kojim je upravljao osiguranik tuženika i prednjeg lijevog dijela osobnog vozila u kojem su bili tužitelji pri čemu je ostvaren kratkotrajan pad brzine od oko 20 km/h i usporenje od oko 4,7 gravitacija, što je imalo za posljedicu aktiviranje prednjih zračnih jastuka. U sudaru je došlo do naglog polijetanja svih putnika u osobnom vozilu izrazito prema naprijed. Utvrđeno je da je prvotužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natučenja prsne kosti i prsnog koša od sprijeda gore prema desno dolje (očito otisak sigurnosnog pojasa), istegnuće vratne, prsne i slabinske kralježnice, krvni podljev predjela debeloga mesa i ozljedu lijeve ruke krhotinama, vjerojatno rasprsnutog stakla, drugotužiteljica je zadobila krvni podljev obje potkoljenice, koljena i lijeve natkoljenice, vjerojatno istegnuće mišića vrata i bolnost predjela desnog ručnog zgloba, trećetužiteljica je zadobila je ozljede u vidu natučenja glave u predjelu lica s ogrebotinama te natučenje i krvni podljev gornje usnice s rascjepom spojnice gornje usnice, četvrtotužiteljica je zadobila ozljede u vidu natučenja desnog tjemenog dijela glave i natučenje i ogrebotine lijevog koljena, a petotužiteljica natučenje glave u predjelu desne jagodice lica s ogrebotinama i natučenje lijeve potkoljenice. Ozljede koje su zadobili prvo i drugotužitelji odgovaraju onima u sličnim prometnim nesrećama nastale kod osoba koje su vezane sigurnosnim pojasom, ozljede kakve su zadobile treće i petotužiteljica viđaju se nastale u sličnim prometnim nesrećama kod osoba koje nisu vezane sigurnosnim pojasom. Vezivanjem pojasom njihove bi ozljede, ovim mehanizmom ozljeđivanja, bile izbjegnute. Ozljede četvrtotužiteljice mogle su nastati bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.

13. Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igora Stipančića sud prvog stupnja je utvrdio da je prvotužitelj trpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na stanje umjereno do jaki oscilirajući strah je mogao imati oko 2 dana, potom umjereni oscilirajući strah je mogao imati oko 7 dana, slabiji oscilirajući strah sveukupno je trpio oko 3 mjeseca a moguće je zaostao strah u obliku nelagode u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj, trpio je bol jakog intenziteta oko 2 dana, srednjeg oko 5-6, a manjeg još do mjesec dana. Drugotužiteljica je trpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah jakog intenziteta je mogla imati oko 1- 2 dana, srednjeg oko 3-4 dana i slabog sveukupno do 3 tjedna, bol jakog intenziteta mogla je imati oko 2 dana, srednjeg oko 4, a manjeg još do 3 tjedna. Trećetužiteljica je trpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah jakog intenziteta je mogla imati oko 1 dan, srednjeg oko 2-3 dana i slabog sveukupno do 2 tjedna, bol jakog intenziteta mogla je imati oko 1 dan, srednjeg oko 3-4, a manjeg još do 10 dana. Četvrtotužiteljica je trpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah jakog intenzitet je mogla imati oko 1 dan, srednjeg oko 3 dana i slabog sveukupno do 2 tjedna, bol jakog intenziteta mogla je imati oko 1-2 dana, srednjeg oko 3-4, a manjeg još do 10 dana. Petotužiteljica je trpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah jakog intenziteta je mogla imati oko 1 dan, srednjeg oko 3 dana i slabog sveukupno do 2 tjedna, a bol jakog intenziteta mogla je imati oko 1-2 dana, srednjeg oko 3-4, a manjeg još 2 tjedna.

14. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. ZOO i kriterije propisane istom odredbom ocijenio da prvotužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 9.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 2.500,00 kuna ocijenio tužbeni zahtjev previsoko postavljenim, drugotužiteljici u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna, trećetužiteljici u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, koji iznos štete je sud umanjio za doprinos treće tužiteljice nastanku štete od 30% i obvezao tuženika na isplatu razmjerno umanjenog iznosa od 3.500,00 kuna, četvrtotužiteljici u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, petotužiteljici u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, koji iznos štete je sud umanjio za doprinos petotužiteljice nastanku štete od 30% i obvezao tuženika na isplatu razmjerno umanjenog iznosa od 3.500,00 kuna.

16. U odnosu na zahtjev prvotužitelja za naknadu neimovinske štete, imajući u vidu okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, način na koji se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od zatraženih 11.500 kuna bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, pa su utoliko osnovani žalbeni navodi prvotužitelja kojima potražuje i daljnji iznos od 2.500,00 kuna (pored dosuđenih 9.000,00 kuna s ove osnove).

17. Nadalje, za drugotužiteljicu dosuđeni iznos od 7.000,00 kuna, a za četvrtotužiteljicu dosuđeni iznos od 5.000,00 kuna bi predstavljali primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Suprotni žalbeni navodi tuženika (kojima osporava visinu zahtjeva prvo i drugo tužitelja preko iznosa od 4.000,00 kuna, odnosno preko iznosa od 3.000,00 kuna za četvrtotužiteljicu) nisu doveli u sumnju navedeno shvaćanje ovog suda.

18. Pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

19. Pri tome treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

20. Nadalje, osnovana je žalba prvotužitelja da je sud prvog stupnja u odnosu na odbijeni zahtjev za naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kuna počinio bitnu povredu odredbe iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 221. ZPP s obzirom da je zahtjev odbijen sa obrazloženjem da tužitelj nije dokazao visinu štete na vozilu, a stranke su na ročištu 28. rujna 2016. visinu imovinske štete na vozilu u iznosu od 11.000,00 kuna prihvatile kao nespornu (list 189 spisa), o čemu spisu prileži i izvješće sutkinje dano na temelju odredbe čl. 361. st. 3. ZPP (list 365 spisa).

21. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i 373.a. st. 1. toč. 1. ZPP preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke na način da je naloženo tuženiku da prvotužitelju isplati daljnji iznos od 2.500,00 kuna s osnova neimovinske štete i 11.000,00 kuna s osnova imovinske štete na vozilu, sve s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke ove presude).

22. U preostalom dijelu, u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete za troškove liječenja prvo i drugotužitelja (u iznosu od 1.068,00 CHF i 270 CHF) žalba tužitelja je neosnovana. Naime, sud prvog stupnja odbija navedeni zahtjev sa obrazloženjem da nije dostavljen niti jedan račun medicinske ustanove niti prijevoza odnosno vozne karte, na osnovi kojeg bi se utvrdila osnovanost i visina zahtjeva, koja utvrđenja suda tužitelji žalbenim navodima da je logično da se koristio javni prijevoz jer nije bilo osobnog vozila, nisu doveli u pitanje.

23. Budući da treće i petotužiteljica žalbom niti ne osporavaju utvrđenja suda da nisu bile vezane sigurnosnim pojasom, niti su prigovarale nalazu i mišljenju vještaka koji su utvrdili da ne bi bile ozlijeđene da su bile vezane sigurnosnim pojasom, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio doprinos nastanku štete od 30 %. Suprotni žalbeni navodi treće i petotužiteljice nisu doveli u sumnju pravilnost takve odluke suda prvog stupnja.

24. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističe da su treće i petotužiteljica zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom isključivo odgovorne za nastanak štete valja reći da činjenica što iste nisu bile vezane sigurnosnim pojasom može značiti samo njihov doprinos nastanku štetnog događaja, a nikako ne njenu isključivu odgovornost za nastupjelu štetu. Naime, činjenica nevezivanja sigurnosnim pojasom, pa makar se utvrdilo da do ozljeđivanja uopće ne bi došlo da je oštećenik bio vezan sigurnosnim pojasom, može značiti samo doprinos oštećenika nastanku štete, a ne i njegovu isključivu odgovornost (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-x 759/11, Rev-x 715/09 i Rev-1031/10, Revx-2016).

25. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i žalba tuženika u cijelosti i odlučeno kao pod točkom I. i III. izreke ove presude.

26. Pravilno je prvostupanjski sud donoseći odluku o trošku primijenio odredbu čl. 154. st. 2. i 155. ZPP, a suprotni žalbeni navodi tužitelja i tuženiku takvu odluku prvostupanjskog suda nisu doveli u pitanje. S obzirom na promijenjeni uspjeh prvotužitelja u sporu od 78 %, ukupan uspjeh tužitelja u parnici bi iznosio 78,8 % (prvotužitelj 78 %, drugotužiteljica 81%, trećetužiteljica 70%, četvrtotužiteljica 100%, petotužiteljica 70%), pa bi trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema uspjehu u sporu od 78,8 % iznosio 19.798,40 kuna, sa troškovima medicinskog vještačenja i prijevoda ukupno iznosi 26.248,40 kuna, navedeni trošak prebijen sa troškom tuženika (koji je uspio 21,20 %) koji sada iznosi 1.325,00 kuna daje razliku od 24.923,40 kuna. S obzirom da je tužiteljima dosuđen trošak u iznosu od 16.818,68 kuna tuženik je dužan nadoknaditi i daljnji trošak u iznosu od 8.104,72 kune. Pri tome treba dodati da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje:Tarifa) pa su neosnovani suprotni navodi tužitelja. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđeni omjer uspjeha u sporu jer je postupku bila sporna visina zahtjeva. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelji nemaju pravo na naknadu troškova koji su nastali, prema tvrdnjama tuženika, zbog višegodišnjeg prikupljanja originalne medicinske dokumentacije s obzirom da se ista prikupljala po prigovorima tuženika na istu, koje prigovore je sud zaključno utvrdio kao neosnovane. Okolnost da je tužiteljima u tijeku postupka ponuđeno sklapanje izvansudske nagodbe sa iznosima manjim od zatraženih i dosuđenih u ovom postupku nije od odlučnog značaja s obzirom da tužitelji nisu bili dužni pristati na manje iznose, a tuženik je bio u mogućnosti pred sudom (priznanjem tužbenog zahtjeva) ili izvan suda (isplatom nespornog iznosa) smanjiti troškove za eventualni nesporni dio.

27. Na temelju Tbr. 10. 1., Tbr. 36., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife prema vrijednosti predmeta pobijanog dijela (vps 25.000,00 kuna) trošak sastava žalbe iznosi 1.750,00 kuna i trošak pristojbe na žalbu 1.206,00 kuna (list 360 spisa), ukupno 2.956,00 kuna, što prema uspjehu u žalbenom postupku od 54 % iznosi 1.596,24 kuna, koji trošak je dosuđen tužiteljima.

28. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. lipnja 2022.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar, v.r.