Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-963/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B. L., zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: 82 PpP-2018/2019 od 29. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se činjenično opisano postupanje u izreci pobijane presude označava djelom prekršaja iz članka 57. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. B. L. za djelo prekršaja iz članka 57. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od tri mjeseca od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

III U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku okr. B. L. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 57. stavka 2. i 7. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 1.400,00 kuna

1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o kazni i neizricanju zaštitne mjere.

2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda preinači.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, ovaj Sud je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud činjenično opisano djelo iz izreke pobijane presude pogrešno pravno označio.

4.2. Naime, iz činjeničnog opisa djela u izreci nije razvidno da je kao posljedica okrivljenikovog postupanja protivno odrede članka 57. stavka 2. i 7. Zakon o sigurnosti prometa na cestama izazvana materijalna šteta, a odredba članka 293. stavka 1. cit. Zakona propisuje da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 1.000,00 kuna, pa je za ostvarenje obilježja djela za koje je okrivljenik proglašen krivim pobijanom presudom (iz članka 57. stavka 2. i 7. uz primjenu odredbe članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) izostala svaka naznaka i opis materijalne štete.

4.3. Stoga je, ovaj Sud po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela, na način da je činjenično opisano postupanje u izreci pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 57. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj Sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja ovaj Sud je utvrdio da je u pravu žalitelj kada upire na pogrešnu primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, budući da u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje su uvjet za primjenu tog instituta, pri čemu prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su od utjecaja na kaznu, i to prvenstveno nije pravilno cijenio stupanj krivnje i značaj počinjenog prekršaja, ugrožavanja života i imovine drugih sudionika u prometu. Zbog navedenih razloga, a imajući na umu da se radi o počinitelju koji ranije nije dolazio u sukob sa zakonom te uzimajući u obzir iz stanja prvostupanjskog predmeta utvrđene imovinske prilike, ovaj Sud je prihvaćajući žalbu tužitelja izrekao kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, kako je to navedeno u točki II izreke ove presude, smatrajući da je tako izrečena kazna primjerena svim okolnostima od utjecaja na kaznu, u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno upućivanja takvog prijekora zbog počinjenog prekršaja koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine ovakve prekršaje.

7. Neosnovani su navodi žalitelja da je prvostupanjski sud trebao izreći zaštitnu mjeru. Naime, pozivajući se na opravdane razloge prvostupanjski sud nije našao nužnim okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, pravilno imajući na umu da ranije nije osuđivan kao počinitelj djela prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama pa se smatra primarnim počiniteljem i da nije sklon protupravnom postupanju u prometu. Pri takvom stanju stvari, a imajući na umu da je zaštitna mjera u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona fakultativne naravi i ovaj Sud je mišljenja da izricanje zaštitne mjere u konkretnom slučaju ne bi bilo u razmjeru s prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem počiniteljeve opasnosti, u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2022.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.