Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 7 P Ob-116/21-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice I. G., OIB:..., , T. B., protiv tuženika N. B., OIB: ..., V. B., H., radi ostvarivanja roditeljske skrbi, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost, dana 28. travnja 2022. u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti posebne skrbnice i tuženika, dana 2. lipnja 2022.

p r e s u d i o  je

I. Zajedničko dijete stranaka mlt. S. G., OIB:..., stanovat će s majkom I. G., OIB:..., na adresi B. J. J. , T. B..

II. Majka I. G. ostvarivati će samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. S. G., uključivši i bitna osobna prava djeteta iz čl. 100. ObZ-a.

III. Osobni odnosi između mlt. S. G. i oca N. B., OIB: ..., održavati će sukladno dogovoru roditelja.

III. Nalaže se N. B., OIB: ... V. B., H. da doprinosi za uzdržavanje mlt. S. G., iznos od 1.352,60 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe tj. 31. svibnja 2021. do 31. ožujka 2022., a od 1. travnja 2022. pa na dalje iznos od 1.425,80 kn mjesečno, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće dospijevajuće obroke do svakog 15.-og u mjesecu, za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, na tekući račun majke i zakonske zastupnice I. G., br. HR....

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi donošenja odluke s kojim roditeljem će dijete stanovati, roditeljskoj skrbi, susretima i druženjima te uzdržavanju. U tužbi navodi kako je tuženik po rođenju mlt. S. priznao očinstvo no od tada nije u kontaktnu s djetetom, odnosno odbija bilo kakve kontakte, tako da o djetetu ona brine sama. Ističe kako za dijete mjesečno ima izdatke koji se odnose na školovanje, odjeću, hranu, igračke i dadilju. Slijedom navedenog traži da se odredi da će dijete stanovati s njome, da će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb te da se tuženika obveže na plaćanje uzdržavanja.

2. Rješenjem ovog suda od 15. studenog 2021. mlt. djetetu stranaka imenovana je posebna skrbnica u osobi M. V, zaposlenice Centra za posebno skrbništvo u Z..

3. Tijekom postupka, a u skladu s odredbom čl. 357. Obiteljskog zakona (dalje OBZ- a, NN br. 103/15, 98/19) sud je zatražio od nadležnog Centra za socijalnu skrb Varaždin (dalje Centar), mišljenje u svezi tužbenog zahtjeva tj. s kojim roditeljem bi dijete trebalo stanovati, samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi te održavanju osobnih odnosa s drugim roditeljem.

4. Iz mišljenja Centra proizlazi kako otac ne iskazuje želju za uspostavljanjem osobnih odnosa s djetetom niti želi plaćati uzdržavanje za dijete. Isti ne pokazuje niti minimalnu razinu interesa za mlt. S. i sudjelovanje u njenom životu. Ne uključuje se u školovanje i zdravstvenu zaštitu djeteta, a boravi u inozemstvu, slijedom čega je nedostupan institucijama. Ujedno majka nema kontakt s tuženikom niti s njime ima kontakt dijete, a ujedno je majka blokirana na svim njegovim društvenim mrežama radi čega se ne može u hitnim situacijama uspostaviti komunikacija, što uslijed značajnih razvojnih teškoća koje mlt. dijete manifestira, predstavlja ozbiljan problem. Slijedom navedenog smatraju kako dijete i nadalje treba stanovati s majkom, a ujedno da je u interesu mlt. Sonje da se majci omogući samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, tim više što je riječ o djetetu s razvojnim i emocionalnim teškoćama. Što se tiče odvijanja osobnih odnosa oca i djeteta, mišljenja su da je otac u mogućnosti isto ostvariti u neposrednom dogovoru s majkom, kad za isto iskaže interes.

5. Ovdje valja istaknuti kako tuženik, iako uredno pozvan (dostavom preko e-oglasne ploče), se nije odazivao pozivima suda te nije dao odgovor na tužbu.

6. Posebna skrbnica djeteta se podneskom od 28. travnja 2022. očitovala na način da nema primjedbe na mišljenje Centra te smatra kako predmetno treba uzeti u obzir kod donošenja odluke.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvješće o obveznom savjetovanju (strana 2), rodni list (strana 6), mišljenje centra (strana 18-31), dopis HZMO (strana 44), dopis Porezne uprave sa dokumentacijom (strana 46-49) te je saslušao tužiteljicu svrhu dokazivanja, dok tuženika nije saslušao obzirom da se isti, iako uredno pozvan, pozivu suda nije odazvao.

8. Obzirom na dio tužbenog zahtjeva kojim se predlaže donijeti odluku o tome s kime će zajedničko dijete stanovati, sud je najprije razmotrio tvrdnje tužiteljice te je uzeo u obzir i mišljenje posebne skrbnice djeteta, a osobito mišljenje Centra za socijalnu skrb u V.. Iz svega navedenog proizlazi kako otac, ovdje tuženik, od rođenja mlt. S. nema s njom nikakav kontakt, ne posjećuje ju, ne plaća za nju uzdržavanje niti na bilo koji drugi način sudjeluje u njezinom životu, odnosno svu brigu o mlt. S. (a radi se o djetetu s posebnim potrebama), vodi upravo tužiteljica. Slijedom navedenog sud smatra kako mlt. S. treba stanovati s majkom.

9. U odnosu na dio zahtjeva tužiteljice da joj se odobri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, valja uputiti na odredbu čl. 105. st. 1. ObZ kojom je propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

10. Temeljem čl. 105. st. 5. ObZ propisano je da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a.

11. U čl. 100. st. 1. ObZ određeno je da se zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, dok je u st. 2. citiranog članka propisano da je zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz st. 1. citiranog članka valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete.

12. Kod donošenja odluke o predmetnom zahtjevu, valja naglasiti kako se radi o djetetu s posebnim potrebama, u odnosu na koju je potrebno donositi različite odluke po pitanju zdravlja i školovanja te majka nedvojbeno ima velikih poteškoća (ili će ih imati) u dobivanju potrebnih suglasnosti od strane tuženika (obzirom na nedostatak bilo kakve komunikacije između roditelja, pa čak i oca i djeteta pri čemu isti niti ne živi u Hrvatskoj), te sud smatra kako takav način funkcioniranja tuženika nije u interesu mlt. djeteta. Naime, roditeljska skrb ne podrazumijeva samo priznanje očinstva, već odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i dr., od čega tuženik evidentno ne ispunjava niti jedan segment. Obzirom na predmetno, prije svega činjenicu da su Centar i posebna skrbnica bili u cijelosti suglasni da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete mlt. S., kao i obzirom na nezainteresiranost tuženika i činjenicu da isti uopće ne izvršava niti jedan segment roditeljske skrbi, sud zaključuje da je u najboljem interesu djeteta da upravo tužiteljica samostalno i potpuno izvršava roditeljsku skrb, zbog čega je i sukladno čl. 105. ObZ- a, odlučeno kao u točki II. izreke.

13. U odnosu na održavanje susreta i duženja djeteta s ocem, sud je uvažavajući mišljenje Centra, a isto tako smatrajući da je predmetno u najboljem interesu djeteta obzirom da otac, za sada, ne pokazuje nikakav interes za dijete, prepustio roditeljima djeteta da dogovaraju eventualne susrete, kada tuženik za to iskaže interes.

14. U pogledu zahtjeva za uzdržavanje odredbom čl. 309. ObZ-a određeno je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, dok je odredbom čl. 311. ObZ-a određeno da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud određuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove.

15. Kako su roditelji dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl.307. st. 3. OBZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

16. Tužiteljica je navela kako stanuje s djetetom u kući zajedno s njenim ocem i njegovom sestrom, pri čemu da za režije za cijelu kuću izdvaja oko 1.500,00 kn. Nadalje da za hranu za dijete mjesečno izdvaja oko 700,00 kn, oko 1.000,00 kn godišnje za odjeću i obuću, školske potrepštine oko 200,00 do 300,00 kn godišnje. Ističe kako obzirom na njene dijagnoze kao i činjenicu da ne može nositi nikakvu odjeću osim haljina, s njom odlazi na terapije pri čemu za svaki tretman mora izdvojiti 290,00 kn i to jednom tjedno. Također da jednom tjedno odlazi logopedu u Varaždin te jednom mjesečno psihologu, da tim prilikama idu vlakom, pri čemu da za jednu osobu povratna karta iznosi 20,00 kn, pa tako s te osnove mjesečno izdvaja oko 200,00 kn. Dodala je kako je njena plaća 4.600,00 kn, od čega još plaća drva za grijanje koja godišnje koštaju oko 9.000,00 kn, a također da plaća i školsku kuhinju za S. i to 115,00 kn mjesečno.

17. Tuženik, s druge strane, nije pristupio sudu radi davanja iskaza o svojem imovnom stanju niti je priložio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi to bilo vidljivo, dok iz podataka Porezne uprave (strana 46-50 spisa) proizlazi kako tuženik u 2021. te do veljače 2022. nije ostvario nikakve prihode, što u svijetlu poznate činjenice da tuženik živi i radi u Irskoj te tamo očito ostvaruje prihode koje očito ne prijavljuje u Republici Hrvatskoj, nema utjecaja na njegovu obvezu plaćanja uzdržavanja za dijete.

18. Ovdje valja napomenuti kako prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje između ostalog jest dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

19. Kako su roditelji dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl.307. st.

3. OBZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. djeteta, prema zaključku suda (a temeljeno na iskazu tužiteljice s kojom dijete stanuje), oko 5.000,00 kn. Kako je tužiteljica za dijete tražila iznos od 1.352,60 kn mjesečno, odnosno minimalni novčani iznos propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 30/21), time da od 1. travnja 2022. je na snazi nova Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 37/22) kojom je propisan minimalni iznos za uzdržavanje djeteta od 7 do 12 godina od 1.425,80 kn, sud smatra kako je tuženik dužan doprinositi iznosom od 1.352,60 kn od podnošenja tužbe tj. 31. svibnja 2021. do 31. ožujka 2022., a od 1. travnja 2022. pa na dalje iznosom od 1.425,80 kn, a obzirom da nije bilo moguće utvrditi eventualne druge zakonske obveze uzdržavanja tuženika i visinu njegovih prihoda, na temelju čega bi se mogla donijeti drugačija odluka.

20. Obzirom da stranke nisu tražile trošak to sud o predmetnome nije odlučivao. U Varaždinu, 2. lipnja 2022.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke i posebna skrbnica mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. I. G., B. J. J., T. B.

2. N. B., V. B., H., T.

3. Posebna skrbnica M. V., Centar za posebno skrbništvo Z.,

4. Centar za socijalnu skrb V., nakon pravomoćnosti