Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 3 Povrv-118/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, kao sucu pojedincu, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalista Augustine Muršić, u pravnoj stvari tužitelja H. p. b., d.d., OIB: .., Z., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. Ž. & p. d.o.o. Z., protiv 1. tuženika Z. J., OIB: …, N. V., i 2. tuženika M. D., OIB: …, N. V. P., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. svibnja 2022. održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te objavljene odluke 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-262/14-7 od 26. kolovoza 2016. u dijelu kojim je tuženicima Z. J. i M. D. naloženo solidarno platiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Z. zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 3.002,61 kuna od 16. travnja 2004. do 20. prosinca 2021. i to od 16. travnja 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 20. prosinca 2021., po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-262/14-7 od 26. kolovoza 2016. u dijelu kojim je tuženicima Z. J. i M. D. naloženo solidarno platiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Z. iznos od 8.754,07 kuna, te platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.751,46 kn tekuću od 15. travnja 2004. do isplate i na iznos od 3.002,61 kn tekuću od 15. travnja 2004. do 16. travnja 2004., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima Z. J. i M. D. da solidarno naknade tužitelju H. p. b., d.d., Z. parnični trošak u iznosu od 1.700,00 kuna (slovima: tisuću sedamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2022. pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-262/14-7 od 26. kolovoza 2016. u dijelu kojim je tuženicima Z. J. i M. D. naloženo solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Z. 94,55 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2004., te se utvrđuje da je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 26. kolovoza 2016. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovr-262/14-7. Protiv opisanog rješenja o ovrsi ovršenici Z. J. i M. D. su pravodobno podnijeli prigovor u kojem navode da nisu dužni otplaćivati taj dug jer je njihov otac umro 1999., nisu znali za postojanje duga banci, nisu bili u banci niti ikad išta potpisali. Također, ističu prigovor zastare. Po prigovoru tuženika kao ovršenika sud je donio rješenje broj Ovr-262/14- 16 od 27. studenog 2018. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred ovim sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž Ovr-74/2020-2 od 6. studenog 2020.

2. Tužitelj je činjenično determinirao predmet spora podneskom od 20. travnja 2021. navodeći kako osnova utuženog potraživanja proizlazi iz Ugovora o kreditu br. … sklopljenog 10. ožujka 1997. između tužitelja i prednika tuženika pok. I. J.. Navodi kako potraživanje nije podmireno pa je protiv pok. I. J. pokrenut ovršni postupak te je naslovni sud donio rješenje o ovrsi broj Ovr-1608/04 od 6. srpnja 2004. Tužitelj da je prijedlogom od 28. svibnja 2007. predložio donošenje rješenja o ovrsi na plaći tuženika da bi 26. kolovoza 2016. predmetno rješenje bilo i izdano. Tuženik da je tijekom postupka 2005. priznao postojanje duga te se isti obvezao podmiriti u ratama. Zbog navedenog tužitelj smatra kako nije osnovan prigovor zastare.

3. Podneskom od 21. travnja 2021. tuženik Z. J. ponavlja navode iz prigovora te ističe da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Podneskom od 16. lipnja 2021. tužitelj navodi kako je predniku tuženika bio odobren kredit u iznosu od 2.500,00 kuna koji je isti bio dužan vratiti nakon isteka roka od 24 mjeseca počevši od dana puštanja kredita u tečaj i to jednokratnom uplatom navedenog iznosa. Nadalje navodi da je za to vrijeme bila ugovorena kamatna stopa od 8,5% godišnje i primjena konformne metode prilikom obračuna iste. Nakon isteka ugovorenog roka za isplatu kredita, obzirom da kredit nije podmiren, tužitelj da je obračunavao zateznu kamatu.

5. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 26. studenog 2021. (stranica 90-91 spisa), nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, odnosno točku I. tužbenog zahtjeva je uskladio s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje na način da je zatražio isplatu iznosa od 6.498,92 kuna (ranije 8.848,62 kuna), zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 3.002,61 kuna koje teku od 21. travnja 2004. do isplate.

6. Nadalje, po uplati tuženika Z. J. u iznosu od 6.498,92 kuna, tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 8.754,07 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 3.002,61 kuna teku od 18. siječnja 2022. kuna do isplate. Dakle, iz konačno preciziranog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu za iznos od 94,55 kn, čemu se tuženici nisu protivili. S obzirom da je odredbom čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., dalje: ZPP) propisano da ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja sadržanog u ovoj odluci u odnosu na djelomično povučenu tužbu. Nadalje, valja reći da se ovdje radi o postupku kao u prigovoru protiv platnog naloga te da je odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Slijedom navedenoga sud je odlučivao u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, imajući u vidu sadržaj platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-262/14-7 od 26. kolovoza 2016.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Izvod iz poslovnih knjiga (list 4 spisa), Ugovor o kreditu (list 5 spisa), izvaci iz sudskog registra (list 27-31 spisa), potvrde o uplati (93-94 spisa), stanje potraživanja na dan 17. siječnja 2022. (stranica 102 spisa). Isto tako sud je u dokaznom postupku izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji V. S.-O. (stranica 80-82 spisa). Druge dokaze sud nije provodio obzirom ih stranke nisu predlagale.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju članka 8. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova Ugovora o kreditu broj … od 10. ožujka 1997.

10. Između stranaka nije sporno da je pok. I. J. s tužiteljem sklopio predmetni ugovor, nije sporno niti da su tuženici nasljednici pok. I. J., kao niti da je tuženik Z. J. tijekom postupka 20. prosinca 2021. uplatio na račun tužitelja iznos od 6.498,92 kuna, a kojom uplatom je tuženik Z. J. priznao postojanje duga i svoju obvezu.

11. Međutim, spornim se ukazuje koji dio tražbine je uplaćenim iznosom podmiren te je li tuženica M. D. u obvezi podmiriti tražbinu tužitelja.

12. Tuženica M. D. je tijekom postupka tvrdila da nije dužna tužitelju podmiriti tražbinu jer ne zna o čemu se radi, nije znala da postoji dug niti je u banci ikad išta potpisala. Drugotuženica je također u spis dostavila izjavu u kojoj ističe da nije suglasna da se predmetni dug namiruje s njezinog tereta.

13. Sud je pročitao Ugovor o kreditu broj … od 10. ožujka 1997. (list 5 spisa) te je utvrđeno da je pok. I. J. odobren kredit za poticanje stočarske proizvodnje obiteljskih gospodarstava u iznosu od 2.500,00 kuna uz kamatnu stopu od 8,5% godišnje na rok od 24 mjeseca.

14. Nadalje, sud je pročitao Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 15. travnja 2004. te je utvrđeno da dugovanje na navedeni dan iznosi 8.848,62 kuna.

15. Budući da je tuženik Z. J. izričito prigovarao visini tražbine, sud je na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji V. S.-O. kojoj je naloženo da utvrdi točan iznos potraživanja tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu s osnova glavnice i ugovorne kamate.

16. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje V. S.-O. zaprimljenog 13. studenog 2021. proizlazi da je isti izrađen na osnovu dokumentacije u spisu. Iz nalaza nadalje proizlazi da je uvidom u navedenu dokumentaciju utvrđeno da se iznos koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom u visini od 8.848,62 kuna odnosi na kredit broj … koji je odobren I. J. 10. ožujka 1997. za poticanje stočarske proizvodnje obiteljskih gospodarstava u iznosu od 2.500,00 kuna uz kamatnu stopu od 8,5% godišnje te da se od dana korištenja kredita do dana otplate kredita korisnik kredita obvezuje platiti kamate koje se obračunavaju konformnom metodom na cjelokupan iznos odobrenog kredita i naplaćuju po dospijeću kredita jednokratno, Banka da odobrava kredit na rok od 24 mjeseca, a korisnik kredita se obvezuje iznos koji mu je isplaćen, zajedno s pripadajućim kamatama, vratiti Banci jednokratno, po dospijeću kredita. Iz nalaza stalne sudske vještakinje proizlazi da potraživanje tužitelja prema Ugovoru o kreditu broj … na dan podnošenja prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave iznosi 6.498,92 kuna i to s osnova glavnice 2.500,00 kuna, s osnova ugovorne kamate 502,61 kuna i s osnova zatezne kamate 3.496,31 kuna. Vještakinja je navela da je ugovorna kamata obračunata za razdoblje od dana korištenja do dana dospijeća kredita, a zatezna kamata od dospijeća kredita do dana obračuna tužitelja priloženog uz prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave.

17. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje te je u konačnici nakon uplate tuženika Z. J. u iznosu od 6.498,92 kuna, podneskom od 24. siječnja 2022. precizirao tužbeni zahtjev. Tužitelj je izvršio uračunavanje uplaćenog iznosa na način da je zatvorio potraživanje po osnovi ovršnog troška u iznosu od 316,00 kuna, zatim zatezne kamate na ovršni trošak tekuće od 6. srpnja 2004. do uplate i predujma za vještačenje od 2.000,00 kuna te dio zateznih kamata na glavnicu. Tužitelj je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 8.754,07 kuna uvećanog za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 3.002,61 kuna teku od 18. siječnja 2022. kuna do isplate.

18. Sud je pročitao dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz konačno precizirani tužbeni zahtjev i to stanje potraživanja na dan 17. siječnja 2022. te je utvrđeno kako iz priloženog obračuna nije vidljivo za koje razdoblje je tužitelj obračunao zateznu kamatu i na koji iznos, a sve imajući na umu izvršenu uplatu tuženika dana 20. prosinca 2021. u iznosu od 6.498,92 kuna i činjenicu da je tužitelj uračunavanje uplaćenog iznosa vršio na način da je zatvorio i dio zatezne kamate na glavnicu.

19. Tuženici su nalaz vještaka primili uz poziv za ročište određeno za 14. siječnja 2022. Tuženik Z. J. je podneskom od 10. siječnja 2022. obavijestio sud kako je po primitku nalaza i mišljenja te podneska tužitelja od 26. studenog 2021. kontaktirao tužitelja i platio što mu je rečeno, a u prilogu je dostavio preslike potvrda o uplati iznosa od 6.498,92 kuna na račun tužitelja i iznosa od 2.000,0 kuna na račun ovog suda. Nadalje, podneskom od 1. ožujka 2022., a po primitku podneska tužitelja od 24. siječnja 2022., tuženik Z. J. usprotivio se načinu zatvaranja potraživanja od strane tužitelja. Ističe kako je uplatu u iznosu od 6.498,92 kuna izvršio po nalazu i mišljenju vještakinje te da tužitelj nema pravo zatvarati troškove ovršnog postupka i kamate odnosno troškove koje mu sud nije dosudio.

20. Tuženica M. D. nije se očitovala na zaprimljeni nalaz vještakinje.

21. Dakle, stranke na nalaz i mišljenje vještakinje nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje V. S.-O. kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

22. U pogledu prigovora tuženika Z. J. na način uračunavanja tužitelja uplaćenog iznosa od 6.498,92 kuna relevantna je odredba članka 313. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/01) koja se primjenjuje u ovom postupku sukladno članku 1163. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 dalje: ZOO/05), a kojom je propisano ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Međutim, da bi se moglo izvršiti uračunavanje ovršnog troška i troška predujma za vještačenje, nužno je da je takav trošak nastao i dospio na naplatu. U konkretnom slučaju tuženici su podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi osporili tražbinu tužitelja u cijelosti te je slijedom navedenog sud rješenjem od 27. studenog 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi. Stoga ne postoji pravomoćan nastali trošak od 316,00 kuna koji bi tužitelj mogao uračunavati u glavnicu, već bi na taj trošak imao pravo tek kada sud o istome donese odluku (presudu ili rješenje o povlačenju uz naknadu troška). Naime, sud niti u svojoj odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi ne odlučuje izrijekom o trošku ovršnog postupka, već o istom odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. U tom smislu valja ukazati na Zaključak br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojem je pod točkom 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude." Slijedom navedenog, kako je sud tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da je tuženik Z. J. uplatom od 20. prosinca 2021. u iznosu od 6.498,92 kuna u cijelosti podmirio glavno potraživanje od 2.500,00 kuna, ugovornu kamatu od 502,61 kuna kao i zatezne kamate obračunate do 15. travnja 2004. od 3.496,31 kuna, tužitelj nije bio ovlašten svojevoljno uračunavati ovršni trošak sudske pristojbe i poštarine u iznosu od 316,00 kuna i trošak predujma za vještačenje od 2.000,00 kuna prije negoli je u cijelosti zatvorio glavno potraživanje, ugovorne kamate i zatezne kamate na glavnicu do 15. travnja 2004., to sukladno odredbi čl. 313. ZOO-a.

23. U pogledu navoda tuženice M. D. kako ista nije u obvezi podmiriti tražbinu tužitelja, upućuje se na odredbu čl. 139. st. 1. - 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03. i 163/03., dalje: ZN), prema kojoj odredbi nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 1.); nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 2.); nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.); kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva (st. 4.).

24. Budući da tijekom postupka nije sporno da je tuženica M. D. nasljednica iza pok. I. J. te da prema st. 3. citiranog članka ZN, na prigovor nasljednika na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika, a tuženica tijekom postupka nije izričito isticala prigovor u tom smislu , tuženica M. D. sukladno stavku 4. citiranog članka ZN, odgovara tužitelju za predmetni dug solidarno s tuženikom Z. J., također nasljednikom iza pok. I. J..

25. U pogledu prigovora tuženika da je nastupila zastara tražbine tužitelja, valja istaći da je odredbama članka 360. stavka 2. i članka 361. stavka 1. ZOO/01 propisano da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Nadalje, člankom 371. ZOO/01 propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Predmetna tražbina je dospjela 1. lipnja 1999., a od prvog slijedećeg dana tužitelj je imao pravo zahtijevati isplatu, sukladno čemu, a obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 21. travnja 2004. evidentno je da zastara nije nastupila.

26. Stoga je sud temeljem članka 1065. ZOO/01 i članka 139. stavka 4. ZN, a imajući na umu odredbe članka 313. ZOO/01, ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev i to u dijelu za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavne tražbine od 2.500,00 kuna i ugovorne kamate od 502,61 kuna, od 16. travnja 2004. do isplate te je sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu, odnosno u dijelu kojim je tuženicima Z. J. i M. D. naloženo solidarno platiti tužitelju Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Z. zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 3.002,61 kuna od 16. travnja 2004. do 20. prosinca 2021., odnosno do dana isplate. Naime, tuženik Z. J. je tijekom postupka, odnosno 20. prosinca 2021. uplatio na račun tužitelja iznos od 6.498,92 kn. 16. travnja 2004. predstavlja sljedeći dan od dana obračuna zatezne kamate u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, a odluka sadržana pod točkom I. izreke presude je donesena primjenom članka 277. stavka 1. ZOO/01, članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) i članka 400. ZOO/01.

27. Slijedom navedenog, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP te Zaključka br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. citirani platni nalog je djelomično ukinut i to u dijelu kojim je tuženicima Z. J. i M. D. naloženo solidarno platiti tužitelju H. p. b., d.d. Z. iznos od 8.754,07 kuna, te platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.751,46 kn tekuću od 15. travnja 2004. do isplate i na iznos od 3.002,61 kn tekuću od 15. travnja 2004. do 16. travnja 2004., i u tom dijelu je valjalo tužbeni zahtjev za isplatu odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

28. Nadalje, što se tiče troškova ovršnog postupka, valja navesti kako je sud, nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje prvotuženika i drugotuženika) predmetno rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i 448. ZPP-a. Prema tome, kada se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavi kao parnični postupak radi se o jedinstvenom postupku pa o troškovima postupka treba odlučiti jednom odlukom. Stoga je odlukom sadržanom pod točkom III. izreke presude sud odlučio o cjelokupnim troškovima ovog postupka. Valja reći i budući da stranke imaju pravo na zateznu kamatu na troškove od dana donošenja prvostupanjske odluke tada i na troškove nastale u fazi pokretanja postupka kao ovršnog zatezna kamata teče tek od dana donošenja prvostupanjske odluke. Takav stav je izražen i u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

29. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 158. stavka 2. i članka 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), prema vrijednosti predmeta spora od 2.500,00 kuna. Naime, tužitelj je zatražio trošak prema visini tužbenog zahtjeva u pojedinoj fazi postupka na način da je zatražene ugovorne i zatezne kamate pribrojio glavnici, međutim, sukladno članku 35. stavku 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se samo glavni zahtjev dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Budući da glavnica predmetnog ugovora o kreditu iznosi 2.500,00 kuna, navedeni iznos sukladno odredbi članka 35. stavka 1. i 2. ZPP-a predstavlja vrijednost predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna, sastav podneska od 2. studenog 2016. sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) 250,00 kuna, podneska od 25. studenog 2021. sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife i Tbr. 42. Tarife 312,50 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima 21. travnja 2021., 14. siječnja 2022. i 6. svibnja 2022. u iznosima od po 312,50 kuna, sve sukladno Tbr.

9. t. 1 i Tbr. 42. Tarife kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna po tbr. 2. st. 1. u svezi tbr. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13.), a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 kuna.

30. Sud nije priznao trošak poštarine za dostavu prijedloga za ovrhu sudu u iznosu od 16,00 kuna, a s obzirom da tužitelj istu nije dokumentirao računom, potvrdom ili kakvom drugom ispravom iz koje bi bila razvidna stvarna cijena navedene usluge odnosno nastalog troška. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava žalbe od 7. prosinca 2018. jer tužitelj nije uspio s navedenom žalbom kao niti trošak sastava podneska od 20. travnja 2021. jer je tužitelj podnesak dostavio dan prije ročišta određenog za dan 21. travnja 2021. te je sadržaj istog bio u mogućnosti iznijeti i na ročištu. Također nije priznat niti trošak predujma za sudskog ovršitelja određen rješenjem o ovrsi od 6. srpnja 2004. jer navedeni predujam nije iskorišten te će biti vraćen tužitelju.

31. Tužitelju je dosuđen i iznos zakonske zatezne kamate na troškove postupka tekuće od dana donošenja presude do isplate i to sukladno članku 27. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96., 29/99., 173/03. i 194/03.).

32. Slijedom naprijed navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci odluke.

Varaždin, 2. lipnja 2022.

Sutkinja

Melita Šmentanec- Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa odluke.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, a predaje se ovome sudu neposredno ili se šalje poštom preporučeno.

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja O. d. Ž. & p. d.o.o. Z.

2. 1.tuženik Z. J., N. V.,

3. 2.tuženica M. D., N. V. P.,