Poslovni broj: 12 Povrv-869/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. u stečaju S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u odvjetničkom društvu K. & K. d.o.o. S., protiv tuženika G. F. d.o.o. S., OIB: …, radi isplate iznosa od 3.000,00 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 2. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. Š. iz S. poslovni broj Ovrv-1614/2021 od 6. listopada 2021. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 3.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.475,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik I. Š. iz S. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1614/2021 od 6. listopada 2021., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 3.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2021. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, kojim to rješenje pobija u cijelosti. Tuženik u prigovoru ističe da navedeni dug od 3.000,00 kn, a kao dio računa broj 8-001-1 na iznos od 12.500,00 kn, nije vjerodostojan zbog činjenice što mu usluga navedena na računu nikad nije bila dovršena, a da je dogovor s tužiteljem bio kako će ostatak od 3.000,00 kn po izdanom računu biti plaćen po izvršenim radovima. Budući da posao nije završen odnosno dogovorena usluga nije u cijelosti završena, to da stoga ni račun nije do kraja plaćen. Sukladno navedenom, tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-869/2021-2 od 22. prosinca 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – konto karticu potraživanja od kupaca (list 6 spisa) te e-mail poruku tuženika od 7. listopada 2020. (list 15 spisa), dok prilikom donošenja odluke nisu uzete u obzir isprave koje je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 14. ožujka 2022., budući da iste nisu dostavljene pravovremeno u skladu s odredbama članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime duga za obavljene usluge odnosno izvršene radove, a sve prema stanju u poslovnim knjigama tužitelja.

7. Prije svega valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 458. stavak 1., članka 460. i članka 502. stavak 1. ZPP-a, pa je stoga sud u rješenju broj Povrv-869/2021-2 od 22. prosinca 2021., kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP-a (točke II. do V. izreke tog rješenja).

8. Naime, odredbom članka 461.a stavak 3. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Prema članku 461.a stavak 4. ZPP-a, tuženik je u takvim postupcima dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. tog članka također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

9. Nadalje, prema odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP-a, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. tog članka. Prema stavku 7. istog članka ZPP-a, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile protivno stavku 6. tog članka sud neće uzeti u obzir.

10. Tužitelj je naprijed navedeno rješenje ovog suda broj Povrv-869/2021-2 od 22. prosinca 2021. zaprimio 28. prosinca 2021, međutim isti unutar roka od 15 dana određenog člankom 461.a stavak 3. ZPP-a, a koji je tužitelju istekao s danom 12. siječnja 2022., nije dostavio podnesak kojim bi se očitovao na navode iz prigovora tuženika te iznio činjenice i predložio dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj je tek 14. ožujka 2022., dakle izvan naprijed navedenog roka od 15 dana, dostavio u spis podnesak u kojem je osporio navode iz prigovora tuženika, napominjući pri tom da su radovi u cijelosti završeni te da tuženik nije ničim dokazao kako sporni radovi nisu bili u cijelosti završeni. U privitku tog podneska tužitelj je priložio račun broj 9-001-1 od 13.3.2019. i svoju konto karticu kupaca te predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka M. C. iz S., a od kojeg prijedloga za saslušanjem svjedoka je kasnije odustao.

11. Obzirom da tužitelj nije u skladu s člankom 461.a stavak 3. ZPP-a u roku od 15 dana, a koji rok je prekluzivan (tako i Visoki trgovački sud RH u odluci broj Pž- 981/2021-2 od 24. lipnja 2021.), dostavio podnesak u kojem bi iznio sve činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, već je to učinio nepravovremeno tek podneskom od 14. ožujka 2022., to stoga sud taj podnesak tužitelja i isprave koje je tužitelj uz isti dostavio nije mogao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke, već je odluku u ovom predmetu donio na temelju dokaza koji su pravovremeno podneseni, odnosno na temelju isprava koje je tužitelj do tada dostavio u spis, a to je samo konto kartica tužitelja koja je priložena prijedlogu za ovrhu. Tužitelj ni u podnesku od 14. ožujka 2022., a niti u daljnjem tijeku ovog postupka nije naveo da bi postojali bilo kakvi opravdani razlozi zbog kojih bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti postupiti u skladu s odredbama članka 461.a stavak 3. ZPP-a.

12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – konto kartice koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu, razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 3.000,00 kn. Prema toj konto kartici, od ukupnog potraživanja tužitelja u iznosu od 12.500,00 kn, dio od 9.500,00 kn je podmiren, dok je ostao nepodmiren iznos od 3.000,00 kn.

13. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja ovrsi osporio potraživanje tužitelja, navodeći da dogovorena usluga odnosno radovi nisu u cijelosti završeni, a što proizlazi i iz e-mail poruke koju je tuženik uputio stečajnoj upraviteljici tužitelja 7. listopada2020. i u kojoj tuženik u bitnom navodi da poziv za plaćanje navodnog duga prema tužitelju u iznosu od 3.000,00 kn nije osnovan zbog činjenice da mu usluga u računu broj 8-001-1 od strane tužitelja nikada nije dovršena te da je zbog toga, dovršetak tog posla morao povjeriti drugom društvu, a slijedom čega navedeni dug prema tužitelju da ne postoji.

14. Kako je dakle tuženik u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da su sporni radovi u cijelosti završeni bio upravo na tužitelju, a ne na tuženiku. Budući da tužitelj, osim naprijed navedene konto kartice koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu, a koju je tuženik osporio, nije pravovremeno ponudio ili predočio sudu bilo kakve druge dokaze kojima bi isti dokazao da je dogovorenu uslugu i radove za tuženika u cijelosti izvršio te da zbog toga s osnovom potražuje od tuženika isplatu utuženog iznosa od 3.000,00 kn, u smislu odredbi članka 9. i 590. Zakon o obveznim odnosima, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. S tim u svezi, navodi se da konto kartica odnosno izvadak iz poslovnih knjiga u smislu odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali se isto tako radi o jednostrano sastavljenoj ispravi od strane tužitelja koja, bez drugih dokaza, po ocjeni ovog suda ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pogotovo uzimajući u obzir da je tuženik sadržaj takve isprave, a time i vjerodostojnost iste, osporio.

15. Slijedom naprijed navedenog, kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP-a), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, a radi čega je isti trebalo odbiti i temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Upravo stoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, tužitelj bi, sukladno odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, bio dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Međutim, obzirom da tuženik nije popisao trošak, odnosno nije zatražio naknadu troškova ovog postupka to je stoga odluka o troškovima parničnog postupka izostala.

U Splitu 2. lipnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.