Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-427/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. M. iz Z., OIB: …, tužiteljice A. P. T. iz V., OIB: …, tužiteljice P. P. P. iz V. G., OIB: …, tužitelja V. P. iz V. G., OIB: … i tužitelja N. P., L., A., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., tuženika D. M. iz B. L., B. i H., tuženice A. M. iz B. L., B. i H. i tuženika D. M. iz B. L., B. i H., radi brisanja upisa, odlučujući o žalbi tuženika M. M. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-32/2018-13 od 19. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika M. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. prosinca 2019. poslovni broj P-32/2018-13 pod toč. I. izreke koja ispravno glasi:

Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Z-1544/11 od 13. lipnja 2011. izvršenog u zk. ul. 2557 k.o. V. G., sada zk. ul. 4116 k.o. V. G., koje je donijeto temeljem rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-723/09 od 24. veljače 2011., pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 28. listopada 2008. i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-P-06-000926 od 16. studenog 2007., prema kojem zemljišnoknjižnom stanju su tuženici M. M., D. M. i pravni prednik tuženika A. M. i D. M., njihov otac sada pok. B. M., upisani kao suvlasnici nekretnine u zk. ul. 2557 k.o. V. G., sada zk. ul. 4116 k.o. V. G., uz istovremeni upis prava vlasništva na istim nekretninama u korist ranije tužiteljice A. P. u ½ dijela.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika M. M., te se toč. II. izreke presude preinačuje u odnosu na navedenog tuženika i rješava:

Nalaže se tuženiku M. M. naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 2.250,00 kn sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2019. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika M. M. za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Presuda u odnosu na tuženike D. M., A. M. i D. M. pod toč. I. izreke i pod toč. II. izreke u dijelu kojim su obvezani naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 8.437,69 kn na jednake dijelove nije bila predmetom drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naložen je upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Z- 1544/11 od 13. lipnja 2011. u zk. ul. 2557 k.o. V. G., sada zk. ul. 4116 k.o. V. G., koje je doneseno temeljem rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-723/09 od 24. veljače 2011., pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1- 91/08 od 28. listopada 2008. i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-P-06- 000926 od 16. studenog 2007., a prema kojem upisu su tuženik M. M., tuženik D. M. i pravni prednik tuženika A. M. i D. M., njihov otac, sada pokojni B. M. upisani kao suvlasnici nekretnine u zk. ul. 2557 k.o. V. G., sada zk. ul. 4116 k.o. V. G., te je istovremeno naložen upis prava vlasništva na istim nekretninama u korist A. P. u 1/2 dijela. Toč. II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak od 11.250,25 kuna sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2019. do isplate.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik M. M. iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika M. M. nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije no što je proveden upis pod brojem Z-1544/11, a temelji se na činjeničnim tvrdnjama tužitelja da je na ½ suvlasničkog dijela njihove pravne prednice A. P. provedena uknjižba prava suvlasništva tuženika - M. M., D. M. i pravnog prednika tuženika A. M. i D. M., njihovog oca pok. B. M., svakog u 4/24 dijela, temeljem presude Osnovnog suda u Banja Luci poslovni broj 071-0-P-06-000926 od 16. studenog 2007. koja je priznata rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 28. listopada 2008., da je na navedenom rješenju o priznanju strane sudske odluke ukinuta potvrda pravomoćnosti rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 14. svibnja 2010., te je po žalbi prednice tužitelja A. P. rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-957/10-2 od 15. ožujka 2012. odbijen prijedlog za priznanje navedene strane sudske odluke, slijedom čega je otpala pravna osnova temeljem koje je provedena uknjižba prava suvlasništva s imena prednice tužitelja A. P. u korist tuženika.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužbu podnijela tužiteljica A. P. koja je umrla tijekom postupka (9. kolovoza 2015.), te su postupak nastavili tužitelji M. P., N. P., V. P., A. P. T., D. P. M. i P. P. P. kao njezini nasljednici;

- da iz stanja zemljišne knjige za kčbr. 1990 upisane u zk. ul. 4116 k.o. V. G. (ranije kč.br. 1994/3 upisane u zk. ul. 2557 k.o. V. G.) proizlazi da su u predmetu broj Z-1544/11 na ½ suvlasničkog dijela A. P. uknjiženi tuženici M. M. i D. M. i pravni prednik tuženika A. M. i D. M. - B. M. svaki u 4/24 dijela na temelju presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-P-06-000926 od 16. studenog 2007., rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 28. listopada 2008. kojim je priznata strana sudska odluka i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-723/09-4 od 24. veljače 2011.;

- da je nakon upisa rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 28. listopada 2008. preinačeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-957/10-2 od 15. ožujka 2012. na način da je odbijen prijedlog tuženika M. M., D. M. i B. M. za priznanje presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-P-06-000926 od 16. studenog 2007.;

- da su tuženici podnijeli tužbu protiv tužitelja kod istoga suda radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zamjeni nekretnina pod brojem P-206/2018 koji nije pravomoćno okončan.

7. Na temelju navedenog utvrđenja i pozivom na čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., u daljnjem tekstu: ZZK) prvostupanjski sud zaključuje da je prednica tužitelja A. P. (prvotna tužiteljica) bila ovlaštena podnijeti brisovnu tužbu protiv tuženika kao neposrednih stjecatelja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi joj povrijeđeno pravo i tako trebalo prestati, odnosno da za podnošenje brisovne tužbe ranija tužiteljica A. P. nije bila vezana rokovima iz st. 2. citirane zakonske odredbe koji se odnose na podnošenje tužbe protiv trećeg stjecatelja, dok su tuženici M. i D. M. neposredni stjecatelji, a A. i D. M. kao pravni slijednici B. M. ulaze u pravnu poziciju B. M. kao neposrednog stjecatelja. Isto tako tužitelji, kao pravni slijednici upisane A. P., nisu vezani rokom iz st. 2. citirane zakonske odredbe obzirom stupaju u njezinu pravnu poziciju. Stoga su tužitelji ovlašteni podnijeti tužbu sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi im povrijeđeno knjižno pravo i tako prestalo, a što bi u konkretnom slučaju moglo nastupiti u postupku utvrđenja ništetnosti pravnog posla temeljem kojeg je uknjižena pravna prednica tužitelja A. P. koji se vodi u predmetu broj P-206/2018. Kako je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen prijedlog tuženika za priznanje strane sudske odluke, a da su se tuženici uknjižili u zemljišnoj knjizi temeljem strane sudske odluke, prvostupanjski sud zaključuje da je osnova temeljem koje je provedena uknjižba izgubila pravni učinak, te su ispunjene pretpostavke iz citirane zakonske odrede za brisanje upisa i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe strane sudske odluke u predmetu broj Z-1544/11.

8. U žalbi tuženik M. M. osporava ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje na način da se nekretnina uknjiži na „tužiteljicu“ A. P. u ½ dijela iz razloga što ona nije tužiteljica u ovom postupku, nije živa i ne može biti stranka. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor da je za podnošenje brisovne tužbe istekao subjektivni i objektivni rok iz čl. 129. st. 2. ZZK. Ističe da je cijela nekretnina koja je bila upisana u zk. ul. 2557 k.o. V. G. prije osporavanog upisa bila vlasništvo tuženika te je na temelju ugovora o zamjeni, koji ugovor tuženici smatraju ništetnim pravnim poslom, uknjižena u korist A. P., pa je na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke Općinskog suda u Banja Luci nekretnina tuženicima "vraćena u vlasništvo", a što za njih predstavlja uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije nezakonitog upisa prednice tužitelja A. P., navodeći da su prilikom upisa postupali u dobroj vjeri s povjerenjem u sudsku odluku.

9. Nakon donesene prvostupanjske presude umro je tužitelj M. P., te je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. prosinca 2021. broj P-32/2018-43 prekinut postupak radi smrti tužitelja M. P. i postupak je nastavljen s njegovom nasljednicom D. P. M.. Stoga je ovaj sud u uvodu presude kao tužitelje naznačio osobe koje sukladno stranačkoj sposobnosti mogu sudjelovati na aktivnoj strani.

10. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako utvrđuje da je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK-a brisovnom tužbom nositelj knjižnog prava ostvaruje zaštitu zbog povrede knjižnog prava koja je izvršena nevaljanim ili neistinitim upisom i ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako prestalo. 11.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pravna prednica tužitelja A. P. bila ovlaštena podnijeti tužbu protiv tuženika M. M., D. M. i nasljednika B. M. u čiju korist je provedena nevaljana, neistinita uknjižba jer se u odnosu na tuženike M. M. i D. M. kao stjecatelje nalazi u neposrednom pravnom odnosu u vezi knjižnog prava koje joj je uknjižbom povrijeđeno, a u neposrednom odnosu je i u odnosu na tuženike A. M. i D. M. koji se nalaze u pravnoj poziciji svog prednika B. M. kao neposrednog stjecatelja, pa se u toj situaciji za podnošenje tužbe ne primjenjuju rokovi iz st. 2. citirane zakonske odredbe koji su propisani samo za podnošenje brisovne tužbe prema poštenom trećem stjecatelju, kako je to pravilno zaključio i obrazložio prvostupanjski sud.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik M. M. osporava presudu u dijelu uspostave zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše suvlasništvo tuženika i upiše suvlasništvo A. P. u ½ dijela. Kako je uknjižbom povrijeđeno pravo suvlasništva u ½ dijela upisane zemljišnoknjižne suvlasnice A. P., to se zahtjevom u brisovnoj tužbi nalaže uspostaviti zemljišnoknjižno stanje upravo na način kako je glasilo prije nevaljane, neistinite uknjižbe. Činjenica što je upisana vlasnica umrla nije zapreka za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja njezinim upisom jer to ne znači da je umrli vlasnik "stranka u postupku" kako to tumači tuženik u žalbi, obzirom je jasno da su stranke u postupku tužitelji navedeni u uvodu presude, kao pravni slijednici umrle A. P.. S tim u vezi nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik navodeći da izreka presude proturječi sama sebi, jer u situaciji kada je ranija tužiteljica A. P. umrla te je postupak nastavljen s njezinim zakonskim nasljednicima u skladu s rješenjem od 25. srpnja 2016. broj P-39/2015-10, proizlazi samo po sebi jasnim da nakon gubitka stranačke sposobnosti A. P. ne može biti na tužiteljskoj strani.

12.1. Međutim, radi jasnoće prvostupanjske presude ovaj sud je definirao toč. I. izreke u kojoj je navedeno da se nalaže upis prava vlasništva u korist "tužiteljice" A. P. u ½ dijela, na način da se nalaže upis prava vlasništva u korist "ranije tužiteljice" A. P. u ½ dijela.

13. Kako je pravilno utvrđeno da je uknjižba u predmetu broj Z-1544/11 provedena na temelju presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-P-06-000926 od 16. studenog 2007. i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 28. listopada 2008. kojim je priznata navedena presuda kao strana sudska odluka, a da je nakon ukidanja potvrde pravomoćnosti na rješenju Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1-91/08 od 28. listopada 2008. rješenjem istoga suda broj R1-91/08 od 14. svibnja 2010., po žalbi A. P. i M. P. Ž. sud u Velikoj Gorici rješenjem broj Gž-957/10- 2 od 15. ožujka 2012. odbio prijedlog M. M., D. M. i B. M. za priznanje presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-P-06-000926 od 16. studenog 2007., to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da za provedbu upisa pod brojem Z-1544/11 nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene materijalnim pravom koje moraju biti ispunjene da bi uknjižba proizvodila pravne učinke.

13.1. Prema tada važećem čl. 86. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine br. 53/91., 88/01., 101/17.) strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Kako je u konkretnom slučaju strana sudska odluka izgubila pravni učinak jer nije priznata u Republici Hrvatskoj, to znači da nisu ispunjene materijalnopravne pretpostavke iz čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) za stjecanje prava vlasništva tuženika na temelju sudske odluke, a time niti za uknjižbu temeljem sudske odluke u zemljišnoj knjizi u smislu čl. 127. st. 1. ZV-a, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 129. st. 1. ZZK-a zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

13.2. Za ocjenu osnovanosti zahtjeva nisu relevantne činjenice što su tuženici postupali s povjerenjem u odluku suda, kao niti tvrdnje tuženika da je ugovor o zamjeni nekretnina temeljem kojeg se A. P. uknjižila kao suvlasnica ništetni pravni posao. O zahtjevu za utvrđenje ništetnosti stranke vode parnicu i pod pretpostavkom uspjeha tuženika i donesene sudske odluke kojom bi bio usvojen zahtjev za utvrđenje ništetnosti, ista bi predstavljala pravni temelj za brisanje provedenog upisa A. P..

14. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik sadržajno ne pobija odluku o troškovima postupka već osporavanje dovodi u vezu s pobijanjem odluke o glavnoj stvari, pa je ovaj sud ispitao odluku po službenoj dužnosti i utvrdio da je djelomično donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava na štetu tuženika.

14.1. Tužitelji su zatražili naknadu troškova postupka određenim zahtjevom odvjetnika s lista 67 spisa. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i koji su navedeni u obrazloženju presude, ali je iste (djelomično) pogrešno odmjerio u visini. To iz razloga što je tužiteljima obračunat i dosuđen PDV na naknadu za sastav tužbe, te zastupanje na raspravama 26. svibnja 2015. i 20. studenog 2019. iako odvjetnik nije zatražio PDV za navedene radnje u troškovniku, pa pravilnim obračunom ukupan trošak na koji tužitelji imaju pravo prema određenom zahtjevu odvjetnika iznosi 9.000,00 kn. Obzirom se radi o djeljivoj obvezi i da tuženici nisu solidarni dužnici, to je tuženik M. M. u obvezi naknaditi tužiteljima trošak u iznosu od 2.250,00 kn.

15. Obzirom na navedeno ovaj sud je odbio žalbu tuženika M. M. i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke, dok je djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu, te preinačio odluku o troškovima postupka na način da obvezao tuženika naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 2.250,00 kn primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a jer uspjeh u odnosu na odluku o naknadi troškova postupka u situaciji kada je odbijena žalba u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije mjerodavan za dosudu troškova postupka u smislu čl. 35. ZPP-a.

17. Nepobijana presuda u odnosu na tuženike D. M., A. M. i D. M. ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 2. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek, v.r.