REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 50/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović-Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 23. listopada 2020. broj K-5/19-14, u sjednici održanoj 2. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika, odvjetnika Lj. P. V.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. A. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, na temelju čl. 508. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), ostavljena je na snazi pravomoćna presuda Županijskog suda u Šibeniku od 17. travnja 2013. broj K-11/2009 potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. listopada 2018. broj I Kž-6/14, kojom je opt. A. B. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri. Predlaže da se pobijana ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a zatražena je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.
I Kž 50/2021-7
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.
5. Postupajući prema čl. 475. st. 2. ZKP/08., sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti njegovog branitelja.
6. Žalba opt. A. B. nije osnovana.
7. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08., smatra da je prvostupanjski sud „unatoč dokazu da je optuženik neosuđivana osoba, ostavio na snazi presudu u kojoj je upravo okolnost ranije osuđivanosti uzeta u obzir prilikom utvrđivanja stupnja krivnje ...i odmjeravanja kazne“ čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a „čitanjem navedene presude [austrijskog suda] povrijeđeno [je] pravo obrane što je utjecalo na presudu.“ Pored toga osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom kako se „niti iz jednog dokaza ... ne može sa nedvojbenom sigurnošću zaključiti da je optuženik kupio kokain u namjeri da ga dijelom proda konzumentima opojnih droga.“
8. Nije u pravu optuženik da je u obnovljenom postupku došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti je na raspravi povrijeđeno pravo obrane čitanjem dokazne građe na koju se upire u žalbi.
9. Prije svega valja istaknuti da se radi o obnovljenom kaznenom postupku u nazočnosti optuženika kojem je svrha ponovno izvođenje dokaza radi utvrđenja, time i provjere činjenica o kojima ovisi dokazanost kaznenog djela, a s tim u vezi i neposredna primjena materijalnog prava. Drugim riječima, obnova kaznenog postupka u korist optuženika usmjerena je na utvrđivanje drugačijeg činjeničnog stanja (o kojem ovisi dokazanost kaznenog djela) nego je ono utvrđeno u pravomoćnoj presudi i to tako da vodi oslobođenju od optužbe ili osudi za blaže kazneno djelo (osuda po blažem zakonu), a tek potonje posljedično vodi i drugačijoj odluci o kazni. Prema tome, ako se u obnovljenom postupku utvrdi jednako činjenično stanje glede dokazanosti krivnje za predmetno kazneno djelo, u obnovljenom postupku se ne ispituju okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, dakle, podaci o ranijoj osuđivanosti odnosno nastupu rehabilitacije nemaju značaj odlučne činjenice.
10. Nadalje, iz sadržaja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo iste dokaze koji su provedeni i u prethodnom postupku. Prema zapisniku o raspravi od 23. listopada 2020. razvidno je da se obrana suglasila sa čitanjem svih dokaza iz prethodnog postupka uključujući i čitanje dokumentacije dostavljene od Republike Austrije sa priloženim presudama prvostupanjskog i drugostupanjskog suda Republike Austrije (str. 367 do 382, 385 i 399 spisa) te da na pročitane dokaze nije bilo primjedbi. Pored toga, prihvaćen je i prijedlog obrane te je
I Kž 50/2021-7
pročitana potvrda kaznene evidencije Republike Austrije, Zemaljske policijske uprave B. broj 22/19, koja je na raspravi priložena spisu.
11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je, može se odmah sada reći, pravilno zaključio da glede merituma stvari, ocjene o dokazanosti kaznene odgovornosti optuženike za terećeno kazneno djelo nema novih dokaza niti su utvrđene nove, drugačije činjenice kojima bi ranije utvrđeno činjenično stanje bilo dovedeno u sumnju.
12. Radi se o posve istim dokazima koje je prvostupanjski sud temeljito ocijenio te osnovano nije prihvatio optuženikovu obranu (da je sva droga bila namijenjena njegovim ovisničkim potrebama) imajući na umu da je bio bez stalnog zaposlenja i redovnih primanja. S pravom sud prvog stupnja kritički cijeni optuženikovu tezu da je raspolagao značajnim novčanim sredstvima budući da je uplata istih uslijedila nakon počinjenja djela. Stoga žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju ispravnost zaključka da je dio droge bio namijenjen daljnjoj prodaji.
13. Nadalje, iz pravomoćne presude ostavljene na snazi u obnovljenom postupku, također jasno proizlazi da se osuda za kazneno djelo, zaključak o dokazanosti optužbe, temelji na ocjeni optuženikove obrane u povezanosti sa materijalnim dokazima i dokumentacijom vezanom uz kupoprodaju nekretnina (str. 7, odlomak 3 i 4 prvostupanjske presude K-11/2009).
14. Što se tiče optuženikove osuđivanosti, kao činjenice odlučne za odmjeravanje kazne, ista je utvrđena iz dokumentacije kojom su sudovi raspolagali u vrijeme izricanja prvostupanjske i drugostupanjske presude, time da pravilnost utvrđenja te odlučne činjenice obrana nije problematizirala u žalbenom postupku niti je u žalbi izrijekom osporavala odluku o kazni. Pored toga, optuženik sada u žalbi tvrdi da je rehabilitacija nastupila 20. ožujka 2018. koja tvrdnja nema nedvosmislenog i jasnog uporišta u spomenutoj dokumentaciji pribavljenoj tijekom prethodnog postupka niti proizlazi iz potvrde Kaznene evidencije Republike Austrije izdane 2. listopada 2019. (konstatacija „U kaznenoj evidenciji...nema osuđivanja“).
15. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, osobito karakter obnovljenog postupka, koji nema za cilj ispitivanje i eventualno otklanjanje ranije počinjenih povreda postupka niti preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala koji je sudu bio na raspolaganju u prijašnjem postupku, nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08. niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Optuženik ističe i povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08. Obrazlaže kako su protiv njega bile izdane dvije tjeralice, da je uhićen po tjeralici izdanoj prema rješenju Županijskog suda u Šibeniku Kv-98/10 od 16. lipnja 2010., ali je vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru u Republici Njemačkoj od 12. studenog 2013. do 16. siječnja 2014. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u S. od 16. siječnja 2014. do 2. travnja 2014. uračunato u kaznu zatvora izrečenu od strane Županijskog suda u Splitu. Kako je u međuvremenu odlukom Ustavnog suda
I Kž 50/2021-7
Republike Hrvatske od 15. travnja 2014. broj U-III-1524/2014 utvrđena povreda prava na slobodu odlukama Županijskog suda u Splitu broj Kv-us-8/14 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske II Kž-71/14 (zbog proteka najduljeg roka trajanja pritvora) smatra da je navedeno vrijeme lišenja slobode trebalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora.
17. Nasuprot tvrdnji žalitelja, iz podataka u spisu ne proizlazi da je vrijeme lišenja slobode vezano uz predaju optuženika na temelju europskog uhidbenog naloga trebalo uračunati u kaznu zatvora u ovom predmetu.
18. Naime, nije sporno da je optuženik uhićen u Republici Njemačkoj te predan Republici Hrvatskoj pozivom na dva europska uhidbena naloga u predmetima Županijskog suda u Šibeniku broj K-11/09 i Županijskog suda u Splitu broj K-US- 10/08 „u svrhu nastavka kaznenog progona“ (list 508 spisa). Već je i sam žalitelj naznačio da je sporno lišenje slobode uračunato u kaznu zatvora izrečenu nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu, kako je to jasno vidljivo i iz spomenute odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ta je odluka deklaratornog karaktera, o utvrđenoj povredi prava na slobodu (čl. 22. Ustava Republike Hrvatske) zbog prekoračenja zakonskih rokova o najduljem trajanju istražnog zatvora u tijeku kaznenog postupka koji je vođen pred Županijskim sudom u Splitu te nije od utjecaja na primjenu materijalnopravne norme o uračunavanju lišenja slobode u izrečenu kaznu zatvora u tom predmetu.
19. Prema tome, sporno lišenje slobode je realizirano i uračunato optuženiku u kaznu zatvora u drugom kaznenom postupku, predmetu Županijskog suda u Splitu, pa nema mjesta „dvostrukom“ uračunavanju i u ovom predmetu.
20. Konačno, budući da u obnovljenom postupku nije došlo do izmjene činjenične podloge na kojoj se temelji osuđujuća presuda, to nema uvjeta za izricanje blaže kazne niti izmjenu odluke o sigurnosnoj mjeri kako predlaže optuženik.
21. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
