Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-281/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P., OIB: … iz K., zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku u R. protiv 1. tuženice V. Š., OIB: … iz R., 2. tuženika V. V., OIB:…, iz K., oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-355/2021 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-355/2021 od 31. ožujka 2022., u pobijanom dijelu pod točkom III., IV. V. i VI. izreke.

II. Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

" I. Nalaže se tuženicima da tužiteljici predaju u posjed:

- 2 umjetničke slike autora R. Ž., ulje na platnu,

- 1 umjetnička slika riječni pejzaž nepoznatog autora,

- drveni stolić za šah

- dvije drvene stolice s rukohvatima i tapeciranim sjedištem,

- kutnu drvenu policu, - drvenu komoda iz 19. stoljeća sa gornjim ostakljenim dijelom sa rubno brušenim staklima crne boje, - blagovaonski stakleni stol sa metalnim zlatno niklovanim postoljem sa pripadajuće 4 metalne zlatno niklovane stolice sa tapiciranim sjedištem i naslonom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženicima da tužiteljici predaju u posjed: - 2 umjetničke slike, autora J. Š., motiv riječni pejzaž, akvarel; - 2 umjetničke slike autora K. F., ulje na platnu motiv; - 1 umjetnička slika motiv uzburkano more sa barkama, nepoznatog autora; - biblioteku od 200 knjiga; - drveni pisaći stol, - kuhinja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je ništavan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 11. prosinca 2002. godine između tužiteljice N. L. i tuženika D. S. L. kojim je tužiteljica darovala tuženiku nekretninu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označenu kao k.č. 1968 kuća, dvorište, šterna i oranica površine 993 m[2] , upisane u zk. ul. 1871 k.o. K. pa se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da na navedenoj nekretnini uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije provedbe navedenog ugovora u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-365/03 tako da izvrši upis prava vlasništva natrag na ime tužiteljice N. L. u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

2. Nalaže se tuženiku da se iseli i da tužiteljici preda u posjed kuću na K. na adresi …, sa pripadajućom okućnicom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označenu kao k.č. 1968 kuća, dvorište, šterna i oranica površine 993 m2, upisane u zk. ul. 1871 k.o. K., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade za korištenje nekretnine na adresi K. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao k.č. 1968 kuća, dvorište, šterna i oranica površine 993 m[2] , upisane u zk. ul. 1871 k.o. K. isplati iznos od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kako slijedi

- na iznos od 3.000,00 kuna od 1. listopada 2014. godine pa do isplate; - na iznos od 3.000,00 kuna od 1. studenog 2014. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.'' 4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

IV. Odbija se i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: ''3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

V. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 56.250,00 kuna, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.525,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom III., IV. V. i VI. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tuženici se usprotivili žalbenim navodima i predložili da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem spisa, a izreka presude nije u proturječju s razlozima presude, pa neutemeljeno tužiteljica u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

5.1.U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom stadiju postupka je utvrđenje da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 11. prosinca 2002. između tužiteljice N. L. i D. S. L. kojim je tužiteljica istome darovala nekretninu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označenu kao k.č. 1968 kuća, dvorište, šterna i oranica površine 993 m[2] , upisane u zk. ul. 1871 k.o. K., zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, zahtjev na iseljenje tuženika iz navedene nekretnine i predaju posjeda ove nekretnine tužiteljici.

7. Tužiteljica je postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila i isplatu iznosa od 6.000,00 kuna na ime naknade za korištenje naprijed opisane nekretnine, te predaju pokretnina pobliže navedenih u dijelu pod točkom I. i II. izreke pobijane presude. Nadalje tužiteljica je predložila da ukoliko sud utvrdi da je neosnovan tužbeni zahtjev na predaju u posjed pokretnina da usvoji tužbeni zahtjev kojim će naložiti tuženiku da joj isplati 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U postupku nije bilo prijeporno da su tužiteljica i prvotni tuženik sada pok. D. S. L. bili u braku od 20. srpnja 1991. pa do 16. prosinca 2002. kada je njihov brak razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P- 5939/2012. Nije bilo prijeporno ni to da je predmetna nekretnina u K. predstavljala posebnu imovinu tužiteljice u 1/2 dijela, dok je u drugoj 1/2 dijela ista nekretnina u trenutku sklapanja braka tužiteljice s pokojnim D. S. L. bila u suvlasništvu tužiteljičine kćeri I. Ž. Također između stranaka je nesporno da je tužiteljičina kćer I. Ž. 2002. darovala svoju 1/2 dijela iste nekretnine tužiteljici. U postupku nije bilo sporno ni to da je pobijanim darovnim ugovorom sklopljenim 11. prosinca 2002. tužiteljica darovala sada pok. suprugu nekretninu u K. u cijelosti, te da se isti temeljem tog ugovora u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik ove nekretnine.

9. Prvotni tuženik D. S. L. umro tijekom vođenja ovoga postupka, te je postupak preuzela njegova nasljednica I. V., no kako je i ona preminula to su postupak preuzeli njezini nasljednici, sada označeni tuženici V. Š. i V. V.

10. Između stranaka je sporno je li naprijed navedeni ugovor ništetan, a s tim u svezi sporan je i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine. Sporna je i osnovanost zahtjeva tužiteljice za predaju u posjed pokretnina pobliže navedenih u točki 3. tužbenog zahtjeva.

11. Naime, tužiteljica tvrdi da je pobijani ugovor o darovanju prividan ugovor kojeg je potpisala bez prave volje za darovanjem, bez osnove i sa pobudom da ju sada pok. suprug D. S. L. za uzvrat ostavi na miru, da nju i njezinu kćer prestane psihički i fizički maltretirati, kao i da pristane na razvod braka, što je tuženik uvjetovao time da mu tužiteljica prepiše vlasništvo kuće na K. Također tužiteljica navodi da ju je tuženik tijekom cijeloga braka psihički i fizički maltretirao, prijetio joj oružjem, bezbroj puta ju istukao, te joj u jednom navratu slomio i rebra, da je zbog svega pokušala samoubojstvo, ali joj je život spašen zbog pravovremene liječničke intervencije, te da je u toj atmosferi potpisala sporni ugovor o darovanju.

12. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je sporni darovni ugovor sastavio punomoćnik tužiteljice - odvjetnik M. L. prema nalogu i uputama tužiteljice, i to upravo prema soluciji 4 (list 79 spisa) u kojoj je tužiteljica predložila takvo razrješenje njezinih imovinskih odnosa sa suprugom čime bi uz predaju još dva automobila tužiteljici (od kojeg bi jedan i nadalje nastavio otplaćivati njezin suprug) sva potraživanja supruga naspram nje i njegova ulaganja u obrt bila svedena na nulu i nakon čega bi istome ostao automobil Škoda, skuter, kuća na K. s okućnicom, depozit u S. banci od 3.300,00 DEM, te depozit u P. banci od 3.300,00 DEM, da je upravo tužiteljica angažirala navedenog odvjetnika za sastav ugovora, dok je jedini kontakt s tuženikom odvjetnik imao jednom putem telefona, da je navedeni ugovor sastavljen kako bi tužiteljica i njezin sada pok. suprug razriješili imovinske odnose zbog postupka razvoda braka, da je sama tužiteljica napravila nekoliko prijedloga (solucija) diobe te imovine, da je ugovor sastavljen sukladno soluciji 4.

13. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da predmetni darovni ugovor nije ništetan u smislu odredbe članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 u daljnjem tekstu ZOO) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske ili bilo kojem drugom prisilnom propisu. Ujedno je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica nije dokazala ni preostale navode o ništetnosti spornog ugovora, prividnost ugovora, kao ni nedopuštenu pobudu za sklapanje navedenog ugovora.

14. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su isti utemeljeni na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocijeni u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

15. Tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog darovnog ugovora temelji na tvrdnji da se radi o prividnom ugovoru kojeg je potpisala bez prave volje za darovanjem, te da je ugovor sklopljen iz nedopuštenih pobuda.

16. Ugovor je u smislu odredbe članka 26. ZOO-a sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, odnosno kad su usaglasile svoje volje.

17. Međutim, ukoliko prilikom sklapanja ugovora postoji svjestan i sporazuman nesklad između volje i njezinog očitovanja na strani oba ugovaratelja, radi se o prividnom ugovoru. Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (članak 66.st.1. ZOO), ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ukoliko je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (članak 66. stavak 2. ZOO).

18. Iz navedenog proizlazi da je bitna pretpostavka za postojanje prividnog (simuliranog ili fiktivnog) ugovora suglasnost volja ugovornih stranaka o njegovoj prividnosti, odnosno suglasnost o sklapanju nekog drugog ("pravog") ugovora koji taj prividni ugovor prikriva.

19. Posljedica simulacije (prividnosti, fiktivnosti) sastoji se, dakle, u tome da ugovor ne proizvodi pravne učinke.

20. Iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je navedeni darovni ugovor sklopljen u cilju razrješenja imovinskih odnosa tužiteljice i njezinog sada pok. supruga D. S. L. povodom razvoda braka, da je upravo po prijedlogu i na inicijativu tužiteljice sporni darovni ugovor sastavljen kod odvjetnika M. L., te da su tužiteljica i njezin suprug uz ovaj ugovor postigli sporazum i o reguliranju ostalih imovinskih odnosa vezanih uz razvod braka.

21. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o simuliranom ugovoru, odnosno da predmetni ugovor o darovanju ne prikriva neki drugi ugovor, pa tako niti ugovor o kupoprodaji, kako to neosnovano tvrdi tužiteljica. Naime, rezultati provedenih dokaza, a posebno stranački iskazi tužiteljice i njezinog supruga upućuju na to da je iznos od 30.000 EUR suprug tužiteljice istoj isplatio temeljem sporazuma kojega su postigli glede razrješenja njihovih ukupnih imovinskih odnosa po razvodu braka, a ne na ime kupoprodajne cijene za kuću na K.

22. Odredbom članka 53. st. 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost. Međutim, prema odredbi stavka 2. ovoga članka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Ugovor bez naknade nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja, kako to propisuje stavka 3. istoga članka.

23. S pravom je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi pobijani darovni ugovor ništetan zbog nedopuštene pobude iz koje je sklopljen, jer do sklapanja ugovora došlo upravo na inicijativu i po nalogu tužiteljice, radi razrješenja imovinskih odnosa sa suprugom, a ne zbog toga da bi se njezin suprug suglasio sa razvodom braka, kako je to tužiteljica tvrdila tijekom postupka.

24. Predmetni darovni ugovor, suprotno žalbenim navodima, po svom sadržaju ne predstavlja bračni ugovor u smislu odredbe članka 259. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98 i 1116/03) pa se na isti ne mogu ni odnositi odredbe o obvezatnoj pisanoj formi i ovjeri potpisa bračnih drugova koje zakon propisuje za taj ugovor.

25. Slijedom naprijed iznesenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti spornog darovnog ugovora, a slijedom toga i sa zahtjevom za naknadu troškova korištenja darovane kuće na K.

26. Neosnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod točkom IV. izreke. kojim je odbijen njezin eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 20.000 kuna, jer tužiteljica tijekom postupka nije ničim dokazala se pokretnine koje pri očevidu nisu zatečene u kući na K. nalaze u posjedu tuženika.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.3. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tuženicima nije priznat trošak odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155.st.1. ZPP-a.

28. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. st.1. ZPP-a) u pobijanom dijelu, kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu 2. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.