REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-127/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ive Vukelje, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.Š. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19.-dalje KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 01. ožujka 2021. broj: 11 K-213/20-9, u sjednici vijeća održanoj dana 02. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. D.Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. D.Š., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 2. KZ/11, te je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna.
2. Protiv te presude žali se optuženik osobno, s prijedlogom da mu se izrekne uvjetna osuda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Optuženik u žalbi navodi da se ne osjeća krivim za kazneno djelo za koje je osuđen i da ostaje kod svoje izjave da je P.M. ukrao torbu oštećenoj, a ne on. Navodi da nije imao inkriminirane prigode na sebi imao crnu jaknu a svjedokinja (M.Č.) da je navela da je počinitelj imao crnu jaknu. P.M. da je upoznao 2017. kada je počeo raditi u firmi "M.v." i da je isti jako loše utjecao na njega, prisiljavao ga da krade, te da je bio u zatvoru od 20. rujna 2019. do 20. rujna 2020. Navodi da ne može platiti troškove od 800,00 kuna jer da je na "birou" od 21. rujna 2020. Zatvor da bi štetno djelovao na njegovo zdravlje jer "ima epilepsiju", a da nije ništa ni napravo te da se "misli popraviti" zbog čega predlaže "uvjetnu kaznu koju će poštivati".
7. Optuženik prilikom ispitivanja u policiji u svojstvu osumnjičenika detaljno i okolnosno priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti i za koje je proglašen krivim. Naveo je da je bio pijan, prišao oštećenoj s leđa i istrgnuo joj torbu iz koje je izvadio novčanik, u novčaniku da je bilo 60,00 kuna. Nakon toga da je pobjegao, a novac potrošio na piće. Te prigode da se s njim u društvu nalazio, ali malo dalje u parku i P.M.
7.1. Na ročištu rasprave održanom 04. studenog 2020. optuženik očitujući se o optužbi naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti, a u svojoj obrani na ročištu rasprave od 09. prosinca 2020. naveo je da povlači svoje priznanje koje je dao prilikom ispitivanja na policiji, a predmetno kazneno djelo da je počinio P.M, što je on sve promatrao iz obližnjeg kafića.
7.2. Međutim, na ročištu rasprave održanom 01. ožujka 2021., nakon što je ispitan svjedok P.M., koji je u svom iskazu naveo da je vidio optuženika kada je oteo torbu oštećenoj i dao se u bijeg a on potrčao za njim te ga uspio sustići, kada je optuženik bacio torbu koju je oteo oštećenoj u grmlje, a gospođa koja je ispitana također kao svjedok je pozvala policiju, optuženik je u svojoj obrani kazao da je točno ono što je na tom ročištu kazao svjedok P.M., da je točno da je on (optuženik) uzeo torbu oštećene i novac iz novčanika, ali da nije točno da je imao na sebi jaknu crne boje kako je rekla svjedokinja M.Č.
7.4. Prvostupanjski sud je na temelju obrane optuženika, prilikom prvog ispitivanja u policiji i na ročištu rasprave od 01. ožujka 2021., kada je detaljno i okolnosno priznao počinjenje djela koje mu se stavlja na teret, te na temelju ostalih dokaza, iskaza svjedoka P.M. i M.Č. te zapisnika o očevidu i izvješća o kriminalističko- tehničkoj pretrazi mjesta događaja nedvojbeno utvrdio da je opt. D.Š. počinio kazneno djelo teškom krađom na osobito drzak način iz čl. 229. st. 1. toč. 2. KZ/11, činjenično i pravo opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude.
8. Prilikom odluke o izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je vodeći se odredbama čl. 47. KZ/11 imao u vidu stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, ocijenio je sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio njegovu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela (25 godina) i iskazano žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, a kao otegotnu dosadašnju osuđivanost za ista i slična kaznena djela, na bezuvjetne kazne zatvora i kazne zatvora uz rok kušnje, da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-281/18 od 17. siječnja 2019., koja je postala pravomoćna 27. siječnja 2019., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, dakle da je predmetno kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio nedugo nakon što je pravomoćno proglašen krivim u naprijed navedenom postupku, zbog čega prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je optuženiku potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora kako bi ga se odvratilo od činjenja novih, istih ili sličnih kaznenih djela, te će se izrečenom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika, ali i na sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, a s druge strane omogućit će optuženiku nakon izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od sedam mjeseci ponovno uključivanje u društvo.
8.1. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.
9. Nije ni osnovana žalba optuženika zbog odluke o troškovima postupka, jer je optuženik u vrijeme suđenja bio zaposlen i za svoje imovino stanje naveo da je "srednje", a ako je točno da je u međuvremenu od 21. rujna 2020. do podnošenja žalbe 22. ožujka 2021. na „zavodu“, iznos od 800,00 kuna trošak kaznenog postupka u vidu paušala po ocjeni ovog drugostupanjskog suda može podmiriti obzirom da je ranije bio zaposlen, ako je točna tvrdnja optuženika da je u međuvremenu završio na „zavodu“ onda je također ostvarivao određenu naknadu jer je ranije bio zaposlen, a uz to optuženik je mlada osoba koja može raditi i zaraditi te platiti navedeni trošak koji nije takvog iznosa da bi plaćanjem istog bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika, a prema podacima u spisu nema obvezu uzdržavati druge osobe, budući je neoženjen i bez djece.
10. Kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
U Šibeniku, 02. lipnja 2022
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Nives Nikolac, v.r.
