1                                                  Broj: Ppž-1972/2024

 

   

 

                                          

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. H. K. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 28. rujna 2023., broj: Pp J-230/2020-24, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 28. rujna 2023., broj: Pp J-230/2020-24, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. H. K., okr. M. M. i okr. M. Ć. su oslobođeni optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba je osnovana.             

 

              4. Prije svega, pogrešno je i neosnovano prvostupanjski sud, u dokaznom postupku, pročitao podnesak svjedoka S. i Lj. M., jer navedeni podnesak nije podoban za utvrđivanje činjeničnog stanja. Ovo stoga što svjedoci S. i Lj. M. nisu ispitani na način koji Prekršajni zakon propisuje za ispitivanje svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), jer na to izravno upućuje odredba čl. 173. Prekršajnog zakona. Iz navedenog razloga, izjava koju su dostavili S. i Lj. M. ni u kom slučaju ne može zamijeniti njihov svjedočki iskaz i predmetni podnesak nije podoban da bude korišten kao dokaz u postupku.

 

5. Nadalje, prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, okrivljenike oslobodio optužbe, zaključujući da: „s obzirom na postojanje ranijih nesuglasica iz prošlosti između ovih svjedoka i okrivljenika, Sud nije mogao u takvim okolnostima pokloniti vjeru isključivo iskazu B., P. i G., već je ocijenio da su ti iskazi, u dijelu u kojem nisu potkrijepljeni ostalim dokazima, ne mogu uzeti kao nepristrani“. Kod takvog zaključivanja, prvostupanjski sud je potpuno zanemario da se okrivljenik može braniti na način koji smatra najpovoljnijim, pa i iznošenjem neistine, dok je svjedok, prije davanja iskaza, upozoren, između ostalog, da je dužan govoriti istinu i da je lažan iskaz kazneno djelo. Imajući na umu prethodno navedeno, kriterij postojanja „ranijih nesuglasica iz prošlosti“, bez ikakvih drugih pokazatelja na nevjerodostojnost iskaza svjedoka, ne može biti dostatan za zaključak da se radi o pristranim a time i nevjerodostojnim iskazima svjedoka, kako je to pogrešno ocijenio prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu.

 

6. Logika zaključivanja koju je primijenio prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku zapravo znači presumpciju nevjerodostojnog iskazivanja svakog svjedoka koji je u narušenim odnosima s okrivljenikom, a što se ne može prihvatiti valjanim zaključivanjem. Iako Prekršajni zakon ne određuje jasna, formalna, dokazna pravila, već isti, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, sud uvijek mora dati razloge zbog kojih je, na temelju slobodne ocjene dokaza, uzeo neku činjenicu dokazanom ili nedokazanom, a koji razlozi moraju imati podlogu u općim načelima ljudskog mišljenja, logici i općeprihvaćenim društvenim i pravnim načelima i standardima.

 

7. Osim toga, prvostupanjski sud nije mogao u dokaznom postupku pročitati zapisnike o ispitivanju svjedoka u PP Metković, jer ih nije pozvao radi ispitivanja u prvostupanjskom dokaznom postupku, slijedom čega se nisu stekli zakonski uvjeti za čitanje njihovih iskaza. Odredbom čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona je propisano da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, a uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani su u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona („ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“). To znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. S obzirom da prvostupanjski sud nije pozvao ni jednog svjedoka, to se nisu bili stekli uvjeti za čitanje njihovih iskaza.

 

8. Zbog svega navedenog, ovaj sud smatra da se razlozi prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, na pravilan način provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

              9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. ožujka 2024.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.