Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-247/2021-9

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i optuženika po branitelju M. M., odvjetniku iz P., protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola broj K-402/2020 od 21. travnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika A. M., odvjetnika iz B., 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika V. M., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli – Pola proglasio je krivim optuženika V. M. zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st.

3. u svezi st. 1. KZ/11., te ga je temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 13. studenog 2020. do 21. travnja 2021.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženiku se nalaže da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 11.960,00 kn, a koji se sastoji od paušalne svote od 7.500,00 kn i troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 4.460,00 kn.

4. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola zbog odluke o kazni, te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalbu je podnio i optuženik V. M. po svom branitelju M. M., odvjetniku iz P. i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U skladu sa čl. 475. st. 2. ZKP/08. optuženik je zahtijevao da se njega i branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

6. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola u kojem se navodi da je žalba optuženika neosnovana.

7. U skladu sa odredbom čl. 473. ZKP/08., a uz primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odgovor na žalbu državnog odvjetnika je dostavljen na znanje optuženiku i njegovom branitelju.

8. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo dopisom broj KŽ- DO-274/2021 od 15. rujna 2021., na nadležni postupak.

9. Sjednica drugostupanjskog vijeća je održana u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika A. M., odvjetnika iz B., dok na sjednicu nije pristupio ŽDO u Bjelovaru iako je uredno obaviješten, a dostave obavijesti optuženiku na adrese prebivališta i boravišta su vraćene neuručene, te je sjednica vijeća održana u skladu sa čl. 475. st. 4. ZKP/08.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika V. M. nisu osnovane.

11. Državni odvjetnik i optuženik u svojim žalbama ističu istovjetnu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Smatraju da postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude, jer se u izreci navodi da je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a u obrazloženju se navodi (točka 34.) da je na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine uračunato vrijeme lišenja slobode od trenutka njegovog uhićenja 13. studenog 2020. pa do 21. travnja 2021., kada mu je istražni zatvor ukinut.

12. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije počinjena u žalbama istaknuta bitna povreda kaznenog postupka. Odredbom čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. propisano je da je bitna povreda počinjena ako se presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima presude. Prvostupanjski sud u izreci optuženika osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a u dijelu obrazloženja presude (točka 33.) koji se odnosi na odluku o kazni prvostupanjski sud navodi da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U izreci presude prvostupanjski sud optuženiku u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine temeljem čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme istražnog zatvora. Prema tome, prvostupanjska presuda se može ispitati i razumljiva je u odnosu na odluku o kazni, a u dijelu obrazloženja (točka 34.) učinjena je očigledna omaška u pisanju. Slijedom navedenog, u žalbama istaknuta proturječnost između izreke i razloga pobijane presude ne postoji.

13. Optuženik u žalbi ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08., jer da je povrijeđeno pravo obrane time što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se dopuni psihijatrijsko vještačenje i provede EEG snimanje optuženika u deprivaciji, a to je moglo utjecati na presudu. U odnosu na ovaj žalbeni razlog valja istaći da sud nije dužan prihvatiti sve dokazne prijedloge obrane, već ukoliko ih odbije dužan je iznijeti razloge za odbijanje. Prvostupanjski sud je pod točkama 18. i 19. obrazloženja detaljno obrazložio zbog čega nije prihvatio dokazni prijedlog obrane, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud, pa se optuženik upućuje na razloge koji su izneseni u prvostupanjskoj presudi. U bitnome se ovdje radi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Optuženik u žalbi osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, prije svega tvrdeći da bi predložena, a odbijena medicinska pretraga EEG snimanje u deprivaciji mogla u bitnome utjecati na utvrđenje da li je optuženikova ubrojivost tempore criminis bila bitno smanjena ili u potpunosti isključena. Prvostupanjski sud je temeljito analizirao pisani nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Helene Marčinko, a kod kojeg je ostala i na raspravi u kontradiktornom postupku u kojem je odgovarala i na pitanja stranaka. Na temelju psihijatrijskog pregleda optuženika i medicinske dokumentacije utvrđeno je da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv jer je kod njega bila izražena akutna reakcija na stres, a koja kod optuženika ima karakteristike agresivnog ponašanja i agitaciju. Optuženik ne boluje od neke duševne bolesti, nema trajnog duševnog poremećaja, a prema anamnezi ne postoje dokazi da je bio pod utjecajem psihoaktivnih tvari. Kod optuženika postoji psihološka ovisnost o raznim psihoaktivnim supstancama pomoću kojih on regulira svoja afektivna stanja u kombinaciji s njegovom karakternom strukturom antisocijalni poremećaj osobnosti uzrokovao je tempore criminis kraća razdoblja smanjene ubrojivosti. Prema tome, psihijatrijska vještakinja je dala sve bitne odgovore na temelju kojih se sa sigurnošću može utvrditi stupanj ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a u odnosu na prijedlog obrane da se učini EEG u deprivaciji, vještakinja je napomenula da iz medicinske dokumentacije koja potječe još iz 2003. je vidljivo da je učinjen EEG koji je po mišljenju neurologa bio uredan, ali se preporuča i da se učini EEG u deprivaciji. Opravdana je stoga ocjena prvostupanjskog suda da provođenje ove medicinske pretrage ne bi ni u kom slučaju utjecala na ocjenu stanja ubrojivosti tempore criminis, jer je kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim počinjeno 13. studenog 2020. Opširan, te stručno utemeljen nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka s pravom je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio i pozitivno ocijenio, te u tom dijelu pravno relevantne činjenice nisu pogrešno, niti nepotpuno utvrđene kako se to želi prikazati u žalbi.

16. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da je trebalo u svojstvu svjedoka ispitati S. O. i R. O. za koje obrana tvrdi da su nazočili događaju koji je prethodio inkriminiranom događaju koji se odvijao u službenom policijskom vozilu. Prvostupanjski sud je odbio ove dokazne prijedloge jer je ocijenio da je činjenično stanje i bez tih iskaza utvrđeno i da se radi o odugovlačujućim prijedlozima. Prvostupanjski sud je doista ispitao veliki broj svjedoka koji su promatrali postupanje policijskih službenika u odnosu na optuženika, te nitko od tih svjedoka nije čuo što se događalo unutar službenog policijskog vozila. Međutim, s druge strane sud je proveo ispitivanje svjedoka oštećenika policijskog službenika F. R. i svjedoka K. G., također policijskog službenika. S pravom je prvostupanjski sud nakon temeljite analize iskaza ovih svjedoka utvrdio da su isti vjerodostojni i istiniti, te na temelju iskaza tih svjedoka utvrdio da je optuženik V. M. policijskom službeniku F. R. se obratio riječima koje su navedene u izreci prvostupanjske presude, a koje objektivno predstavljaju ozbiljnu prijetnju kakvim zlom, a da bi se policijski službenik ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema policijskom službeniku kao službenoj osobi u vezi s njenim radom. Time je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11. Stoga je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na tako u tvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon time što je optuženika proglasio krivim radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjane, jasne, logične i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, dok optuženik uvodno ne ističe ovaj žalbeni osnov, ali njegova žalba u smislu čl. 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

18. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud propustio pravilno vrednovati utvrđene otegotne okolnosti, a one se odnose na raniju osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost, dok je precijenio značaj olakotne okolnosti koju nalazi u smanjenoj ubrojivosti optuženika. Državni odvjetnik smatra da ta okolnost ne predstavlja značajnu olakotnu okolnost, a s druge strane otegotne okolnosti u tolikoj mjeri pretežu da bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti samo zatvorskom kaznom u dužem trajanju. Ističe se da je optuženik višekratno osuđivan i to bezuvjetnim zatvorskim kaznama za kaznena djela s elementima nasilja i to usmjerena upravo prema policijskim službenicima, dakle radi se o recidivistu za koji se po stajalištu državnog odvjetnika ne može primijeniti kazna u minimalnom zakonskom trajanju.

19. U odnosu na žalbene navode ovaj sud ocjenjuje da svaka kazna mora u svojoj konačnici izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu i u konkretnom slučaju konkretiziranu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. S tim u vezi, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, pri čemu osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenog kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa važećim zakonskim propisima, njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, te ukupnost svih društvenih i individualnih uzroka koji su doveli do počinjenja upravo ovog kaznenog djela. Cijeneći sve navedene okolnosti prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine postići zakonom propisana svrha iz čl. 41. KZ/11.

20. Stoga strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik i blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik, u konkretnoj situaciji ne bi bilo opravdano pa stoga njihove žalbe zbog odluke o kazni nisu osnovane. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 2. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić, v.r.