Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 8 Gž -210/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, iz N., …, zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz N., …, protiv tuženika G. Z., OIB: …, … zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. C., odvjetniku iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-1122/2021-8 od 9. veljače 2022., dana 2. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
I Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika G. Z. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-1122/2021-8 od 9. veljače 2022. u dijelu pod toč. 2. izreke tako da u tom dijelu isto sada glasi :
"Nalaže se tužitelju D. M. naknaditi tuženiku G. Z., pored već dosuđenog iznosa od 937,50 kn, i daljnji parnični trošak u iznosu od 937,50 kn (ukupno trošak postupka u iznosu od 1.875,00 kn), u roku od petnaest dana, sa zateznom kamatom od 9. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan".
II Nalaže se tužitelju D. M. naknaditi tužitelju G. Z. trošak žalbenog postupka u iznosu od 234,37 kn, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
''1.Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
2.Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dana 9. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.''
2. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu je izjavio tuženik u dijelu pod toč. 2. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazloženje prvostupanjskog suda u cijelosti da je neosnovano te da se ne poziva na izričitu materijalno procesno pravnu odredbu iz čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku na koju je tuženik ukazao u svom odgovoru na tužbu kao i podnesku od 3. veljače 2022. Tuženik temeljem navedene zakonske odredbe drži da je neosporno da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn suviše nisko označio jer je današnja vrijednost predmetne nekretnine cca 600.000,00 EUR odnosno 4.500,000,00 kn. U rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave koju je tužitelj dostavio uz tužbu utvrđena je na dan 28. rujna 2001. osnovica poreza na promet predmetne nekretnine u visini od 465,220,00 kn. Zbog netočne, nerealne i suviše nisko označene vrijednosti predmeta spora postavlja se pitanje prava na naknadu troškova postupka tuženiku i o tome prvostupanjski sud u pobijanom rješenju uopće nije dao nikakve razloge. Poziva se na Tbr. 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Prvostupanjski sud pogrešno tumači stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2836/90 od 27. ožujka 1991. Naime, revizijski sud kada kaže da nije nužno (prijeko potrebno) da vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi odgovara protuvrijednosti imovine koja je predmet spora, onda takva ocjena sasvim sigurno automatizmom ne znači da ta vrijednost predmeta spora može predstavljati svega 2% sadašnje tržišne protuvrijednosti imovine koja je predmet spora, kako to nekritički prihvaća prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, već takva ocjena revizijskog suda znači da vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi mora barem približno (donekle) odgovarati protuvrijednosti imovine koja je predmet spora. Tuženik drži da u ovom slučaju nema prikladnijeg načina da sud odredi realnu vrijednost predmeta spora nego upravo prema navedenoj javnoj ispravi odnosno rješenju Ministarstva financija. Obrazloženje prvostupanjskog suda kako nema objektivnih kriterija za prosuđivanje vrijednosti tužitelja za utvrđenje sadržaja određenog prava ili pravnog odnosa je potpuno paušalno i nejasno. Nadalje, obrazloženje prvostupanjskog suda neosnovano je u pogledu sastava podneska od 3. veljače 2022. jer uopće ne navodi razloge zašto taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, pa je time osnovan žalbeni razlog bitne povede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Osnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer prvostupanjski sud u pobijanoj odluci odredbu čl. 40. st. 3. navedenoga Zakona nije pravilno primijenio. Predlaže prihvatiti žalbu na način primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku preinači prvostupanjsko rješenje na način da utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 465.220,00 kn te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka prema u spisu dostavljenom troškovniku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i troškove žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je istaknuo da je prigovor tuženika na vrijednost predmeta spora neosnovan jer odvjetnički uredi nisu ovlašteni za utvrđivanje vrijednosti spora jer to može odlučiti samo sud pred kojim je tužitelj postavio incidentalni zahtjev (čl. 187. Zakona o parničnom postupku). Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju rješenja u pobijanom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19; dalje ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijano rješenje nema nedostataka i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 3. prosinca 2021. ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine kat. čest. … k.o. Z. površine 3018 m2, a u kojoj tužbi je vrijednost predmeta spora označena u visini od 10.000,00 kn. Nadalje, slijedi da je odgovor na tužbu dostavljen prvostupanjskom sudu 29. prosinca 2021. u kojem odgovoru je tuženik prvenstveno prigovorio vrijednosti predmeta spora predlažući prvostupanjskom sudu da najkasnije na pripremnom ročištu primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP na prikladan način provjeri točnost naznačene vrijednosti predmeta spora i svojim rješenjem odredi realnu i točnu vrijednost spora prema tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine.
8. Međutim, podneskom zaprimljenim 24. siječnja 2022. tužitelj je obavijestio sud da povlači tužbu, te je obavijest dostavljena tuženiku na očitovanje u kojem očitovanju se isti nije protivio povlačenju, ali je tuženik popisao trošak postupka pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP u svezi čl. 164. st. 8. istog Zakona.
9. Prije donošenja pobijanog rješenja, rješenjem od 9. veljače 2022., prvostupanjski sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, a protiv kojeg rješenja sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP nije dopuštena posebna žalba (l.s 31).
10. Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je rješenjem od 9. veljače 2022. poslovni broj P-1122/2021-8 utvrdio je da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena, a pobijanim dijelom istog rješenja naložio je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn sa pripadajućom kamatom od dana donošenja tog rješenja pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. u svezi čl. 155. i čl. 164. istog Zakona.
11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u procesnoj situaciji kada je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-1122/2021-7 od 9. veljače 2022. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, a koje rješenje nije pobijano u žalbi kojom se pobija odluka koja je konačna u prvostupanjskom postupku, pravilno je obračunao vrijednost tuženikove radnje sastava odgovora na tužbu u iznosu od 937,50 kn prema Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. i Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa), a primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP prema kojoj tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.
12. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. ZPP kada tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 3. veljače 2022. kojim podneskom se tuženik, po pozivu suda, očitovao na zaprimljen podnesak odnosno obavijest o povlačenju tužbe te ujedno stavio zahtjev za naknadu troškova sukladno čl. 154. st. 8. ZPP, pa po ocjeni ovog suda navedeni podnesak predstavlja podnesak iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife radi čega je istom priznat daljnji trošak u iznosu od 937,50 kn.
13. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika odnosno djelomično žalbu tuženika uvažiti radi čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. I.
14. Tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife odnosno 50% nagrade iz Tbr. 7.toč. 1., 3. i 6. Tarife odnosno 375,00 kn što uključivo s PDV iznosi 468,87 kn, pa kako tuženik u žalbenom postupku nije uspio u cijelosti već samo u dijelu kojim mu nije priznat trošak parničnog postupka za navedeni podnesak to je razmjerno uspjehu od 50% valjalo tuženiku dosuditi iznos od 234,37 kn, dok je za više zatraženi iznos zahtjev odbijen kao neosnovan kako je to odlučeno pod toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke po čl. 154. st. 2. ZPP.
16. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. 1. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Zadru 2. lipnja 2022.
Sutkinja
Sanja Dujmović, v.r.
