Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-638/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic grupe d.d., Zagreb, Miramarska 23, OIB: 71149912416, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kalanj, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5884/2020-13 od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5884/2020-13 od 6. prosinca 2021. u stavku I. i III. izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5884/2020-13 od 6. prosinca 2021. u stavku II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na iznos od 178.640,00 kuna zateznu kamatu od 17. kolovoza 2020. do 5. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5884/2020-13 od 6. prosinca 2021. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 1.562,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2021. IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 178.640,00 kuna, sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 178.640,00 kuna od 17. kolovoza 2020. do 5. prosinca 2021.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.767,10 kn sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv dijela presude, u stavku I. i III. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019- dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. Odgovor na žabu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Protiv dijela presude u stavku II. izreke i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova postupka u iznosu od 1.562,50 kuna žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za vraćanje stečenog na temelju osnove koja je otpala- rješenja Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) koje je poništeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata te odluka o troškovima postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba upiru tužitelj i tuženik.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Međutim, žalbeni navodi tužitelja pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata su osnovani.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio sljedeće:

- da je rješenjem, Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14. srpnja 2011., u točki 1. izreke HANFA, pozivajući se na odredbe čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1., 2. i 3. toč. 5. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“, broj: 109/2007, 36/2009, 108/2012, 90/2013, 99/2013 i 148/2013- dalje u tekstu: ZPDD), u predmetu nadzora primjene odredbi ZPDD-a u svezi postupka odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva Kalničke vode Bio natura d.d., naloženo tužitelju da u roku od 90 dana od dana primitka tog rješenja, poimenično navedenim osobama (od red. br. 1. do 131.) na čijim su računima u sustavu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na dan 23. prosinca 2010. bile ubilježene dionice društva Kalničke vode Bio natura d.d. isplati iznos od 89,32 kn po svakoj upisanoj dionici;

- da je prema točkama 2. i 3. navedenog rješenja naloženo tužitelju da bez odgode dostavi HANFA-i dokaz o izvršenju radnje iz točke 1. izreke, kao i da imenovanim osobama dostavi navedeno rješenje, dok se točka 4. izreke odnosi na plaćanje administrativne pristojbe u korist državnog proračuna i naknade u korist HANFA-e, a točkom 5. izreke riješeno da će se navedeno rješenje objaviti u „Narodnim novinama“;

- da je tužitelj 19. listopada 2011. tuženiku isplatio iznos od 178.640,00 kn na temelju naprijed navedenog rješenja HANFA-e od 14. srpnja 2011. (list 20 spisa);

- da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Us-8653/2011-11 od 13. studenoga 2013. u upravnom sporu odbio tužbu ovdje tužitelja protiv rješenja HANFA-e, Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14. srpnja 2011.;

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. usvojen zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us- 8653/2011-11 od 13. studenoga 2013., te je uvažena tužba i poništeno navedeno rješenje (list 21 spisa);

- da iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je razlog poništenja rješenja od 14. srpnja 2011. na temelju kojeg je tužitelj izvršio isplatu iznosa kojeg zahtjeva natrag ovom tužbom to što je HANFA to rješenje donijela nakon što je obustavila postupak odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva Kalničke vode Bio natura d.d., kada za to nije više bila ovlaštena, odlučujući na taj način u stvari iz sudske nadležnosti;

- da je tužitelj podnio 14. kolovoza 2020. zahtjev tuženiku za povrat iznosa od 178.640,00 kuna kojeg je uplatio temeljem navedenog rješenja koje je poništeno a kojeg je tuženik primio 17. kolovoza 2020., što je nesporno (list 31 spisa);

- da je prigovor zastare neosnovan.

15. Pošavši od utvrđenja, da je tuženik naplatio iznos od 178.640,00 kuna na temelju rješenja HANFA-e od 14. srpnja 2011. koje je naknadno ukinuto presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dakle primio je navedeni iznos na osnovi koja je kasnije otpala, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/18- dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1117. st. 2. ZOO-a sud odlučio na navedeni način. 16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, osim u dijelu tijeka zateznih kamata obzirom da je u tome dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

17. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u preostalom dijelu su bez pravnog uporišta.

18. U iznesenom činjeničnom kontekstu u odnosu na žalbene navode tuženika ukazuje se na pravno relevantne odredbe.

19. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 2. propisano da se obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je otpala, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

20. Kraj činjenice da je tužitelj isplatu izvršio na temelju rješenja HANFA-e od 14. srpnja 2021., a koje je rješenjem Vrhovnog suda ukinuto, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik navedeni iznos primio na osnovi koja je otpala, pa su žalbeni navodi da je tužitelj navedeni iznos platio dobrovoljno, a ne na temelju navedenog rješenja bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takvi ostaju ničim dokazane i argumentirane tvrdnje.

21. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud dao je valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je navedena odluka Vrhovnog suda donesena 9. srpnja 2019., a tužba je podnesena 1. prosinca 2020., to nije protekao rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

22. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Prema čl. 1117. st. 2. ZOO-a, a na koji se pozvao prvostupanjski sud propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten.

Ovdje valja ukazati, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije sudjelovao u donošenju predmetnog rješenja HANFA-e i da je potpisao Izjavu od 17. listopada 2011. na temelju koje mu je i izvršena isplata prema navedenom rješenju.

24. U iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, a kako je tužitelj i podnio zahtjev tuženiku 14. kolovoza 2020. za povrat iznosa od 178.640,00 kuna koji je isti nesporno primio 17. kolovoza 2020. time da tužitelj potražuje zateznu kamatu od 17. kolovoza 2020., to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio zatezne kamate od dana presuđenja.

25. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo je pobijanu odluku u pogledu tijeka zateznih kamata preinačiti te obvezati tuženika na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 178.640,00 kuna od 17. kolovoza 2020. do 5. prosinca 2021. , te odlučiti kao u stavku II izreke ove oduke.

26. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

27. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

28. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu zateznih kamata kako je to naprijed obrazloženo pa su žalbeni navodi tuženika neutemeljeni.

29. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini dosuđenih troškova (čl. 155. ZPP) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015 - dalje u tekstu: Tarifa) i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - Odluka USRH i 73/2017) i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Na žalbene navode vezano za pristup na ročište 26. listopada 2021. pravilno je prvostupanjski sud odmjerio trošak sukladno Tbr. 9/2 Tarife buduće se na navedenom raspravljalo o procesnim pitanjima, pa su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

30. Stoga, obzirom da je pobijana odluka preinačena samo u odnosu na sporedno potraživanje, to odluka o troškovima parničnog postupka ostaje neizmijenjena.

31. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32. Tužitelj je uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanja, pa zahtjev za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan.

33. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a žalbu tužitelja dijelom prihvati, a dijelom odbiti, te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučio kao u stavku I izreke i na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a i čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u stavku II i III izreke te čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku IV i V izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Vesna Skerlev