REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2446/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AVIZA d.o.o. Zagreb, Klovićeva 14, OIB: 46426882271, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1273/2020-2 od 7. prosinca 2020., ispravljenog rješenjem istog suda broj Gž-1273/2020-6 od 8. ožujka 2021., kojim je u odluci o troškovima postupka preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10518/19-12 od 26. svibnja 2020., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1273/2020-2 od 7. prosinca 2020., ispravljenog rješenjem istog suda broj Gž-1273/2020-6 od 8. ožujka 2021., zbog pravnog pitanja:
Može li se u parnici koja se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povlačenje prijedloga za ovrhu (koje je rezultiralo obustavom ovršnog postupka) smatrati udovoljenjem zahtjevu tužitelja u smislu odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), odnosno može li se povlačenje prijedloga za ovrhu, kao posljedica toga što je tražbina u ovršnom postupku namirena od strane treće osobe - stvarnog dužnika, smatrati drugim razlogom koji se može pripisati tuženiku u smislu odredbe članka 158. stavak 2. ZPP, a zbog kojeg bi tuženik bio dužan naknaditi troškove postupka nakon povlačenja tužbe?
Obrazloženje
1. Protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1273/2020-2 od 7. prosinca 2020., ispravljenog rješenjem istog suda broj Gž-1273/2020-6 od 8. ožujka 2021., kojim je u odluci o troškovima postupka preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10518/19-12 od 26. svibnja 2020., prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik.
2. Polazeći od toga da je raspolaganjem tuženika obustavljena ovrha koja je vezana uz ovu parnicu, a da je tužiteljica, koja više nema pravni interes za daljnje vođenje predmetnog parničnog postupka, tužbu povukla odmah nakon što je raspolaganjem tuženika ovrha obustavljena, nižestupanjski su sudovi, primjenom odredbe članka 158. stavak 2. ZPP, obvezali tuženika da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.
3. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pitanju koje je važno i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. To stoga što o pitanju - može li se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom smatrati da je tuženik time što je, nakon što mu je stvarni dužnik namirio tražbinu, povukao prijedlog za ovrhu, udovoljio tužbenom zahtjevu - nema praske revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-780/2020-2 od 16. srpnja 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž-156/2018-2 od 22. siječnja 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2563/2017-2 od 23. veljače 2018. sjedne strane te rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6193/2014-3 od 26.siječnja 2017. s druge strane).
3.2. S obzirom na to da je člankom 29. ZIDZPP/19 u članku 158. izmijenjen stavak 1. i dodan novi stavak 2., na način da je iznimka od pravila prema kojem je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka sada proširena i na slučaj kada je tužba povučena zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, u primjeni navedene odredbe još uvijek nema sudske prakse, pa je ocjena ovog suda da bi pitanje – može li se povlačenje prijedloga za ovrhu nakon što je tražbina ovrhovoditelja u ovršnom postupku namirena od strane treće osobe/stvarnog dužnika smatrati razlogom koji se može pripisati tuženiku, zbog kojeg bi upravo on bio dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u smislu odredbe članka 158. stavak 2. ZPP – bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
5. S obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o izlučnoj parnici, pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe članka 160. ZPP nije važno za odluku u konkretnom sporu, dok je tuženik u odnosu na preostala pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije propustio određeno izložiti razloge zbog kojih bi ona bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, zbog čega u odnosu na ta pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
