REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 923/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Tomislavu Perošu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici Zdravki Periša, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3378/17-2 od 9. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-126/14-43 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»I Dužan je tuženik na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 27.319,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. rujna 2017 g. po stopi sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima dok za više zatraženu kamatu za razdoblje 08. lipnja 2010. godine do 27. rujna 2017 godine tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II Dužan je tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju ukupni iznos od 6.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. travnja 2013 g. dok za više zatraženo u iznosu od 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom dok za više zatraženu kamatu od 29. ožujka 2013. godine do 1. travnja 2015 godine zahtjev se odbija kao neosnovan. III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 21.969,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 29. rujna 2017 godine pa do isplate po stopi sukladno čl.29 Zakona obveznim odnosima.«
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
»Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-126/14 od 29. rujna 2017. u pobijanom dijelu i to:
- u točki I. izreke u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 27.319,67 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate;
- u točki II. izreke u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. travnja 2013. do isplate;
- u točki III. izreke u cijelosti.«
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Drugostupanjski sud je donio presudu na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP), pa je u konkretnom slučaju dopuštena redovna revizija protiv presude.
7. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Protivno navodima revizije, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati; izreka presude nije nerazumljiva niti proturiječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži razloge koji nisu u međusobnom proturječju.
9. Također je pravilno drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, pa nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 373.a ZPP.
9.1. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koju isti trpi kao posljedicu prometne nesreće od 8. lipnja 2010.
11. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da se prometna nesreća dogodila u mjestu [adresa] 8. lipnja 2010., na križanju županijske ceste (kojom se kretao tužitelj svojim vozilom marke Peugeot [registarska oznaka] iz smjera [adresa]), s nekategoriziranom cestom iz zaseoka [adresa] (kojom se kretao UM neosiguranim traktorom);
- da su obje ceste sa suvremenim kolničkim zastorom,
- da u vrijeme nezgode nije bio postavljen prometni znak glede značenja istih;
- da je tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da se kretao cestom kroz mjesto [adresa] kada je u jednom trenutku sa suvozačeve strane udario traktor koji je dolazio s ceste koja vodi iz zaseoka [adresa] na cestu kojom se on kretao;
- da je svjedok UM iskazao kako je on bio zaustavljen sa svojim traktorom na sporednoj cesti tik uz rub glavne ceste i da je stajao pored traktora kada je uočio vozilo tužitelja, koje je udarilo u prednji lijevi dio traktora, te je on ozlijeđen, te da tužitelj zbog bljeska ranojutarnjeg sunca nije mogao vidjeti njegov traktor;
- da je u spisu Prekršajnog suda u Imotskom broj P-1154/10 presudom od 19. prosinca 2011. osuđena Županijska uprava za ceste Split i odgovorna osoba ĐM jer nisu postavili odgovarajući prometnu signalizaciju na križanju županijske nekategorizirane ceste (prometni znak spajanja sa sporednom cestom s desne strane pod pravim kutom i obveznog zaustavljanja na sporednoj cesti), dok je tužitelj oslobođen optužbe da nije propustio vozilo koje mu je nailazilo s desne strane na križanju prometnica iste važnosti;
- da je prometno-tehnički vještak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je do sraza došlo prednjim desnim dijelom vozila tužitelja i prednjim lijevim dijelom traktora svjedoka, da je brzina traktora bila oko 8-10 km/h, a brzina vozila tužitelja oko 58 km/h;
- da se radi o cestama koje nisu iste važnosti.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud je zaključio da je do nesreće došlo na način da se tužitelj specifične prigode kretao županijskom cestom, a štetnik Lešina sporednom nekategoriziranom cestom i da iz zapisnika o očevidu koji ima značaj javne isprave proizlazi da se tužitelj kretao cestom s pravom prvenstva, dok se traktor kretao sporednom cestom.
13. U konkretnom slučaju, po ocjeni drugostupanjskog i revizijskog suda, ne dolazi do primjene odredba čl. 57. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prema kojoj je na raskrižju cesta iste važnosti pri susretu s drugim vozilom vozač dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane.
14. S obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o raskrižju ceste iste važnosti, pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da je tuženik odgovoran za naknadu štete zbog toga što je do nesreće došlo udarom neregistriranog traktora u vozilo tužitelja.
15. Pritom su se pravilno sudovi pozvali na odredbu čl. 9. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 62. istog Zakona.
16. Odlučujući o visini štete, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i odredbu čl. 1103. ZOO koja se odnosi na zatezne kamate.
17. S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
