REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2199/2018-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC, sina DC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Petković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika SC, sina ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivan Rude, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-327/2017-5 od 7. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2123/2015 od 29. prosinca 2016., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-327/2017-5 od 7. veljače 2018., u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika, pa se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-327/2017-5 od 7. veljače 2018., u dijelu koji se odnosi na materijalnopravno pitanje u reviziji označeno rednim brojem 2., te u dijelu u kojem je revizija podnesena zbog procesnopravnog pitanja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj BC sin DC, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici mjesta očevida koju je izradio mjernik LC dipl. ing. geodezije dana 21. ožujka 2016. godine, označen slovima „A-B-C-D-A“, površine 1.100,00 m2, koja je skica sastavni dio ove presude, također da je tužitelj BC sin DC, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za ¾ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – [adresa] i to onoga koji je na skici mjesta očevida koju je izradio mjernik LC dipl. ing. geodezije dana 21. ožujka 2016. godine, koja je sastavni dio ove presude, označen likom omeđenim slovima „K-J-I-H-G-G1-J1-K1-K“, pa je tuženik SC sin ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan predati tužitelju BC sinu DC, OIB [osobni identifikacijski broj], posjed opisanog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo, te posjed opisanog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za ¾ dijela, sve rokom od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu istaknutom radi daljnjeg utvrđenja vlasništva vrhu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] s predajom u posjed tužitelju preko dijela dosuđenog u točki 1. ove izreke.

3. Nalaže se tuženiku SC sinu ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju BC sinu DC, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 8.512,50 kuna (osam tisuća petsto dvanaest kuna i 50/100 lipa) kuna, u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena, a odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tuženika reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- "da je sporno pravo na posjed dijela kč. br [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su navedene čestice u posjedu tuženika,

- da su sporne nekretnine bile vlasništvo DC i ZC, roditelja tužitelja i bake i djeda tuženika,

- da su DC i Tona [adresa]. svoje nekretnine, između ostalih i sporne nekretnine, darovali svojoj djeci BC, ovdje tužitelju, i ŠC, ocu tuženika i to u omjeru ¼ BC, a ¾ ŠC,

- da su braća BC i Rade [adresa]. sklopili ugovor o diobi s time da je tim ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice bila obuhvaćena samo kč.br. (dio) 3636 k. o. [katastarska općina], dok diobom nije bila obuhvaćena kč.br. (dio) 241/1 iste k.o.,

- da je pravomoćnom presudom Okružnog suda u Šibeniku poslovni broj P-3/77 od 17. ožujka 1978. opozvan ugovor o darovanju nekretnina od 16. siječnja 1969. u odnosu na ŠC, dakle u odnosu na ¾ suvlasnog dijela ukupno darovanih nekretnina,

- da opoziv ugovora o darovanju u odnosu na ŠC ne utječe na ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice kojega su 1971 sklopili braća BC i ŠC,

- da je stoga EC razvrgnućem suvlasništva stekao suvlasništvo na ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je preostalih ¾ dijela vlasništvo roditelja tuženika - darovatelja,

- da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da nije bila predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice braće ŠC, ostala u suvlasništvu BC i - nakon opoziva ugovora o darovanju - darovatelja,

- da je DC sudskom oporukom od 15. kolovoza 1983. sporne čestice ostavio sinu BC,

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koje je donio Općinski sud u Šibeniku pod poslovnim brojem O-1008/09 od 30. listopada 2009. utvrđeno da sporne čestice u ¾ dijela - na koji se odnosi opozvani dio darovnog ugovora - predstavljaju vlasništvo RC, sina BC, a ne suvlasništvo RC i njegove supruge ZC,

- da DC oporukom u korist BC nije mogao raspolagati, u pogledu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasnim dijelom ŠC,

- da u odnosu na tuženika nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva spornih čestica dosjelošću zbog nedostatka poštenja posjeda kao jednog od uvjeta za stjecanje vlasništva na ovaj način (članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 153/14 - dalje: ZV)."

7. Na temelju izloženih razloga nižestupanjski sudovi su zaključili da su otac tuženika ŠC i tuženik znali da posjeduju nekretnine koje im ne pripadaju, te da tužitelj kao predmnjevani vlasnik osnovano zahtjeva predaju u posjed sporne nekretnine.

8. Prvostupanjska presuda nema sadržaj iz kojeg bi se moglo jasno razabrati koji je pravni temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva jer se u toj presudi prvostupanjski sud ne poziva na bilo koji propis.

9. Drugostupanjski sud je ocijenio da se radi tužbi predmnjevanog vlasnika te da je tužbeni zahtjev osnovan na temelju odredbe čl. 166. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr. - dalje: ZVDSP).

10. Drugostupanjski sud je ocijenio da nije odlučno što prvostupanjski sud nije ocijenio iskaze svjedoka koji su saslušani u ovom postupku a okolnost da u postupku radi opoziva ugovora o darovanju nije bila stranka ZC (darodavac, uz RC) da nije odlučna jer je u ostavinskom postupku iza RC u kojem su sudjelovali svi akteri spora i ZC, utvrđeno da je vlasnik sporne nekretnine isključivo DC.

11. Revizija je podnesena zbog 2 materijalnopravna pitanja koja glase:

"1. Da li je za podizanje tužbe predmnijevanog vlasnika (publicijanske tužbe) iz čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima aktivno legitimiran i predmnijevani vlasnik koji nikad nije imao posjed stvari, odnosno, je li takva osoba u postupku dužna dokazati da je izgubila posjed stvari (posebno imajući u vidu odredbu čl. 166. st. 3. ZV-a kojom je propisano da predmnijevano vlasništvo ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari)?

2. Da li ima mjesta primjeni čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (i prijašnjih relevantnih odredbi čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – "Službeni list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/9, i čl. 30. istog Zakona) u smislu utvrđenja da bi određena stranka stekla pravo vlasništva nekretnine dosjelošću – poštenim posjedovanjem kroz period od barem 20 godina, ukoliko je u sudskom postupku nedvojbeno utvrđeno kako stranka koja se na stjecanje tog prava poziva, nalazi u samostalnom posjedu nekretnina u periodu preko 20 godina (a računajući i posjed pravnog prednika u periodu preko 50 godina) i ujedno je ta stranka upisana (odnosno njezin pravni prednik) u katastarskim operatima kao posjednik istih nekretnina u periodu preko 50 godina, a nikad u tom periodu nije od osobe koja tvrdi da ima jače pravo na posjed (niti od bilo koje druge osobe) pozivana da preda nekretninu u posjed, niti joj je osporavano pravo na posjed i upis u katastarski operat?"

12. Revizija je podnesena i zbog postupovnopravnog pitanja koje glasi:

"Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa kao i u ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene – odnosno mogu li sudovi bez pozivanja na određenu materijalno pravnu odredbu tj. bez pravne osnove (i bez jasnog obrazloženja) utvrditi da je netko (tužitelj) vlasnik određene nekretnine?"

13. S obzirom na to da je drugostupanjski sud ocijenio da postoje razlozi za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na temelju čl. 166. ZVDSP (prvostupanjska presuda, kao što je rečeno, nema sadržaj iz kojeg bi se moglo razabrati koji je pravni temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva već se prvostupanjski sud nije pozvao na bilo koji propis), a u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugostupanjskih sudova (na neke se u reviziji poziva tuženik) zauzeto je shvaćanje da je tužbeni zahtjev predmnjevanog vlasnika eventualno osnovan ako je predmnijevani vlasnik izgubio posjed, ovaj sud ocjenjuje da je materijalnopravno pitanje označeno u reviziji brojem 1. važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, te je u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.

14. Već je rečeno da je drugostupanjski sud ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan na temelju odredaba čl. 166. ZVDSP.

15. Međutim, prema odredbi čl. 166. st. 3. ZVDSP predmnijeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari.

16. Iz ove odredbe proizlazi da je tužitelj (ako ga se smatra predmnjevanim vlasnikom) morao biti u posjedu stvari čiji posjed je izgubio te da je taj posjed (njegov ili njegovog prednika) morao biti pošten.

17. Drugostupanjski sud ovu odredbu nije uzeo u obzir i nije iznio nikakve razloge u pogledu posjeda tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika, očito pogrešno smatrajući da te okolnosti (posjed tužitelja odnosno njegovog prednika), nisu odlučne. Na taj način je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a zbog tog propusta niti činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao pod I. izreke ovog rješenja.

18. U ponovnom postupku drugostupanjski sud treba odlučiti o žalbi tuženika imajući u vidu sve izloženo u ovom rješenju, te razmotriti i ostale navode žalbe.

19. Materijalnopravno pitanje označeno brojem 2. i procesnopravno pitanje, nisu važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP) jer odgovori na ta pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a odluke nižestupanjskih sudova na koje se u reviziji poziva tuženik obrazlažući zbog čega su ta pitanja važna u smislu navedene odredbe, ne sadrže pravna shvaćanja na temelju kojih bi na isti način kako je suđeno u tim postupcima trebalo primjenjivati pravo u ovom postupku.

20. Zbog toga je u odnosu na ta pitanja zaključeno da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP riješeno kao pod II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić