REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 220/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB 83938812619, kojeg zastupa Gorana Grubišić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić, Lović i Lalić u Zagrebu, protiv tuženice ĆB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, radi ispravka informacije, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1139/2020-3 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-146/2019 od 20. prosinca 2019., na sjednici vijeća 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojem je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži glavnom uredniku Novog lista objava ispravka objavljene informacije, u tiskanom izdanju tog dnevnika, uz zahtjev za naknadom troškova postupka, a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na odredbe čl. 385, 386. i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP).

2.1. Na navedeno tuženik nije odgovorio.

2.2. Predmet spora je tužba radi objave ispravka informacije, pa je valjalo primijeniti odredbu čl. 382.a st.1. alineja četvrta ZPP. Prema toj odredbi stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi radi objave ispravka informacije, pa kako je ovdje riječ o takvome sporu, revizija je dopuštena.

3. Revizijski sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, dakle, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Revident opisno ističe bitnu postupovnu povredu i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

4. Suprotno tvrdnjama revidenta osporena presuda sadrži odgovarajuće obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu revidenta od odlučnog značaja. Nije u pravu revident kada tvrdi da su razlozi prvostupanjskog i drugostupanjskog suda oprečni. Naime, nižestupanjski sudovi su zaključili da spornim informacijama nisu povrijeđena prava i interesi tužitelja, radi čega odbijaju tužbeni zahtjev, sve u smislu odredbe čl. 48. st. 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13., dalje: ZM). To i iz razloga što da tužitelj tu povredu uopćeno obrazlaže bez konkretnih tvrdnji u čemu se ta povreda očituje, a da je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe, te da je tužitelj taj koji treba dokazati na koji način je sporni članak ugrozio prava i interese tužitelja, a što da ovdje nije. Pri tome drugostupanjski sud, jer da je ispunjena pretpostavka za odbijanje tužbenog zahtjeva iz citirane odredbe, navodi da zbog toga nije ni potrebno obrazlagati postojanje pretpostavki iz stavka 2. citiranog članka, prema kojema tuženik može dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije kao opravdanog razloga neobjavljivanja ispravka.

4.1. Iz tih razloga nije ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju se revident sadržajno poziva.

5. Ostalim navodima revident u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te revident ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a),te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.

6. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za objavu ispravka objavljene informacije u tiskanom izdanju dnevnika Novi list od 21. veljače 2019. gdje da je na naslovnoj stranici objavljen naslov: „Tko je kriv za tehnički krah Autotroleja?“, te na stranici 2. kao naslov tekst: „ZB je najodgovorniji za tehnički krah Autotroleja“.

7.1. U tužbi pored navođenja tih spornih informacija tužitelj navodi da je u tekstu autora pod tim naslovima izneseno više neistinitih i neprovjerenih informacija kojima se stvara dojam odgovornosti tužitelja "...za navodnu tehničku neispravnost vozila KD Autoreleja ili kako se to u tekstu navodi "tehnički krah" KD Autoreleja..." U činjeničnim navodima tužbe ne konkretizira se kojim to dijelom teksta se stvara navedeni dojam i ne navodi se u čemu se sastoji povreda tužitelja prava ili interesa, dok se tijekom prvostupanjskog postupka upotpunjuju činjenične tvrdnje da se iznesenim informacijama tužitelj prikazuje kao društvo koje nema sposobne kadrove i da ne može udovoljiti poslovima koje je preuzeo.

7.2.Traži se objava ispravka slijedećeg sadržaja:

„U članku tiskanog izdanja dnevnika Novi list objavljenog u broju od dana 21. veljače 2019.g. na naslovnici „Tko je kriv za tehnički krah Autotroleja?“, te naslova teksta: „ZB je najodgovorniji za tehnički krah Autotroleja“ izneseno je više netočnih i nepotpunih informacija kojima se želi stvoriti kod čitateljstva dojam da trgovačko društvo Rijeka plus d.o.o. neprofesionalno, neadekvatno i nezakonito obavlja poslove održavanja autobusa javnog gradskog prijevoznika.

U tekstu članka tako se između ostalog navodi da postoji „izrazito rizična situacija za vozače i putnike“, a pritom se kao uzrok provlači neistinita informacija da je to „zbog nedovoljnog održavanja“, potom se u tekstu navodi da Rijeka plus d.o.o. odgovorno za takvo stanje, pa se opetovano navodi da Rijeka plus „loše odrađuje posao“, da Rijeka plus „radi loše održavanje vozila“ i sl.

U tekstu se dalje navodi kako se očekivalo da bi Rijeka plus pod dirigentskom palicom ZB trebalo najbolje održavati vozni park, sugerirajući valjda da to Rijeka plus to ne čini, da čini nekvalitetno ili da nema znanja za takve poslove. Rijeka plus d.o.o. odbacuje ovakve tvrdnje kao neistine kojima se narušava poslovni ugled Rijeka plusa i obezvređuje rad 80 stručnih osoba koje su zaposleni na poslovima održavanja. Poslove održavanja dakle, obavljaju stručno osposobljeni za rad na svim tipovima vozila zastupljenim u voznom parku Autotrolej i Čistoće te posjeduju potrebna uvjerenja za rad upravo od tih proizvođača vozila, a pored standardnih raspolažu i specijalnim alatima. Dakle, Rijeka plus d.o.o. raspolaže sa iskusnim, stručno kvalificiranim i osposobljenim djelatnicima, koji se permanentno educiraju te posjeduju potrebna uvjerenja kako bi bili u mogućnosti profesionalno i stručno obavljati svekolike popravke na vozilima voznog parka, te djelovati sukladno procedurama i standardima proizvođača, prateći suvremene zahtjeve struke. Osim toga, pojedini radnici su dodatno educirani od strane proizvođača vozila za sve dijagnostičke, servisne i remontne popravke. Rijeka plus d.o.o. je ovlašten od strane predstavnika ovlaštenog zastupnika proizvođača vozila (MAN, Mercedes, Iveco), za popravke vozila u jamstvenom i van jamstvenog roka.

Postupak održavanja vozila propisan je internim procedurama KD Autotroleja te zakonskom regulativom, Zakona o sigurnosti prometa za cestama te Pravilnikom o preventivnim tehničkim pregledima motornih i priključnih vozila. Prema navedenom, svako vozilo na kojem vozač ili radnik kontrole ispravnosti vozila KD Autotroleja uoči kvar, odnosno odstupanje kako od procedure tako i od zakonske regulative, upućuje vozilo na popravak ili servisiranje u Službu održavanja vozila Rijeka plus d.o.o. Po zaprimanju vozila, kvalificirani i stručni radnici vrše defektažu temeljem koje se izrađuje specifikacija materijala i rezervnih dijelova potrebnih za otklanjanje određenog kvara. Nakon izvršenih radova vozilo još ne može ići u promet, već stručna osoba obavlja kontrolu izvršenih radova te se po njegovoj autorizaciji vozilo upućuje u Kontrolu ispravnosti vozila KD Autotrolej-a, radi dodatne kontrole te proglašenja vozila ispravnim i sigurnim za puštanje u promet, odnosno obavljanje prijevoza putnika. Sam vozač prilikom preuzimanja vozila osobno pregledava vozilo i kreće na vožnju kad se uvjerio da je vozilo tehnički ispravno. Dakle, suprotno tvrdnjama iz spornog teksta evidentno je da se radi o sustavno pripremljenom, profesionalnom i odgovornom održavanju vozila.

Stoga opisanim iznošenjem neutemeljenih i neistinitih zaključaka dovedeni su u zabludu čitatelji i korisnici usluga, a grubo je narušen poslovni ugled trgovačkog društva Rijeka plus d.o.o."

8. Nižestupanjski sudovi, kao što je rečeno, pravnog su shvaćanja da tužitelj nije dokazao u čemu se očituje povreda prava i interesa tužitelja, pri čemu sud cijeni i to da sporne informacije imaju podlogu u izvješću ovlaštene osobe KD Autorelej iz kojeg da proizlazi logičan zaključak o postojanju nedostataka u sustavu održavanja koje provodi tužitelj, te da objavljena informacija kritički preispituje organizaciju održavanja autobusa i opravdanost povjeravanja tih poslova tužitelju, a za što, s obzirom da se radi o gradskom prijevozu putnika, postoji i javni interes.

9. Prema odredbi čl. 40. st.1. ZM svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika, kako je to propisano odredbom članka 46. stavak 1. ZM. Prema odredbi članka 48. ZM u sudskom postupku rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku pripada pravo dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije kao razlog neobjavljivanja ispravka, time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

9.1. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno. Tužitelj je taj koji treba istaknuti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima utvrđuje te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP). Sud to nije ni dužan istraživati, niti on svoju odluku može temeljiti na nečemu što se naslućuje ili na zaključcima o postojanju činjenica za koje stranka nije istakla činjenične tvrdnje.

10. Slijedom toga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

11. Kako revident nije uspio sa revizijom to mu nije dosuđen trošak u povodu revizije, i to na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, a u smislu čl. 154. st. 1. ZPP.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug