REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1270/2017-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ida Bačić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja i dopunama revizije od 13. studenoga 2017. i 2. svibnja 2018., protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-209/2016 od 19. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-5002/15 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja kao osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-209/2016 od 19. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-5002/15 od 29. listopada 2015., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuju se dopune revizije od 13. studenoga 2017. i 2. svibnja 2018. kao nepravovremene.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici za po 1/6 dijela svaki nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] te čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], pa su ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoja imena za po 1/6 dijela svaki na predmetnim nekretninama, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženih "
II. Dužni su tužitelji LU i VU u roku od 15 dana naknaditi tuženicama TU i ŠU troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.281,25 kuna.‟
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a njima dosuditi trošak parničnog postupka ili pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a njima dosuditi trošak sastava revizije.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija tužitelja je osnovana u odnosu na prvo i peto pravno pitanje postavljeno u reviziji, a u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja je nedopuštena.
5. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", bro:j 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) propisano je da se da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.
5.1. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
6. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.1. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti navoda iznesenih u izvanrednoj reviziji.
7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tužitelji u odnosu na tuženice suvlasnici svaki za po 1/6 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška] te čest. zgr. [katastarska čestica] zk.u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] i za ovlaštenje da na temelju presude donesene u ovoj parnici, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoja imena svaki za po 1/6 dijela na predmetnim nekretninama uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženih.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tuženice upisane kao suvlasnice predmetnih nekretnina u različitim suvlasničkim udjelima,
- da tužitelji u tužbi navode da su pravo vlasništva stekli po četiri različita pravna osnova: nasljeđivanjem, diobom, dosjelošću i građenjem,
- da je zajednički prednik stranaka pokojni LU pok. VU, preminuo **.**.1967., a njegovi zakonski nasljednici su sinovi RU, JU i L, te da se RU prihvatio nasljedstva dok su se LU i FU odrekli nasljedstva u svoje ime i u ime svojih nasljednika,
- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u postupku istog provostupanjskog suda broj O-198/67, jedinim nasljednikom proglašen prednik tuženica RU,
- iz Diobene nagodbe zaključene u postupku pred prvostupanjskim sudom 19. siječnja 1989. pod brojem R1-4/89, proizlazi da su istu zaključili RU, JU i FU te utvrdili da su sva trojica "suvlasnici naslijeđene imovine iza svog pok. oca JU. VU i to svaki za po 1/3, bez obzira na rješenje o nasljeđivanju O-198/67 Općinskog suda u Supetru i zemljišno-knjižni upis imovine na ČU pok. JU", te da su tom nagodbom podijelili suvlasničku imovinu,
- da su prednik tužitelja FU i IU kao pravna slijednica pok. LU pokrenuli postupak, pred istim prvostupanjskim sudom, pod brojem P- 411/01 radi utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina kojim su tražili brisanje prava vlasništva s imena tuženica i njihove prednice DU. U tom postupku je tužbeni zahtjev odbijen presudom broj P-411/01 od 4. listopada 2002. koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1220/05 od 4. srpnja 2006.,
- da je tuženici ŠU bilo poznato zaključenje Diobene nagodbe između njenog oca i stričeva.
9. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su zaključili da prednik tužitelja nije stekao suvlasništvo nasljeđivanjem s obzirom da se svog nasljednog prava odrekao u svoje ime i u ime svojih nasljednika pa je upravo prednik tuženica stekao vlasništvo spornih nekretnina u cijelosti. Nadalje su sudovi zaključili da prednik tužitelja LU suvlasništvo nije mogao steći ni diobenom nagodbom jer su stava da pravni slijednici pok. LU nisu mogli nagodbom mijenjati sadržaj pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i na drugačiji način raspodjeljivati ostavinsku imovinu. U svezi stjecanja prava suvlasništva dosjelošću zaključuju da posjed tužitelja nije imao potrebnu kvalitetu jer su i tužitelji i njihov prednik znali odnosno imali razloga posumnjati da im pravo na posjed ne pripada te da nije trajao zakonom propisano vrijeme. Pri tome se sud prvog stupnja nije pozvao niti na jednu materijalnopravnu odredbu, a drugostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP).
10. Tužitelji u izvanrednoj reviziji postavljaju osam pitanja:
"1. Jesu li nižestupanjski sudovi, kada tužitelj istakne više činjeničnih osnova postavljenog tužbenog zahtjeva, dužni dati razloge zbog kojih prihvaćaju ili odbijaju svaki od istaknutih činjeničnih osnova?
2. Ako sud u obrazloženju presude, u pogledu stjecanja vlasništva dosjelošću raspravlja pitanja početka i roka dosjedanja te kvalitete posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću, je li u tom slučaju dužan izvesti dokaze koje je stranka na te okolnosti predložila i čini li u slučaju odbijanja tih dokaza bitnu povredu odredaba postupka zbog uskrate prava stranci na sudjelovanje u postupku dokazivanjem činjenične i pravne osnove koja je u tužbi istaknuta?
3. Jesu li sudovi dužni dati ocjenu svakog pojedinog dokaza koji je izveden u parničnom postupku i jesu li dužni dati opravdane i uvjerljive razloga za svoja stajališta? Je li uslijed neobrazloženog odbijanja dokaznih prijedloga ili u situaciji kada razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga nisu opravdani ni uvjerljivi, sud onemogućio strankama raspravljanje pred sudom?
4. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad u obrazloženju presude nije ocijenio žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja za odluku u konkretnoj pravnoj stvari?
5. Čini li sud bitnu povredu odredaba postupka ako u obrazloženju presude ne navede koji materijalno pravni propis primjenjuje, a iz tog obrazloženja nije moguće zaključiti koji je propis primijenjen?
6. Kad ništetan ugovor udovoljava uvjetima za pravovaljanost nekog drugog ugovora, važi li taj drugi ugovor među strankama ako bi on bio u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora?
7. Je li sud u tumačenju ugovora, odnosno određenog pravnog posla, dužan istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbe tako razumjeti kako to odgovara načelima prava ili se pri tumačenju spornih odredbi treba držati njegovog doslovnog značenja?
8. Stječe li zakonit, istinit i pošten posjednik pravo vlasništva na nekretnini protekom 10 godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja ili protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja?"
11. Revidenti u reviziji navode da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o postavljenim pravnim pitanjima pravno shvaćanje zauzeo revizijski sud, a da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama na koje se poziva kao na razloge važnosti postavljenih pitanja te da su nižestupanjska sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se odnose revizijska pitanja.
12. Obrazlažući razloge važnosti prvog postavljenog pravnog pitanja, tužitelji navode da su kao glavnu činjeničnu osnovu tužbe naveli činjenicu da su prednici stranaka diobenim ugovorom i diobenom nagodbom pred sudom sklopili pravni posao darovanja koji je u cijelosti izvršen, a da sudovi u obrazloženju odluka, kada iznose stajališta stranaka izostavljaju ovu činjeničnu osnovu te da u dijelu u kojem obrazlažu svoja stajališta ne daju očitavanje o tome kakav stav zauzimaju prema ovoj činjeničnoj osnovi. Pozivaju se na odluku revizijskog suda broj Rev-93/94 od 6. svibnja 1995. te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4316/97.
12.1. U odnosu na peto postavljeno pravno pitanja revidenti navode da iz obrazloženja osporenih odluka, s obzirom na činjenične osnove koje su u tužbi naveli, nije moguće zaključiti koje materijalnopravne propise su sudovi primijenili kada su odbili tužbeni zahtjev. Pozivaju se na odluku Vrhovnog suda broj Rev- 3015/90 od 25. travnja 1991. kao razlog važnosti ovog pitanja, a priložena odluka revizijskog suda broj Rev-93/94 od 6. svibnja 1995. te odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4316/97, na koje se revidenti pozivaju u odnosu na prvo pitanje, odnose se i na peto pitanje jer prema pravnim shvaćanjima izraženim u tim odlukama, presuda nije razumljiva ako sud nije naveo koje je materijalno pravo primijenio a to se ne može utvrditi iz teksta obrazloženja te time sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12.2. Nadalje u svezi, razloga važnosti preostalih postavljenih pravnih pitanja revidenti navode da se odluka drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima temelji na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 2732/88 od 6. lipnja 1989., Rev 2372/88 od 6. lipnja 1989., Rev 1070/03 od 12. siječnja 2006., Rev 1011/79 od 20. studenoga 1979., Rev 3015/90 od 25. lipnja 1991., Rev 1231/90 od 23. listopada 1990., Rev 59/2000 od 16. rujna 2003., Rev 2064/13 od 25. veljače 2014. i načelnim stajalištima ovog suda izraženog u brojnim drugim odlukama.
13. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnih pitanja postavljenih u izvanrednoj reviziji.
14. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da su prvo i peto pravno pitanje koje su tužitelji postavili u izvanrednoj reviziji, pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
15. U revizijskom postupku u okviru prvo i peto postavljenih pravnih pitanja sporno je jesu li sudovi odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, bili dužni razmotriti sve u tužbi navedene činjenične osnove o načinu stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina. Dakle sporno je, jesu li sudovi, osim činjeničnih navoda koji se odnose na stjecanje vlasništva nasljeđivanjem, dosjelošću i diobom, bili dužni raspraviti i navode tužitelja kojima se ukazuje da su njihovi prednici zaključenjem diobene nagodbe pred sudom 1989., zapravo zaključili ugovor o darovanju nekretnina budući je mogući cilj zaključenja te nagodbe bilo darovanje nekretnine od strane ZU prednika tuženica, svojoj braći JU i FU koji je prednik tužitelja. U vezi s navedenim sporno je i jesu li sudovi dužni bili dužni raspraviti navode tužitelja o stjecaju vlasništva dijela kuće građenjem i jesu li u obrazloženju odluka bili dužni navesti materijalnopravne propise na kojima su utemeljili odluku o tužbenom zahtjevu.
16. Prema ocjeni vijeća revidenti u izvanrednoj reviziji osnovano navode da su nižestupanjski sudovi odbijajući tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina svaki za 1/6 dijela, u obrazloženjima odluka propustili navesti na kojim materijalnopravnim propisima su odluke utemeljene, a to nije moguće zaključiti niti iz obrazloženja odluka. Naime u obrazloženjima presuda nije navedeno niti se to iz sadržaja obrazloženja može zaključiti, na temelju kojeg propisa su sudovi zaključili da prednici stranaka nisu mogli diobenom nagodbom riješiti svoje imovinske odnose nakon očeve smrti. Osim toga, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka ne može se zaključiti niti na temelju kojih činjenica i primjenom kojeg materijalno pravnog propisa su sudovi utvrdili kvalitetu posjeda tužitelja i njihovog pravnog prednika kao niti početak roka potrebnog za stjecanje vlasništva dosjelošću. Drugostupanjski sud, odbijajući žalbu tužitelja kao neosnovanu samo se paušalno pozvao na odredbu čl. 114. ZVDSP kojom su pobrojani pravni temelji stjecanja vlasništva.
16.1. Stoga se tužitelji s pravom pozivaju na odluke ovog suda broj Rev 3015/90 od 25. travnja 1991. i broj Rev 93/94 od 6. svibnja 1995. te odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž-4316/97 u kojima je izraženo stajalište da nije razumljiva presuda u kojoj sud nije naveo koje je materijalnopravne propise primijenio niti se to može utvrditi iz teksta obrazloženja presude, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
17. U vezi prvog postavljenog pravnog pitanja i činjeničnih navoda tužbe o pravnom osnovu stjecanja vlasništva spornih nekretnina treba reći da činjenični supstrat o pravnom osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva, određuje tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva. Sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe a u ovoj parnici tužitelji navode među ostalim da su suvlasništvo stekli nagodbom koja ima elemente darovanja i gradnjom kuće u [adresa], na koje okolnosti su predložili i izvođenje dokaza. Međutim sudovi se na te navode iznesene u tužbi i tijekom postupka, ni na koji način nisu referirali niti su u obrazloženjima odluka dali razloge o tome udovoljava li diobeni ugovor zaključen među prednicima stranaka pretpostavkama za valjani darovni ugovor s obzirom na cilj njegova zaključenja i činjenične navode tužbe u vezi toga. Jednako tako nižestupanjski sudovi nisu dali razloge niti o tome jesu li tužitelji građenjem ili dogradnjom kuće u [adresa] mogli steći pravo suvlasništva.
17.1. U obrazloženjima nižestupanjskih odluka sudovi su propustili navesti razloge o činjenicama odlučnim za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, dobom, građenjem ili eventualno darovanjem, te navesti materijalnopravne propise koje su primijenili odlučujući o tužbenom zahtjevu. S obzirom da se zaključak o tome ne može izvesti niti iz teksta obrazloženja drugostupanjske odluke počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
18. Zbog navedenog je revizija tužitelja osnovana, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i st. 4. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. Imajući u vidu sve činjenične navode tužitelja o pravnom osnovu stjecanja vlasništva spornih nekretnina i činjenice utvrđene tijekom ovog postupka, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva također treba razmotriti je su li ispunjene pretpostavka za stjecanje suvlasništva kuće u [adresa] građenjem, te koji je bio cilj zaključenja diobne nagodbe između prednika stranka odnosno može li se s obzirom na cilj koji su prednici stranaka imali pri zaključenju nagodbe, raditi o darovanju nekretnina od strane prednika tužiteljica, predniku tuženika.
20. Iz spisa proizlazi da je punomoćniku tužitelja pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 27. veljače 2017. pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tužitelja, bio 27. ožujka 2017. S obzirom da tužitelji dopune revizije nisu podnijeli u roku koji je određen za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP), već protekom tog zakonskog roka, 13. studenoga 2017. i 2. svibnja 2018., to su dopune revizije nepravovremene u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.
21. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopune revizije tužitelja od 13. studenoga 2017. i 2. svibnja 2018. odbačene kao nepravovremene pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
22. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu i zakonitu odluku.
23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
