REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 459/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o., Zagreb, Kovinska 5, OIB:17080997510, kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Ferić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/2017-2 od 20. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4553/2015-26 od 25. listopada 2016., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita poslovni broj Ovrv-793/14 od 22. svibnja 2014., u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 267.073,99 kuna sa zateznim kamatama na iznos 238.546,45 kuna od 3. svibnja 2014. do isplate, te u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata troškova ovršnog postupka u iznosu 10.064,66 kuna sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2014. do isplate (I.), ukinut je platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata u iznosu od 3.099,13 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2014. do isplate, kao i za tijek zatezne kamate na iznos 28.527,54 kuna od 3. svibnja 2014. do isplate (II.) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 34.312,50 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (III.).
2. Presudom drugostupanjskog suda prihvaćena je žalba tuženika u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na ovršni trošak, a u ostalom dijelu žalba tuženika je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Protiv presude drugostupanjskog suda tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i dalje: ZPP), s obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna. Ističe revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže reviziju prihvati te preinačiti pobijanu odluku ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 267.073,99 kuna, a koja tražbina proizlazi iz mjenične obveze po vlastitoj bianco mjenici u vezi Ugovora o poslovnom najmu i Ugovora o jamstvu, br 23134/09.
8. Suprotno navodima revizije drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, te isprava koje se nalaze u spisu. Revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja jer su ocijenili da tuženik neosnovano ističe prigovor da je nastupila zastara mjeničnopravnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku.
10. U reviziji tuženik ponavlja prigovor zastare tvrdeći da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer da vlastita mjenica ne poznaje akcept, pa da se ne može primijeniti odredba zakona na akceptanta, koji da kod vlastite mjenice ne postoji, zbog čega da je bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94, 92/10 - dalje: ZM) prema kojoj mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastarijevaju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba „bez troškova“ onda od dospjelosti.
11. Prvostupanjski sud utvrdio je da su tužitelj kao najmodavac i Karika d.o.o. kao najmoprimac sklopili 16. rujna 2009. ugovor o najmu, gdje je predmet najma novo vozila marke Mercedes Benz CLS 350 vrijednosti 100.000,00 eura, u trajanju od 60 mjeseci za iznos mjesečne najamnine od 1.651,76 eura; da je tuženik bio jamac te je predao tužitelju kao sredstvo osiguranja dvije bjanko mjenice, preuzeo jamstvo kao solidarni jamac i obveznik plaćanja svih ugovornih obveza najmoprimca iz ugovora o najmu; da najmoprimac nije ispunjavalo svoje preuzete obveze te je tužitelj raskinuo ugovor o najmu 22. studenog 2011., kada je najmoprimac i vratio tužitelju u posjed vozilo predmet najma; da je tužitelj prema odredbama općih uvjeta bio dužan sačiniti konačni obračunski popis s danom raskida 22. studenog 2011. i taj datum u mjenici naznačiti kao dan dospijeća, a podredno datum kada je sačinio konačni obračun, odnosno 8. srpnja 2013.; da tužitelj nije popunio mjenicu prema odredbama ugovora odnosno općih uvjeta, jer je kao datum dospijeća naznačio 2. svibnja 2014.; da je ovršni prijedlog podnio javnom bilježniku 22. svibnja 2014.
12. Taj sud cijeni da je u konkretnom slučaju riječ o izdanoj bjanko mjenici, papiru koji je postao vlastita mjenica tek popunjavanjem bitnih sastojaka, iznos i dospijeće, jer da mjenica prije unošenja tih bitnih sastojaka i ne postoji. Pravnog je shvaćanja da prema odredbi čl. 78. st. 1. ZM svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta, odnosno izdavatelja mjenice kada se radi o vlastitoj mjenici, zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti. Pri tome da kada se radi o bjanko mjenici, označavanje dospjelosti ovisi o ovlaštenjima imatelja mjenice koju mu je izdavatelj mjenice dao u mjeničnom očitovanju i ne mora odgovarati dospjelosti iz osnovnog posla. Kako da je tuženik bjanko mjenicu potpisao kao trasant (izdavatelj mjenice) i kao akceptant, jer je ispod teksta "prihvaćamo" na mjenici stavio svoj potpis, čime ju je akceptirao, iako to nije bilo potrebno s obzirom jer da je riječ o vlastitoj mjenici, da on u svakom slučaju odgovara kao akceptant na temelju čl. 78. st. 1. ZN. Stoga da mjeničnopravni zahtjev protiv njega zastarijevaju za tri godine.
13. Navedena utvrđenja i zaključke u bitnome prihvaća drugostupanjski sud pri čemu dodaje da pogrešno označavanje datuma dospijeća u mjenici nije od utjecaja na nastupanje zastare, jer da trogodišnji rok iz čl. 78. st. 1. ZM nije protekao računajući od raskida ugovora 22. studenog 2011., kad dospijeva tražbina, do podnošenja prijedloga za ovrhu 22. svibnja 2014.
14. Pravilno nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se u konkretnom slučaju radi o vlastitoj mjenici u smislu odredbe čl. 109. ZM, koja nema označenu treću osobu kao trasata, već samo oznaku i potpis izdavatelja mjenice. Prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. To znači da je izdavatelj vlastite mjenice ujedno i glavni dužnik. Kako isti odgovara kao akceptant trasirane mjenice, to prema tuženiku mjeničnopravni zahtjev zastarijeva u roku od tri godine prema odredbi čl. 78. st. 1. ZM.
15. S obzirom na utvrđeno dospijeće obveze iz osnovnog posla (22. svibnja 2001.) i vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu (22. svibnja 2014.) neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Slijedom navedenoga revizija tuženika je odbijena na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
