REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 24/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Alenka Vlahinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica SUI iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenja ništavim ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1445/2014-2 od 28. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P- 393/2007 od 24. svibnja 2013., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice prihvaća se u odnosu na drugo postavljeno pitanje, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1445/2014-2 od 28. rujna 2016. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-393/2007 od 24. svibnja 2013. u točkama I., II. i III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nekretnina – kuća i dvorište u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina roditelja stranaka RU i MU iz [adresa], te da je navedena nekretnina suvlasništvo RU i MU iz [adresa] svakog u ½ dijela, što mu je tužena dužna priznati.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2002. godine, ovjeren od strane Općinskog suda u Crikvenici pod posl. br. R1-91/02 sklopljen između UU iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja i RU iz [adresa] ili [adresa], kao primatelja uzdržavanja u dijelu u kojem je IU istim raspolagao nekretninom – kućom i dvorištem u [adresa], sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Uspostavlja se u zemljišnoj knjizi prijašnje stanje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], onakvo kakvo je bilo prije nego što je tužena na osnovi navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodila upis navedenih nekretnina u svoje vlasništvo, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude na navedenim nekretninama ishodi upis prava vlasništva roditelja stranaka RU i MU iz [adresa], svakog u ½ dijela.“

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1445/2014-2 od 28. rujna 2016. i presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-393/2007 od 24. svibnja 2013. u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima (toč. 1. izreke drugostupanjske odluke kojom je potvrđena točka V. izreke prvostupanjske presude) i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je nekretnina – kuća i dvorište u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina roditelja stranaka RU i MU iz [adresa], te da je navedena nekretnina suvlasništvo RU i MU iz [adresa] svakog u ½ dijela, što mu je tužena dužna priznati.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2002. godine, ovjeren od strane Općinskog suda u Crikvenici pod posl. br. R1-91/02 sklopljen između UU iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja i RU iz [adresa] ili [adresa], kao primatelja uzdržavanja u dijelu u kojem je IU istim raspolagao nekretninom – kućom i dvorištem u [adresa], sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Uspostavlja se u zemljišnoj knjizi prijašnje stanje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], onakvo kakvo je bilo prije nego što je tužena na osnovi navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodila upis navedenih nekretnina u svoje vlasništvo, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude na navedenim nekretninama ishodi upis prava vlasništva roditelja stranaka RU i MU iz [adresa], svakog u ½ dijela.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se naloži tuženoj da tužitelju izda tabularnu izjavu za upis prava suvlasništva roditelja stranaka, svakog u ½ dijela na predmetnoj nekretnini iz k. o. [katastarska općina], u dijelu u kojem je zatraženo utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2002. godine izvan onog dijela u kojem je isti t. II. dispozitiva presude utvrđen ništetnim, u dijelu u kojem je zatražena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predmetne nekretnine u katastru te upis roditelja stranaka kao posjednika u ½ dijela predmetne nekretnine, upis prava suvlasništva roditelja stranaka na predmetnoj nekretnini u ½ dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju kao i u dijelu u kojem je zatraženo da se tuženoj naloži da tužitelju preda u posjed predmetnu nekretninu u k. o. [katastarska općina].

V. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 23.281,25 kn, uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. svibnja 2013. godine pa do isplate a po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko iznosa dosuđenog u t. V. a do ukupno zatraženog iznosa od 45.081,25 kn.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„1. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. P-393/2007 od 24. svibnja 2013. godine, u točkama I, II, III i V. izreke.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložila da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

5. Revizija tuženice je osnovana.

6. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako nekretnina sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu roditelja stranaka te da je navedena nekretnina njihovo vlasništvo u suvlasničkom omjeru od ½, da se utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2002. ovjeren od strane Općinskog suda u Crikvenici pod posl. br. R1-91/02, sklopljen između tuženice kao davateljice uzdržavanja i IU kao primatelja uzdržavanja u dijelu u kojem je primatelj uzdržavanja raspolagao gore navedenom nekretninom i da se u zemljišnoj knjizi uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je tuženica na temelju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodila upis navedenih nekretnina u svoje vlasništvo te da se tužitelj na temelju presude ovlasti ishoditi upis prava vlasništva roditelja stranaka u suvlasničkom omjeru od ½.

9. Nižestupanjski su sudovi utvrdili:

- da su kuću i dvorište u [adresa], sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica]., upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], roditelji stranaka stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice koja je trajala od 1945. ili 1946. pa do smrti majke stranaka u listopadu 1992.,

- da je otac stranaka u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,

- da je pretežiti dio radova na izgradnji predmetne kuće izvršen u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90 i 25/94, dalje: ZBPO),

- da je doprinos roditelja stranaka u stjecanju gore navedene nekretnine podjednak, slijedom čega bi ista predstavljala njihovu bračnu stečevinu u ½ suvlasničkog dijela,

- da je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-7508/92 od 28. siječnja 1993. donijeto u ostavinskom postupku iza pok. MU (majke stranaka), umrle **.**.1992. te da su na temelju zakona nasljednicima iste proglašeni suprug IU, tužitelj i tuženica, s time da u opseg ostavinske imovine nije ušla nekretnina koja je predmet ovog postupka, iako je strankama u ovom postupku bilo poznato da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njihovih roditelja,

- da je između tuženice kao davateljice uzdržavanja i IU (oca stranaka) kao primatelja uzdržavanja 19. travnja 2002. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ovjeren od strane Općinskog suda u Crikvenici 17. srpnja 2002. pod brojem R1-91/02 te da je navedenim ugovorom, između ostalog, primatelj uzdržavanja ostavio tuženici nekretninu koja je predmet ovoga postupka,

- da je IU umro **.**.2007.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su utvrdili da su roditelji stranaka nekretninu koja je predmet ovoga postupka stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice te da ona u smislu odredbe čl. 277. ZBPO predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Također, s obzirom na navedeno, a u skladu s odredbom čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO, kojom je propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno i da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, nižestupanjski su sudovi na temelju odredbe čl. 102. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje:ZOO) predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2002. utvrdili ništavim u dijelu kojim je otac stranaka raspolagao u korist tuženice nekretninom koja je predmet ovoga postupka. S obzirom na to da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u gore navedenom dijelu utvrđen ništavim, nižestupanjski su sudovi naložili i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora te su ovlastili tužitelja da na temelju navedene presude ishodi upis prava vlasništva roditelja stranaka u suvlasničkom omjeru od 1/2. Sudovi su odbili prigovor tuženice da je tužitelj prekludiran glede zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine s obzirom na to da je sudjelovao u ostavinskom postupku nakon smrti majke MU, obrazlažući navedeni stav time kako ne postoji prekluzivni rok u kojem se može podnijeti tužba radi utvrđenja da neka nekretnina čini bračnu stečevinu.

11. Tuženica u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

1) Je li davatelj uzdržavanja ovlašten ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagati svojim udjelom u vlasništvu nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu njega i bračnog druga koji je preminuo prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a prije nego je sudskom odlukom utvrđeno da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu primatelja uzdržavanja i bračnog druga koji je preminuo prije sklapanja toga ugovora o doživotnom uzdržavanju?

2) Je li nasljednik dužan u ostavinskom postupku isticati da je ostavitelj temeljem bračne stečevine vanknjižni vlasnik određene nekretnine ili vlasnik određene druge stvari, odnosno da li nasljednik koji je sudjelovao u ostavinskom postupku i nije istaknuo da je ostavitelj temeljem bračne stečevine vanknjižni vlasnik određene nekretnine ili vlasnik određene druge stvari gubi pravo da naknadno u nekom drugom postupku ističe kako određena imovina predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja? 3) Može li se sudskom odlukom utvrđivati pravo vlasništva u korist osobe koja je umrla?

12. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženica je kao razlog važnosti navela odluku revizijskog suda poslovni broj Rev 254/2008-2 od 20. travnja 2011. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, pa dakle i obujam ostavine i njen sastav koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju te da pravomoćna sudska odluka obvezuje stranke koje su sudjelovale u postupku. Slijedom navedenog, postavljajući navedeno pravno pitanje tuženica problematizira pravno shvaćanje iz pobijane odluke po kojem ne postoji prekluzivni rok u kojem se može podnijeti tužba radi utvrđenja da neka nekretnina čini bračnu stečevinu.

13. S obzirom na navedeno, drugo postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

14. Na temelju odredbe čl. 234. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 71/91, dalje: ZN) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. S obzirom na to da je u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno kako je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza smrti majke MU te da mu je i tada bilo poznato kako nekretnina koja je predmet ovoga postupka predstavlja bračnu stečevinu njegovih roditelja, u okolnostima konkretnog slučaja ne može se prihvatiti pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelja ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju te da je samim time irelevantno što u ostavinskom postupku iza svoje majke nije spomenuo da njezinu ostavinsku imovinu čini i predmetna nekretnina. Slijedom navedenog, po pravnom shvaćanju ovoga suda (koje je izraženo i u odluci poslovni broj Rev 2315/2016-2 od 13. svibnja 2020.) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. S obzirom na to da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza smrti svoje majke te da mu je pri tome bilo poznato kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njegovih roditelja, isti ne može osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, tj. ne može s uspjehom u ovom postupku pobijati ono je utvrđeno u predmetnom pravomoćno okončanom ostavinskom postupku, već je to bio dužan tijekom trajanja navedenog ostavinskog postupka.

15. Slijedom navedenog, pobijanu presudu valjalo je preinačiti i tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

16. S obzirom na to da je ovaj sud povodom drugog postavljenog pitanja iz revizije tuženice preinačio nižestupanjske presude te s obzirom na odgovor koji je ovaj sud dao u odnosu na navedeno pitanje, irelevantni su za rješenje ovog spora odgovori na ostala postavljena pitanja iz predmetne revizije.

17. Tužitelj je u postupku postavio dva tužbena zahtjeva (list 115 spisa) u skladu s odredbom čl. 188. st. 2. ZPP, tražeći da sud drugi od njih prihvati ako nađe da prethodno istaknuti zahtjev nije osnovan. S obzirom na to da su nižestupanjski sudovi osnovanim ocijenili prethodni tužbeni zahtjev, drugi zahtjev nije raspravljen te samim time u ovome trenutku nije poznat konačan uspjeh stranaka u sporu. Slijedom navedenog, ovaj sud ukinuo je nižestupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je također za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić