REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž rz 8/2017-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića, Dražena Tripala, Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog D. B. i optuženog M. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 3. travnja 2017. broj K-Rz-1/12, u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o j e  i  p r e s u d i o j e:

I. Na temelju članka 199. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZ RH.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-19. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. ZKP/08.-19. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženog D. B. padaju na teret proračunskih sredstava.

Uslijed te odluke, žalba optuženog D. B. te žalba državnog odvjetnika u odnosu na tog optuženika su bespredmetne.

II. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi M. P. za kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. OKZ RH zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju

Kž rz 8/2017-5

istog zakonskog propisa, uz primjenu članka 38. stavka 2. i članka 39. stavka 1. OKZ RH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

III. Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu te žalba optuženog M. P. u cijelosti te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Splitu od 3. travnja 2017. broj K-Rz-1/12 proglašeni su krivima optuženi D. B. i optuženi M. P. zbog počinjenja kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, nakon čega su isti, temeljem odredbe članka 120. stavka 1. u vezi s člankom 38. stavkom 2. i člankom 39. stavkom 1. OKZ RH, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine svaki. Temeljem odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP/08.-14.) oštećena M. K. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1.do 7. ZKP/08.-14. optuženi D. B. i optuženi M. P. dužni su na ime troškova kaznenog postupka i to na ime paušala platiti iznos od po 2.000,00 kuna svaki, te optuženi M. P. na ime vještačenja po dr. J. Š. iznos od 2.216,00 kuna. Temeljem odredbe članka 145. stavka 4. ZKP/08.-14. odlučeno je da će se troškovi branitelja po službenoj dužnosti za optuženog D. B. i optuženog M. P. isplatiti iz sredstava tijela koje vodi postupak te će se kasnije naplatiti od ovih optuženika.

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka u odnosu na obojicu optuženika s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da svakom od optuženika izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju od one koju je izrekao prvostupanjski sud te da istu preinači i u odluci o troškovima kaznenog postupka na način da optuženike obveže da uz troškove koje im je prvostupanjski sud nametnuo naknade još i troškove svojeg prinudnog dovođenja na raspravu i sve troškove koji su nastali odgađanjem rasprave zbog njihovog neopravdanog neodazivanja pozivu na raspravu.

2.1. Žalbu je u zakonskom roku podnio i optuženi D. B. putem branitelja, odvjetnika mr. sc. Ž. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi optužbe odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a ukoliko isti bude smatrao da u postupanju optuženika ipak ima elemenata utuženog kaznenog djela da mu se, zbog olakotnih okolnosti, izrekne blaža sankcija. Žalbu je podnio i optuženi M. P. osobno te putem braniteljice, odvjetnice I. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu

Kž rz 8/2017-5

preinači i ovog optuženika oslobodi optužbe, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje. S obzirom da se žalbe ovog optuženika i njegove braniteljice u sadržajnom pogledu međusobno preklapaju i nadopunjuju u nastavku postupka tretirat će se kao jedinstvena žalba optuženog M. P.

3. Odgovore na žalbu optuženog D. B. i optuženog M. P. podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane te da se prihvati žalba Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i da se postupi po prijedlogu iznesenom u toj žalbi.

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-14. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana u odnosu na optuženog M. P., žalbe optuženog D. B. i državnog odvjetnika u odnosu na ovog optuženika su bespredmetne, dok je žalba optuženog M. P. u cijelosti neosnovana.

U odnosu na točku I. izreke ove odluke:

6. Tijekom ovog žalbenog postupka odnosno prije odlučivanja o žalbi optuženog D. B. u spis ovog drugostupanjskog predmeta zaprimljen je podatak iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) u kojem je navedeno kako je optuženi D. B. umro ... Također je u odnosu na ovu istu okolnost ovaj sud zaprimio i smrtni list Matičnog ureda Š. iz kojeg proizlazi da je u maticu umrlih matičnog područja Š. za ... godinu pod rednim brojem ... dana ... upisana činjenica smrti za osobu D. B., a koji je preminuo ... u ... sati.

6.1. Odredbom članka 199. ZKP/08.-19. propisano je da će se, kada se u tijeku postupka utvrdi da je optuženik umro, rješenjem obustaviti kazneni postupak.

6.2. Budući da iz podataka pribavljenih tijekom žalbenog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženi D. B. umro tijekom kaznenog postupka, prije njegovog pravomoćnog okončanja, trebalo je primjenom odredbe članka 199. ZKP/08.-19. odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke. Istovremeno je o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na ovog optuženika te nagradu i nužne izdatke za njegovog branitelja riješeno u skladu s odredbom članka 149. stavka 1. ZKP/08.-19. te je odlučeno da isti u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.

6.3. Uslijed ovakve odluke drugostupanjskog suda žalbe optuženog D. B. i državnog odvjetnika u odnosu na tog optuženika su bespredmetne.

6.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

U odnosu na točku II. i III. izreke ove odluke:

Kž rz 8/2017-5

7. Uvodno treba istaknuti da iako u izjavljenoj žalbi optuženi M. P. ističe i žalbene osnove povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni iz samog sadržaja žalbe i danog obrazloženja proizlazi da se ovaj optuženik isključivo žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok druge uvodno istaknute žalbene osnove uopće ne obrazlaže.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. ovaj optuženik ističe kako je izreka presude proturječna razlozima koji su dani u pogledu odlučnih činjenica. Obrazlažući navedenu postupovnu povredu ovaj optuženik smatra kako obrazloženje koje daje sud prvog stupnja ne predstavlja logične razloge za donošenje pobijane presude. Navodi kako u istoj nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te iz iste nije vidljivo koji dokazi upućuju na to da je ovaj optuženik počinio kazneno djelo za koje je osuđen.

8.1. Nije u pravu optuženi M. P. kada tvrdi da je počinjena ova postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. Naime, ovaj optuženik u ovom dijelu izjavljene žalbe na jedan općeniti i u suštini paušalan način navodi kako je izreka pobijane presude proturječna danim razlozima te kako u istoj nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pri čemu niti u jednom dijelu ne konkretizira u čemu bi se sastojali navedeni nedostaci odnosno ne argumentira na temelju čega i kojih dijelova pobijane presude izvlači ovakve zaključke u odnosu na istaknutu postupovnu povredu. Međutim, suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama optuženog M. P., po ocjeni suda drugog stupnja, izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te niti u jednom dijelu nije proturječna razlozima koji su dani o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dani u potpunosti su jasni i razumljivi i niti u jednom dijelu nisu niti međusobno proturječni. Naime, prvostupanjski sud je u pogledu odlučnih činjenica u pobijanoj presudi detaljno i iscrpno, u bitnim dijelovima, najprije reproducirao iskaze oštećenika-žrtava i ostalih svjedoka, ali isto tako i pročitanu materijalnu dokumentaciju, nakon čega je sve te provedene dokaze ocijenio, kako pojedinačno, tako i međusobno, dovodeći ih potom u vezu i s obaranom ovog optuženika te je na temelju takve sveobuhvatne ocjene i analize dokazne građe donio zaključak u pogledu kaznenopravne odgovornosti optuženika. Pri tome je prvostupanjski sud dao jasne, razumljive, precizne, logične i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na činjenice koje na nedvojbeni način upućuju na zaključak u pogledu krivnje ovog optuženika za inkriminirano kazneno djelo (stranica 33., III odlomak odozgo do stranice 40., V odlomak odozgo obrazloženja), a na kojima se zasniva izreka pobijane presude. Isto tako sud prvog stupnja je na jasan i razumljiv način naznačio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je upravo optuženik počinio predmetno kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na temelju kojih odlučnih činjenica je tako nešto zaključio. Tvrdnjom optuženika da iz pobijane presude nije jasno koji to dokazi upućuju na to da je isti počinio utuženo kazneno djelo ovaj žalitelj, u suštini, osporava pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, međutim to onda ne predstavlja postupovnu povredu na koju ovim dijelom žalbe ukazuje optuženik, već se sadržajno radi o prigovoru koji se

Kž rz 8/2017-5

tiče pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će naknadno biti više govora kada će se razmatrati ova žalbena osnova.

8.2. Također nije u pravu optuženi M. P. kada, ističući ovu žalbenu osnovu, smatra da je počinjena i postupovna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-14. budući da se pobijana presuda, po njegovom mišljenju, temelji na nezakonitom dokazu. Obrazlažući ovaj žalbeni prigovor optuženik tvrdi kako je ispitivanje oštećenice-žrtve M. K., putem video-linka, bilo provedeno u suprotnosti s odredbama članka 288. i članka 289. ZKP/08.-14., s obzirom da su joj prigodom tog ispitivanja pitanja postavljana na sugestivan i kapciozan način pa se stoga, po ocjeni ovog žalitelja, prvostupanjska presuda nije mogla temeljiti na takvom nezakonitom dokazu, a iako je ovaj optuženik tijekom prvostupanjskog postupka predložio izdvajanje tog dokaza kao nezakonitog, sud prvog stupnja je taj prijedlog odbio kao neosnovan.

8.3. U odnosu na navedene tvrdnje prvenstveno treba napomenuti da je iz izvršenog uvida u spis predmeta utvrđeno kako je u ovom kaznenom predmetu rasprava započela ispočetka (zapisnik od 29. ožujka 2017., list 1877-1882 spisa predmeta) te je na toj raspravi, temeljem članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-14., reproducirana audio-video snimka ispitivanja oštećenice-žrtve M. K. i pročitan zapisnik sačinjen prilikom tog ispitivanja (list 1486-1494 spisa predmeta), a koja je prethodno ispitana tijekom istrage putem video-konferencijske veze od strane istražnog suca 25. veljače 2011., u nazočnosti državnog odvjetnika i branitelja okrivljenika, s obzirom da se u tom trenutku nalazila na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država i zbog toga je bila neposredno nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Također je iz sadržaja zapisnika o održanoj raspravi od 29. ožujka 2017. utvrđeno kako na toj raspravi, a koja je započela ispočetka, optuženi M. P., suprotno tvrdnjama iznesenim u žalbi, nakon toga nije predložio izdvajanje iz spisa predmeta zapisnika o ispitivanju ove oštećenice-žrtve odnosno audio-video snimke njezinog ispitivanja kao nezakonitih dokaza, već su on i njegov branitelj tom prigodom samo “prigovorili reproduciranoj snimci navodeći kako će o tome biti više riječi u završnom govoru“. Dakle, netočna je tvrdnja ovog žalitelja da je prvostupanjski sud na provedenoj raspravi odlučivao o prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza (zapisnika o ispitivanju oštećenice-žrtve M. K. i snimke njezinog ispitivanja) jer takav prijedlog na toj raspravi nije niti bio podnesen, a da bi onda o tome sud prvog stupnja morao donijeti svoju odluku. Međutim, a s obzirom da ovaj optuženik u izjavljenoj žalbi ponovno osporava zakonitost navedenog zapisnika i audio-video snimke ispitivanja ove oštećenice-žrtve, treba napomenuti kako se u konkretnom slučaju radi o valjanim i zakonitim dokazima. Naime, iz snimke ispitivanja oštećenice-žrtve M. K. kao svjedokinje (list 1494 spisa predmeta) te sačinjenog zapisnika o njezinom ispitivanju od 25. veljače 2011. (list 1486-1493 spisa predmeta) proizlazi da je to ispitivanje provedeno u skladu s odredbama članka 288. i članka 289. ZKP/08.-14. s obzirom da je svjedokinja najprije pozvana da iznese sve ono što joj je poznato u svezi s predmetom kaznenog postupka, što je ona i učinila, nakon čega su joj nazočne stranke postavljale pitanja radi dodatne provjere, dopune i razjašnjenja stvari koje je prethodno iznijela, pri čemu nije bilo sugestivnih i kapcioznih pitanja. Da je tome tako proizlazi i iz samog sadržaja navedenog zapisnika gdje je, nakon njezinog ispitivanja, konstatirano da nazočne stranke nemaju primjedbi „na diktat i sadržaj zapisnika te će

Kž rz 8/2017-5

zapisnik, sukladno tome, potpisati“, a da je bilo, kako to ovaj žalitelj ističe u izjavljenoj žalbi, sugestivnih i kapcioznih pitanja zasigurno bi netko od nazočnih stranaka reagirao te tome i prigovorio. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni suda drugog stupnja, ispitivanje oštećenice-žrtve M. K. provedeno je sukladno odredbama članka 288. i članka 289. ZKP/08.-14., a što je potvrđeno zapisnikom o ispitivanju ove svjedokinje i preslušavanjem i pregledavanjem audio-video snimke tog ispitivanja pa se stoga ne radi o nezakonitim dokazima kako to neosnovano ističe ovaj žalitelj. 8.4. Iz svih iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženog M. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer sud prvog stupnja nije učinio povrede na koje žalba ukazuje, a nije počinjena niti neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-19., na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Iako se optuženi M. P. uvodno žali i zbog povrede kaznenog zakona treba napomenuti kako isti u nastavku izjavljene žalbe ne precizira, ne konkretizira i ne obrazlaže o kojoj povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. do 6. ZKP/08.-14. bi se u konkretnom slučaju radilo. Međutim, unatoč tome ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-19. te tom prigodom nije našao da bi na bilo koji način na štetu ovog optuženika došlo do povrede kaznenog zakona.

10. Neosnovano optuženi M. P. tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, iako iz samog sadržaja izjavljene žalbe proizlazi kako isti prigovara isključivo pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u ovom dijelu izjavljene žalbe žalitelj nije naveo i precizirao koji dokaz je sud prvog stupnja trebao provesti, a nije ga proveo odnosno koje odlučne činjenice su na taj način eventualno trebale biti utvrđene, a nisu, pa da bi se zbog toga radilo o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

10.1. Osporavajući pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica treba napomenuti kako nije u pravu ovaj žalitelj kada tvrdi da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazima oštećenika-žrtava D. J. i M. K. te da je prvostupanjski sud, uslijed nedostatka medicinske dokumentacije, na temelju iskaza ovih svjedoka neosnovano prihvatio kao točne navode ovih svjedoka u pogledu načina na koji su ozljede kod njih nastale.

10.2. Naime, u odnosu na navedene činjenice prvostupanjski sud je na temelju iskaza oštećenika-žrtava te iskaza svjedoka M. B., M. P. i Z. S., koji u bitnim dijelovima potkrjepljuju navode oštećenika-žrtava i koji se u ovoj presudi neće ponovno reproducirati, budući su isti u pobijanoj presudi na detaljan način i gotovo u cijelosti reproducirani, ali i na temelju pročitane materijalne dokumentacije utvrdio sve relevantne i odlučne činjenice. Naime, upravo ovi svjedoci, koji su u inkriminiranom razdoblju bili pripadnici 72. B. V. p. kao i optuženi M. P. te kao takvi imaju saznanja o događanjima u zatvoru „K.“, u potpunosti potvrđuju navode oštećenika-žrtava da su civilni zatvorenici tjerani na međusobne seksualne odnose (M. K. i zatvorenik po imenu D.), da su civili u zatvoru zlostavljani te da su od strane zatvorskih stražara udarani i tučeni u više navrata. Iako ovi svjedoci nemaju neposrednih saznanja o

Kž rz 8/2017-5

tome kakva je u svemu tome bila uloga optuženog M. P., kada se imaju u vidu decidirane tvrdnje oštećenice-žrtve M. K. da su ju „...već drugu noć tukli palicom i govorili da će ih ubiti, zaklati... da su nakon toga počeli učestalo dolaziti u njihovu ćeliju jedan P. i jedan D., ne zna jesu li to njihova imena ili nadimci... da je nju posebno tukao P., a čuvari su najviše tukli nju i D. koji su bili plavi od udaraca...“ te oštećenika-žrtve D. J. koji je izjavio da je „... jedan od pripadnika hrvatske vojske u zatvoru, čuvar koga on zna po imenu P., ali nije siguran je li mu to ime ili nadimak, naredio seksualni odnos između M. K. i zatvorenika po imenu D., starosti oko 40 godina...“ te kada se uz sve navedeno ima u vidu i njegova decidirana i nedvosmislena tvrdnja, a koja proizlazi iz nastavka njegovog iskaza, da su „... njega tukli jedino P. i D., a da se ova osoba zove P. saznao je po tome jer su ga i ostali čuvari zvali pod tim imenom...“,tada je evidentno da se radilo upravo o optuženom M. P. To posredno potvrđuju i iskazi svjedoka koji su također bili pripadnici 72. B. V. p. i koji su se zajedno s ovim optuženikom u inkriminiranom razdoblju nalazili u zatvoru „K.“, a iz kojih iskaza ne proizlazi da bi se u inkriminiranom razdoblju u tom istom zatvoru nalazilo više osoba s prezimenom P. (svjedoci M. B., I. D., N. L. i N. B.). Isto tako iz iskaza svjedoka J. V., koji je također bio čuvar u zatvoru dok su se tamo nalazili civili, proizlazi da su P. uglavnom zvali po prezimenu, a samo ponekad po imenu, pa kada se uz sve to ima u vidu i pročitana dokumentacija, osobito „Raspored dežurstava u zatvoru K.“ (list 1388-1389 spisa predmeta) za inkriminirano vremensko razdoblje, gdje se navodi samo jedan zatvorski čuvar po prezimenu P., te kada se svi naprijed navedeni dokazi dovedu u međusobnu vezu tada je, i po ocjeni suda drugog stupnja, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je upravo optuženi M. P. počinio inkriminacije opisane pod točkom II. izreke pobijane presude te da su u tom pogledu sve odlučne činjenice utvrđene bez bilo kakve dvojbe. U odnosu na tvrdnje ovog optuženika o nepostojanju medicinske dokumentacije za oštećenike-žrtve valja napomenuti kako niti u tom dijelu ovaj žalitelj nije u pravu jer se u spisu predmeta nalazi određena dokumentacija koja potvrđuje njihove navode iz danih iskaza, a u odnosu na zadobivene tjelesne ozljede. Tako se u spisu predmeta nalaze podaci o razmjeni srpskih zarobljenika, gdje su iz imena i prezimena osoba koje se razmjenjuju navedeni i određeni zdravstveni podaci koji se odnose na te osobe (list 1476-1485 spisa predmeta), ali isto tako je oštećena-žrtva M. K., nakon ispitivanja u istrazi, gdje je decidirano izjavila kako posjeduje medicinsku dokumentaciju i kako će istu naknadno dostaviti (stranica 6., zadnji odlomak zapisnika-list 1486-1494 spisa predmeta), to i učinila te se na listu 1691-1692 spisa predmeta nalazi liječnička dokumentacija iz koje su vidljive zdravstvene tegobe koje su nastale kao posljedica njezinog boravka u zatvoru „K.“. I na koncu, a imajući u vidu prigovore ovog optuženika koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja napomenuti kako okolnost što neki od ispitanih svjedoka kao što su A. K., D. K., R. K., P. V. i A. G. nisu vidjeli niti su čuli za maltretiranja zatvorenika civila u zatoru „K.“ nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na kaznenopravnu odgovornost optuženog M. P. Naime, u konkretnom slučaju, a što proizlazi iz iskaza oštećenika-žrtava, navedene stvari odnosno protupravna postupanja u odnosu na zarobljene civile događala su se u pravilu tijekom noći, kada je u zatvoru bilo najmanje zatvorskih čuvara pa je stoga logično i životno da neki od zatvorskih čuvara o tome nisu imali nikakvih saznanja, što međutim nije dokaz da se takve stvari nisu niti događale. Isto tako logično je i

Kž rz 8/2017-5

životno da se o takvim stvarima, koje se događaju u uskom krugu zatvorskih čuvara, ne priča s ostalim čuvarima i da se takve protuzakonite aktivnosti pokušavaju zadržati u tajnosti kako bi što je moguće manji krug ljudi s njima bio neposredno ili posredno upoznat.

10.3. Kako slijedom navedenog žalbom optuženog M. P. nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, zbog navedenog je neutemeljena i njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Žaleći se zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog M. P. državni odvjetnik smatra kako je izrečena kazna zatvora u pobijanoj presudi preblaga, da ista ne odgovara težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno i nastalim posljedicama. Pri tome ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene otegotne okolnosti, a niti je tom prigodom utvrdio sve otegotne okolnosti koje su postojale na strani ovog optuženika.

11.1 Iako je u uvodnom dijelu žalbe optuženog M. P. naznačena i žalbena osnova koja se odnosi na odluku o kazni iz sadržaja izjavljene žalbe proizlazi da ta žalbena osnova nije niti jednim dijelom obrazložena pa je ovaj sud, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08.-19., ispitao pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni.

11.2. Ispitujući povodom žalbe državnog odvjetnika te sukladno članku 478. ZKP/08.- 19. osnovanost odluke o kazni ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženog M. P. kao što su sudjelovanje u Domovinskom ratu, osobne i obiteljske prilike odnosno okolnost da je u međuvremenu zasnovao obitelj i ima dvoje malodobne djece o kojima mora skrbiti, da mu se zdravstveno stanje pogoršalo s obzirom da mu je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) te protek vremena od počinjenja kaznenog djela.

11.3. Međutim, s druge strane, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da kod utvrđivanja otegotnih okolnosti za ovog optuženika sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, uz utvrđene otegotne okolnosti kao što su njegovo aktivno sudjelovanje u činjenju ovog kaznenog djela te nehumano i nečovječno postupanje prema zatočenim civilima, za što mu oni nisu dali nikakvog povoda, nije kao takve cijenio i činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o jednom nepromišljenom jednokratnom činu počinitelja ovog kaznenog djela s obzirom da su inkriminacije trajale nešto manje od dva mjeseca, da oštećenica-žrtva M. K. još uvijek ima psihičkih tegoba zbog kojih se permanentno liječi, da je postupanje ovog optuženika kod civilnih zarobljenika (D. S., D. J., M. K. i M. K.-s.), imajući u vidu njihovu tadašnju stariju životnu dob te da su troje od njih četvoro iz istog sela, zbog čega su se dobro poznavali, zasigurno izazvalo značajan osjećaj poniženja, nelagode i srama te da je činjenjem ovog kaznenog djela u odnosu na civilne žrtve, koje sa svoje strane nisu dale niti jednog razloga i povoda za takvo postupanje, došlo do narušavanja ugleda Domovinskog rata i općenito ugleda Republike Hrvatske.

Kž rz 8/2017-5

11.4. Slijedom navedenog, a kada se ima u vidu sve naprijed rečeno, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, dok istovremeno nije na pravilan način utvrdio sve otegotne okolnosti te nije u dovoljnoj mjeri cijenio i vrednovao sve one otegotne okolnosti koje su postojale na strani ovog optuženika. Stoga i ovaj sud nalazi da kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a koja je izrečena pobijanom presudom, nije primjerena svim prethodno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, težini počinjenog djela, posljedicama koje su zbog toga nastupile i ličnosti samog optuženika i takvom kaznom neće se moći ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, prvenstveno zahtjevi specijalne i generalne prevencije.

11.5. Stoga sve naprijed navedene i utvrđene okolnosti, po ocjeni suda drugog stupnja, uz postojanje specijalno i generalno preventivnih razloga, kako se to s pravom navodi u žalbi državnog odvjetnika, u konkretnom slučaju opravdavaju izricanje strože kazne zatora optuženom M. P. i jedino na taj način odnosno izricanjem kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine će se prema njemu u potpunosti ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane člankom 31. OKZ RH. Ovakva kazna, po ocjeni drugostupanjskog suda, u sebi sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je ovaj optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio oštećenicima-žrtvama i njihovim najbližima, ali isto tako i društvu u cjelini te će se njome, uz prvenstveno specijalnu prevenciju, istovremeno ostvariti i ciljevi generalne prevencije.

11.6. Slijedom navedenog trebalo je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni u odnosu na optuženog M. P., na način kako je to pobliže označeno u točki II. izreke ove odluke.

12. Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima kaznenog postupka, morao donijeti odluku kojom će optuženog M. P. obvezati da uz troškove koje je dužan platiti po pobijanoj prvostupanjskoj presudi plati i troškove njegovog prinudnog dovođenja na raspravu i troškove koji su nastali odgađanjem rasprave zbog njegovog neodazivanja pozivu na raspravu.

12.1. Međutim, u tom dijelu žalba državnog odvjetnika nije osnovana. Naime, pitanje obveze plaćanja navedenih troškova regulirano je odredbama članka 147. stavka 1. i 2. ZKP/08.-14. U tom pogledu, u stavku 1. navedenog članka, propisano je da „okrivljenik, oštećenik...., bez obzira na ishod kaznenog postupka, podmiruju troškove svog dovođenja, odgode dokazne radnje ili rasprave i druge troškove postupka koje su prouzročili svojom krivnjom te razmjerni dio paušalne svote“, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da o tim troškovima sud donosi posebno rješenje. Dakle, sukladno navedenim odredbama, prvostupanjski sud o tim skrivljenim troškovima optuženog M. P. može odlučiti i naknadno posebnim rješenjem.

13. Stoga je, imajući u vidu naprijed navedeno, trebalo djelomičnim prihvaćenjem žalbe državnog odvjetnika, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.-19., presuditi kao u točki II. izreke ove odluke, dok je, na temelju članka 482. ZKP/08.-19., žalbu

Kž rz 8/2017-5

državnog odvjetnika u ostalom dijelu, te žalbu optuženog M. P. u cijelosti trebalo odbiti kao neosnovane i u ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je odlučeno u točki III. izreke ove odluke.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.