REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1032/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N.K., koju brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda XX u K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 29 Pp 3012/2021 od 10. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. N.K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. N.K. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. N.K. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici, na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 15 dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. N.K. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovan je žalbeni navod kojim se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a počinjena time što se odluka o krivnji okrivljenice temelji na njenoj izjavi danoj prilikom ispitivanja u prostorijama PP Ozalj kao nezakonitom dokazu. Naime, zapisnik o ispitivanju osumnjičenice N.K. u Policijskoj postaji Ozalj (str. 8 i 9 spisa), nije nezakonit dokaz jer je sastavljen sukladno odredbama čl. 158. st. 6. i 8. PZ-a, od strane ovlaštenog tijela državne uprave koje je postupalo u okviru svoje nadležnosti, ispitujući okrivljenicu na zakonit način, odnosno, prethodno istu upozorivši i na pravo na branitelja, kojeg prava se odrekla, a što jasno proizlazi iz navedenog zapisnika, zbog čega se isti dokaz kao zakonit mogao koristiti u prekršajnom postupku.

6. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, proturječnost i nejasnoća razloga o odlučnim činjenicama, ukazuje se žaliteljici da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa kako dakle presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica je u bitnome istaknula da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio obranu okrivljenice koja je iskazala na jasan i nedvosmislen način da je doista izmijenila cilindričnu bravu na vratima garaže jer je bila neispravna, a primjerak ključa je ostavila u poštanskom sandučića sina N.K. i na taj mu način omogućila korištenje tih vrata, iako on ne koristi garažu već po potrebi kotlovnicu u koju se ulazi kroz garažu. Navela je da je razlog tome što su međusobni odnosi jako loši te ne postoji komunikacija pa se primopredaja ključeva vrši na posredan način putem poštanskog sandučića, zbog čega ona nije onemogućila sinu da se koristi kotlovnicom te nije počinila prekršaj za koji ju se tereti.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanog svjedoka N.K. koji je prihvatio kao vjerodostojan i neposredno uvjerljiv, a koji je jasno naveo da zbog promijenjene brave nije mogao predmetne zgode ući u garažu i kotlovnicu koje zajednički koristi sa svojom majkom, ali i obrane same okrivljenice koja je priznala da je promijenila bravu na garaži kroz koju se ulazi u kotlovnicu, iako poričući da bi time počinila ekonomsko nasilje u obitelji jer je ostavila ključ u poštanskom sandučiću sina, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica opisanim postupanjem ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7.2. Na temelju rezultata izvedenog dokaznog postupka, niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenica opisanim ponašanjem ostvarila sva zakonska obilježja predmetnog prekršaja nasilja u obitelji. Naime, prvenstveno je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da garažu i kotlovnicu zajednički koriste okrivljenica i njen sin s obitelji (odlomak 23 presude), zbog čega iste predstavljaju zajedničku imovinu u smislu čl.

ekonomsko nasilje kao

10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji definira

„zabranu ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci“. Nadalje, i po stavu ovog suda, postupanje okrivljenice koje se sastojalo u promijeni brave garaže kroz koju se ulazi u kotlovnicu u koju zbog toga okrivljeničin sin nije mogao ući kritične zgode te ostavljanje ključa u njegovom poštanskom sandučiću bez da ga je o tome na primjeren način izvijestila, predstavlja onemogućavanje sinu korištenja zajedničke imovine, a ostavljanje ključa u njegovom poštanskom sandučiću, bez njegova znanja, ne može se smatrati primjerenim načinom saznanja sina za tu radnju okrivljenice zbog čega ne može na taj način otkloniti svoju odgovornost za počinjeni prekršaj.

7.3 Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a budući da žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u najnižem novčanom iznosu propisanom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je kao teža kazna propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana te je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku od 15 da dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00 kuna, imajući u vidu da gotovo minimalni iznos troška žalbenog postupka od 200,00 kuna neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati, a s obzirom i na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.