REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 129/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovina člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i Goranke Barać- Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Č., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S. protiv tuženika K. b. c. S., OIB ... S., kojeg zastupa punomoćnik B. D., dipl.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-677/2021-3 od 1. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 2560/2021 od 6. svibnja 2021., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-677/2021-3 od 1. listopada 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2560/2021 od 6. svibnja 2021., u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. i sudi:

1. Tužbeni zahtjev za isplatu:

- iznosa od 138,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2017.

- iznosa od 892,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2017.

- iznosa od 792,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2017.

- iznosa od 829,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2017.

- iznosa od 885,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2017.

- iznosa od 954,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2017.

- iznosa od 926,47 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2017.

- iznosa od 483,41 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2017.

- iznosa od 489,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2017.

- iznosa od 472,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenoga 2017.,

sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, odbija se kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 20.934,04 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu), a koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 1.132,41 kuna odbijen kao neosnovan (točka I.) Tuženiku je naloženo tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.375,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i u odluci o troškovima postupka pod točkom II.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-5058/2021 od 30. studenoga 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Primjenjuju li se Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude kojim mu je naloženo platiti naknadu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a),zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije i predlaže istu kao neosnovanu odbiti, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7.Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu u na osnovicu za plaće na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika i da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kune

- da je u predmetnom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 115/10, 150/13 i 153/13, u daljnjem tekstu : TKU) kojeg su sklopili Vlada Republike Hrvatske i šest sindikata (sindikat ..., sindikat ..., Sindikat ..., ... sindikat, sindikat ... i Sindikat ...)

- da je čl. 51. TKU-a propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0.5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima ( stavka 4.)

- da iz Sporazuma sa njegovim izmjenama i dopunama proizlazi:

- da će u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene čl. 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008., 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2 %, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3%-ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenoga 2006.)

- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007.,2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenog 2006.)

- da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja-rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP—dva uzastopna tromjesečja/ i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.).

- da se Izmjene i Dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji od 3% (članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.) odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja 2017.

- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011. izmijenjen čl. III. na način da je ugovoreno da se osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine za 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama,

- da je u čl.IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 20111. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,

- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoji podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%,

- da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01), Uredbom o nazivima radnih mjesta ni koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 25/13) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125),

- da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom čl. 51. st.5. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati ... 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.

- da prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao. odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III.-V. nije zabilježen negativna rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III. već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje na osnovicu na razinu 2009., odnosno na iznos od 5.414,37 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. odnosno da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna. Nadalje, zaključak je nižestupanjskih sudova da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će se osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, a kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće u utuženom razdoblju iznosi 20.934,04 kuna, u cijelosti su prihvatili tužbeni zahtjev.

11. Tuženik u reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama d 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine, kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. To sve iz razloga jer nisu imali u vidu odredbu članka IX. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10. 2011., kojim je ugovoreno da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. smatraju ugovor na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, što znači da su istekli 26. listopada 2016., a da je njihovo važenje sukladno čl.199. st.1. Zakona o radu produženo za još tri mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017. pa prema tome u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl.2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama što je i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u iznosu od 5.211,02 kuna.

12. Tužitelj navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim i to iz razloga jer je Izmjenom o dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., a koje smatra dopunom TKU-a za službenike i namještenika u javnoj službi izmijenjen čl. III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaže u javnim službama iznosi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja koji će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama.

13. Odredbom članak XI. Izmjena i Dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26.listopada 2011. određeno je da da se Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji od 3%.

14. Odredbom članka 199. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, 98/19-dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru ,a ta odredba glasi:

„(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog a članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.“

15. S obzirom na sadržaj članka XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u „ u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji za 3%“. Tim izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu stanke prema daljnjem shvaćanju ovog suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako međugodišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016), nego su samo dogovorile da će u „dobroj vjeri pristupiti produljenju roka“, dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredile posljedice ukoliko se „ u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

15.1. S obzirom na sadržaj odredbe članak 199. ZR-a, na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije ugovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odreda članka 199. ZR-a te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016., a njegovo važenje je sukladno čl.199. st. 1. ZR-a produženo za još tri mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz članka 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.) kojom je osnovicu odredila u iznosu od 5.211,02 kn. Stoga, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

16. Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

17. Obzirom da podaci o plaći za siječanj 2017. nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlika plaće za taj mjesec iznosila 856,75 kn, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na 5 preostalih dana siječnja 2017. odnosno za ukupni iznos 138,18 kuna i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti (st. I. izreke).

19. Temeljem članka 154. stavka 2. i članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka, budući su stranke u jednakim omjerima uspjele u sporu (st. II. izreke).

20. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastav odgovora na reviziju primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (st. III. izreke).

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.