Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-353/2021-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog M. Č. i oštećenih V. O., B. O., M. O., mlt.M. O. i mlt.A. O., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K- 81/2019. od 11. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog D. O., odvjetnika V. M.i sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog M. Č., po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika te žalbe optuženog M. Č. i oštećenih V. O., B. O., M. O., mlt.M. O. i mlt.A. O., su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-81/2019. od 11. lipnja 2021. optuženi M. Č., proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće, iz članka 272. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci pobijane presude te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom M. Č. naloženo je djelomično podmirenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, dok je oslobođen od podmirenja troškova provedenih vještačenja.

1.2. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženi D. O., oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće, iz članka 272. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno da troškovi kaznenog postupka u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog „odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka (članak 471. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku) u odnosu na osuđujući dio presude i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku) u odnosu na oslobađajući dio presude s prijedlogom da „Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u odnosu na II okrivljenika D. O. ukine pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a u odnosu na I okrivljenika M. Č. preinači pobijanu presudu i osudi ga na kaznu zavora u duljem trajanju, izrekne sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom i preinači pobijanu presudu u odnosu na troškove postupka.“

2.1. Žali se i optuženi M. Č., po braniteljima, odvjetnicima D. R. i L. L., a koje žalbe će se zbog sadržajnog nadopunjavanja smatrati jednom žalbom. Presudu pobija zbog „bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni“ Predlaže „preinačiti pobijanu presudu na način da se opt. Č. izrekne oslobađajuća presuda, podredno da se pobijana presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.“

2.2. Presudu u osuđujućem dijelu pobijaju žalbom i oštećeni V. O., B. O., M. O., mlt.M. O. i mlt.A. O., po punomoćniku odvjetniku M. M., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se „preinači pobijana presuda te oštećeniku dosudi trošak za nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika.“

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. O., po braniteljima odvjetnicima V. M. i M. K., a koji odgovori će se razmatrati kao jedan, jer se sadržajno nadopunjavaju. Predlaže „žalbu ŽDO-a u Zagrebu odbiti kao neosnovanu u dijelu presude kojom je II optuženi oslobođen od optužbe.“

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su, na njihovo traženje, optuženi M. Č., optuženi D. O., branitelji optuženog M. Č., odvjetnici D. R.i L. L. te branitelji optuženog D. O., odvjetnici V. M.i M. K.. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženog D. O., odvjetnik V. M.dok nisu pristupili zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženi M. Č., optuženi D. O., branitelji optuženog M. Č., odvjetnici D. R.i L. L. te branitelj optuženog D. O., odvjetnik M. K.koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.

6. U povodu žalbe državnog odvjetnika kao i žalbe optuženog M. Č., prvostupanjska presuda je ukinuta po službenoj dužnosti u cijelosti, dok su žalba državnog odvjetnika i žalbe optuženog M. Č. i oštećenika V. O., B. O., M. O., mlt. M. O. i mlt. A.

O., uslijed takve odluke bespredmetne.

7. Optuženi Č. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da izreka presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, te su ''razlozi presude suprotni iskazima svjedoka i provedenim vještačenjima i manjkavi su''.

8. Žalba optuženika iz citirane žalbene osnove nije osnovana pri čemu se ističe da bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude dok po optuženiku istaknuta bitna povreda, u odnosu na izreku presude, nije propisana člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9. Nadalje, optuženik pogrešno navodi da je prvostupanjski sud propustio nalaz i mišljenje vještaka Z. I. od 28.10.2014. ''uvrstiti u dokaznu građu i provesti ga''. Prvostupanjski sud je, a što je vidljivo na listu 8 točka 3. obrazloženja presude, proveo usuglašavanje vještaka dipl. ing. T. P. i dipl. ing. Z. I., iz čega se jasno zaključuje da je nalaz i mišljenje dipl. ing. I. sastavni dio spisa i dokaznog materijala jer se u suprotnom vještak dipl.ing. Z. I. ne bio mogao usuglašavati s drugim vještakom, što ne poriče niti optuženik. Štoviše, optuženik sam navodi kako će ''ipak utvrđenja iz toga nalaza i mišljenja koristiti za žalbene navode'', a iz daljnjeg tijeka žalbe proizlazi da optuženik ovim navodima sadržajno zapravo upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Stoga, žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

11. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. Č., a po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka proturječna, a proturječna je i razlozima presude zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

12. Prvostupanjski je sud proglašavajući krivim optuženog M. Č. u cijelosti ostavio u činjeničnom opisu inkriminaciju odnosno radnje kojima se za počinjenje istovrsnog kaznenog djela tereti i optuženi D. O. kojeg je, međutim, u nastavku te odluke oslobodio od optužbe za te (gotovo identične) radnje. No, kad se optuženici terete jedinstvenim činjeničnim opisom inkriminacije, a prvostupanjski sud zaključi da jednog od njih treba proglasiti krivim, a drugog osloboditi od optužbe, dužan je radnje optuženika kojeg smatra krivim činjenično izdvojiti i upravo za njih tog optuženika u presudi proglasiti krivim. Naravno, pritom ima pravo i dužnost iz činjeničnog opisa tih radnji ispustiti pojedine dijelove za koje je taj optuženik inicijalno optužnicom terećen, ako nađe da nije dokazano da su one počinjene ili da su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom. Jednako tako, nakon što utvrdi da drugog optuženika treba osloboditi od optužbe iz inicijalnog, u optužnici preciziranog činjeničnog opisa inkriminacije treba izdvojiti radnje tog optuženika, pri čemu ne smije ispustiti ijedan dio tog opisa za koji je taj optuženik terećen po državnom odvjetništvu.

12.1. U konkretnom slučaju, kako je to uvodno u toč. 12. naglašeno, prvostupanjski sud uopće tako nije postupio. Štoviše, proglašavajući krivim opt. M. Č. ostavio je u činjeničnom opisu inkriminacije čitav tekst kojim se opisuju radnje kojima se za počinjenje tog kaznenog djela tereti opt. D. O. kojeg potom oslobađa od optužbe. Već time je ostvareno proturječje u izreci, a uz to je i u oslobađajućem dijelu presude također ostvarena istovrsna bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer činjenični opis inkriminacije ovdje sadrži i sve ono za što se optužuje opt. M. Č. koji je proglašen krivim (a tome u oslobađajućem dijelu odluke nema mjesta). Uz to je u oslobađajućem dijelu presude prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa inkriminacije ispustio dio teksta tog opisa iz optužnice koji se odnosi na način vožnje opt. D. O. koji državni odvjetnik definira kao kršenje propisa iz čl. 54. st. 1. toč. 1. ZOSPC (pri čemu je to vidljivo iz osuđujućeg dijela iste te presude). Time je ponovno izreka presude proturječna i ne odgovara optužbi. Naime, kako je to već istaknuto u toč. 12. ove odluke, kad se optuženik oslobađa od optužbe, tada činjenični opis tog djela u cijelosti mora odgovarati činjeničnom opisu djela iz optužbe, bez izmjena i ispuštanja.

13. Nadalje, u činjeničnom opisu izreke osuđujućeg dijela pobijane presude je navedeno da „pri čemu su navedenim automobilima upravljali protivno odredbi članka 54. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama brzinom znatno većom od 130 km/h optuženi M. Č. pristajući da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu“.

13.1. Iz navedenog proizlazi da je, s obzirom na blanketnu normu iz članka 54. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, uzrok prometne nezgode, kako je to navedeno u činjeničnom opisu osuđujućeg dijela izreke pobijane presude, nedozvoljena brzina iz članka 54. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pored kršenja i odredbe iz članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

13.2. Nakon što je optuženog M. Č. prvostupanjski sud proglasio krivim za takav činjenični opis, u obrazloženju pobijane presude (list 14) se ne isključuje mogućnost da bi do istovjetnog kontakta ta dva vozila i istovjetnim radnjama optuženika došlo i pri brzinama kretanja od 130 km/h, što je dopuštena brzina. Nadalje, na listu 22 odlomak 20.2 istog obrazloženja se utvrđuje da ''U takvoj situaciji, prema mišljenju ovoga suda, ostaje samo za zaključiti da prekomjerna brzina kojom su se kretala oba vozila, odnosno I optuženik M. Č. i II optuženik D. O. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa samom prometnom nesrećom a time i sa njezinom posljedicom, odnosno, ne predstavlja onaj potrebni doprinos prometnoj nesreći koji bi bio od utjecaja na krivnju II optuženika D. Č..

14. Iz takvih utvrđenja nesporno proizlazi da je izreka presuda proturječna prethodno citiranim razlozima.

15. Državni odvjetnik žali se da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na optuženog D. O., međutim, ispitujući pobijanu presudu u ovom dijelu, u povodu citiranih žalbi, a po službenoj dužnosti, utvrđeno je da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude proturječna sama sebi zbog čega se ne može ispitati, a kako je to već navedeno pod točkom 12. i 12.1. ove odluke.

15.1. Nadalje, iako se žalbom državnog odvjetnika na to ne upire, uočeno je da je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis kaznenog djela kako je to stavljeno na teret optuženom O. na način da je ispustio dio inkriminacije i to njegovo kršenje propisa iz članka 54. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, kada prvostupanjski sud nije našao utvrđenim da je optuženik počinio kazneno djelo, tada ga je trebao osloboditi od optužbe upravo za ono što je sadržano u opisu djela u izreci optuženice, bez mijenjanja činjeničnog opisa djela. Tako treba postupiti u svim slučajevima kada sud oslobađa optuženika po bilo kojoj osnovi iz članka 453. ZKP/08. ili kada donosi presudu kojom se optužba odbija u smislu članka 452. ZKP/08., a u obrazloženju mora navesti razloge za takvu presudu. Tek, kada prvostupanjski sud utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo, ali drugačije (s istim zaštitnim objektom), ne i drugo, za koje ga treba proglasiti krivim, tada je ovlašten mijenjati činjenični opis djela. Slijedom navedenog, iako se to ne ispituje po službenoj dužnosti, skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da je opisanim postupkom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08.

16. U skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP/08., referirajući se na žalbu optuženog M. Č. koja je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se u odnosu na utvrđeno činjenično stanje može zaključiti da je ono doista pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, zaključak prvostupanjskog suda se bazira na ''decidiranom nalazu i mišljenju prometnog vještaka dipl. ing. Z. I. ali i nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. T. P. koji su međusobno usuglašeni'', da bi do prometne nesreće došlo pri istim poduzetim radnjama oba vozača odnosno nije moguće isključiti istovrsnu prometnu nesreću i pri brzinama od 130 km/h. Vještačenje sud nalaže i provodi radi toga što ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem kojim raspolaže ovlašteni sudski vještak. U konkretnom slučaju nije potrebno nikakvo posebno stručno znanje nego zdrav razum (common sense) da bi se zaključilo da do kontakta dvaju vozila, a s obzirom na prethodno utvrđenu činjenicu da su se kretala na udaljenosti jedno od drugoga, ne bi nikada došlo ako bi se kretali, kako se to sugerira, istom brzinom. Pri tome valja napomenuti da je svim provedenim vještačenjima u ovom postupku utvrđeno da su se oba sudionika prometne nesreće kretali različitim brzinama što je prvostupanjski sud u potpunosti propustio cijeniti.

16.1. Nadalje, sukladno članku 487. stavak 4. ZKP/08., potrebno je osvrnuti se na žalbene navode državnog odvjetnika kojima pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude. Tako državni odvjetnik žalbenim navodima da je potrebno sagledati predmetnu prometnu situaciju u cjelini razmatrajući ponašanje i vožnju oba optuženika prije samog kontakta vozila pa tako vožnju optuženog O. ocijeniti i kroz činjenicu da je vozeći brzinom od 205,3 km/h nedopušteno poduzeo pretjecanje vozila optuženog Č. po desnoj prometnoj traci te da analizom pregledane snimke video nadzora pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje da nema dokaza da su se optuženici prethodno dogovorili oko utrkivanja, jer suprotno proizlazi iz dinamike njihove vožnje snimljene video nadzorom, zapravo nastoji žalbom dokazati postojanje činjeničnih utvrđenja koje nisu dio činjeničnog opisa djela koje se optuženicima stavlja na teret. Naime, bez izmjene činjeničnog opisa u tom smjeru, kojima bi se obuhvatili prethodni dogovori o utrkivanju, koji može biti i prešutan i dio takvog (izričitog ili spontanog prešutnog) dogovora o utrkivanju, žalbeni navodi državnog odvjetnika su za sada bez uporišta u činjeničnom supstratu optužnice.

17. Nadalje, napominje se da je upravo kršenje blanketne odredbe iz članak 54. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od strane oba optuženika onaj kohezivni faktor koji sva utvrđenja čini jedinstvenom cjelinom i nemoguće je razdvojiti u ovoj fazi žalbenog postupka postupanje oba optuženika prije nego što se u ponovnom postupku isprave bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su utvrđene po službenoj dužnosti. Naime, utvrđenja drugostupanjskog suda u odnosu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. utjecale su na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u cjelini.

18. Uslijed utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka po službenoj dužnosti, žalbe državnog odvjetnika, optuženog M. Č. te oštećenika, su bespredmetne.

19. U ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud treba provesti sve do sada izvedene dokaze, pa eventualno i one koje stranke predlože i sud ocijeni da ih je potrebno provesti radi potpunog razjašnjenja stanja stvari i ispravnosti utvrđenja činjeničnog stanja, nakon čega će donijeti novu odluku, kojom treba otkloniti bitnu postupovnu povredu na koju je ukazano cijeneći pri tome da je u slučaju donošenja oslobađajuće odluke dužan u cijelosti riješiti predmet optužbe.

20. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.