Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-131/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 2022. broj K-78/2021., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog A. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi A. P. za kazneno djelo iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11., a uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, pa mu se na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda, te se određuje da će se izvršiti neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. U tu kaznu mu se uračunava vrijeme za koje je lišen slobode i ono provedeno u istražnom zatvoru od 3. listopada 2021. nadalje.

II U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog A. P. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog A. P. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, pa ga je na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U tu kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme uhićenja i ono provedeno u istražnom zatvoru od 3. listopada 2021. nadalje.

1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom A. P. izrečena je sigurnosna obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom A. P. da na temelju imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku INA industrija nafte d.d. iznos od 10,99 kuna.

1.3. Na temelju članka 148. stavaka 6. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti snošenja troškova postupka i troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude podnio je žalbu optuženi A. P. po branitelju A. J., odvjetniku u Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi, a podredno pobijana presuda ukine i cijeli predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Iako optuženik uvodno ističe sve žalbene osnove, najvećim dijelom navoda žalbe obrazlaže zbog čega smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, dok povredu kaznenog zakona ni na koji način ne konkretizira niti se poziva na neku određenu povredu iz članka 469. ZKP/08. Bitnu postupovnu povredu obrazlaže navodom da je "izreka presude proturječna razlozima presude i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama", ne konkretizirajući u čemu bi se ti vidovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. sastojali. Ispitivanjem, pak, pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

7. Optuženik kritizira po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, navodeći da nije s izvjesnošću utvrđeno da je on udaljavajući se s benzinske stanice iz ruksaka izvadio nož, pri čemu napominje da ni svjedok K. J., prema vlastitom iskazu, nije mogao identificirati predmet koji je optuženik držao u ruci. Priznaje da je pretragom njegovog ruksaka, doduše, pronađen kuhinjski nož, no napominje da je od vremena dojave do pronalaska optuženika proteklo 15-ak minuta. Nalazi da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda kako je on gestikulirao u smislu "usudi mi se prići" te da bi time uputio svjedoku jasnu poruku da otuđenu stvar želi zadržati, a drži da nije jasno ni da je takvo ponašanje optuženika ustrašilo svjedoka, jer svjedok to nije rekao. Svjedokov nalaz drži upitnim i zbog toga što je ovaj izjavio kako optuženik nije imao okopojasnu torbicu iako je ona zabilježena video nadzorom.

8. Iz prezentiranih navoda žalbe slijedi da optuženik kritizira analizu i ocjenu dokaza iz prvostupanjske presude, te sam daje vlastitu analizu i ocjenu istih dokaza i izvlači zaključke suprotne onima uz pobijane presude. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja korektno analizirao i adekvatno ocijenio sve izvedene dokaze, pa se i zaključci do kojih je na taj način došao ukazuju pravilnima.

9. Optuženik ni tijekom postupka ni u žalbi nije osporavao da je iz rashladnog uređaja benzinske pumpe uzeo jedan ledeni čaj i napustio prostor bez da plati. Osporavao je da je u namjeri da zadrži otuđeni predmet nožem zaprijetio djelatniku benzinske pumpe koji ga je pratio. Međutim, zaključak o tom dijelu događaja prvostupanjski sud osnovano temelji na uvjerljivom iskazu svjedoka K. J. koji je iskazao da je, slijedeći optuženika i nastojeći ga zaustaviti ili od njega uzeti otuđeni čaj, vidio kako optuženik iz ruksaka desnom rukom izvlači nešto metalno i zaključio da bi to mogao biti nož, iako predmet nije jasno vidio, ali je uočio da se radi o nečem metalnom. Baš je to razlog zbog kojeg je svjedok odustao od potjere za optuženikom i vratio se u benzinsku postaju. Taj dio iskaza svjedoka sud prvog stupnja logično je povezao s podatkom da je jedan nož pronađen pretragom ruksaka optuženika. Ovome treba dodati da pretragom optuženikovih predmeta (ruksaka i okopojasne torbice) nije pronađen nikakav kamen, pri čemu je za naglasiti da je svjedok J. isključio mogućnost da je optuženik u ruci držao kamen, kako optuženik to navodi u obrani. Neovisno o tome što očito ne odgovara istini navod svjedoka da je optuženik kritične zgode nosio i okopojasnu torbicu (a koji podatak je zabilježen sigurnosnim kamerama) to nije razlog da se u cijelosti diskvalificira uvjerljivost iskazivanja spomenutog svjedoka. Naime, cijeli događaj odvijao se brzo, optuženik se u prostoru benzinske postaje zadržao vrlo kratko i gotovo odmah nakon što je uzeo čaj iz rashladnog uređaja napustio žurnim korakom benzinsku postaju, pa je svjedoku najveći dio vremena bio okrenut leđima, zbog čega nije neobično da svjedok ne zamijeti okopojasnu torbicu koja se nalazi s prednje strane tijela optuženika. Svjedok je u ostalom dijelu svog iskaza iznosio tijek događaja koji nije sporan i podudara se s onim što je zabilježeno sigurnosnim kamerama. Nadalje, iz snimki sigurnosnih kamera razvidno je da se optuženik žurno udaljavao s prostora benzinske postaje, te da se pritom okretao prema svjedoku J. i gestikulirao odmahujući rukom prema njemu, a to je pokret kojim se uobičajeno nekome signalizira da odustane od progona i zaustavi se. Pritom treba naglasiti da se na snimkama kamera ne vidi čitav tijek događaja, odnosno ključni segment u kojem je optuženik iz ruksaka izvadio nož, pa je taj dio utvrđen na temelju iskaza svjedoka J., kojem je, kako je to već istaknuto, ispravno povjerovao.

10. Dakle, iz svega iznesenog slijedi da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio sve pravno relevantne činjenice, pa je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

11. Međutim, opravdano optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni ispravno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, no nije ih adekvatno cijenio, a zanemario je i težinu i opasnost počinjenog djela, a ti se podaci također trebaju reflektirati u vrsti i mjeri sankcije. Iako je točno da je optuženik ranije višestruko osuđivan, ta je okolnost u znatnoj mjeri relativizirana brojnim po prvostupanjskom sudu utvrđenim i u pobijanoj presudi pobrojenim olakotnim okolnostima, ali i težinom kaznenog djela i načinom počinjenja predmetnog kaznenog djela. Naime, oduzeti je predmet doista niske, zanemarive vrijednosti, a prijetnja nožem upućena je s udaljenosti, pa je nivo ugrožavanja sigurnosti niži od onog koji uobičajeno prati tu vrstu kaznenih djela. Zbog toga Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da postoje naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11., pa je utvrdio da je kazna adekvatna svemu iznesenom upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Nadalje, sve pobrojene okolnosti i težina i opasnost počinjenog djela po ocjeni ovog suda predstavljaju i adekvatan temelj za zaključak da se svrha izricanja kazni u ovom slučaju može postići i djelomičnom uvjetnom osudom, pa je zbog toga na temelju članka 57. KZ/11. tu vrstu sankcije i izrekao, pri čemu je odlučeno da dio izrečene kazne zatvora od osam mjeseci treba izvršiti, dok se drugi dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda.

12. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.