REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2038/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-57/2020-2 od 28. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr- 29/2017-29 od 31. siječnja 2020., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-57/2020-2 od 28. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-29/2017-29 od 31. siječnja 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Da li djelatne vojne osobe u službama straža, dežurstva i terena imaju pravo na naknadu za vrijeme odmora za koje vrijeme moraju biti na radnom mjestu i ne smiju ga napustiti te su na stalnom raspolaganju poslodavcu ili nemaju pravo na nikakvu naknadu tj. moraju biti besplatno obvezno nazočni na radnom mjestu?
2. Ako imaju pravo na naknadu za to vrijeme odmora, prema kojem kriteriju se ista ima izračunavati i platiti kao i da li se količina tog vremena ima izračunavati prema kriteriju stvarnog rada i stvarnog odmora, kako je navedeno u ukidnoj revizijskoj odluci, ili kriteriju formalnog rada i odmora, kako je presuđeno u konkretnom slučaju?
3. Da li je kod odluke o trošku postupka u situaciji kao u konkretnom slučaju, kada je osnovanost tužbenog zahtjeva nesporna, budući je riješena revizijskom odlukom prije pokretanja ovog postupka u istovrsnom pravnom predmetu, a visina može biti utvrđena jedino vještačenjem i kada tuženik, unatoč tome, čitavo vrijeme osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se isti odbije i iako se i sam tuženik naplaćuje iz bruto iznosa i kada tužitelj nije uzrokovao niti jedan suvišan trošak svojom krivnjom, opravdano donositi odluku o trošku prema kriteriju uspjeha u postupku ili je tuženik dužan naknaditi tužitelju čitavi parnični trošak?
4. Da li su nižestupanjski sudovi dužni postupati po uputi ukidne revizijske odluke, tj. ako je u konkretnom slučaju trebalo po ukidnoj revizijskoj odluci utvrditi stvarne sate prekovremenog rada, a ne formalne, da li nižestupanjski sudovi mogu donositi odluke prema kriteriju formalnog, a ne stvarnog rada, kako je naloženo revizijskom odlukom?
5. Da li su sudovi dužni primjenjivati posebni propis kojim je regulirana stražarska služba, kao i plaćanje te službe kao lex specialis u ovakvim slučajevima, tj. navedeni Propisnik o stražarskoj službi oružanih snaga?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju zauzetom u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-444/2017-2 od 14. listopada 2019., Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-10/2018-2 od 31. prosinca 2018., Gž R-15/2018-2 od 20. prosinca 2018. i Gž R-3/2018-2 od 15. siječnja 2019., te u odluci Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-777/2017 od 19. lipnja 2019.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a. stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na prva naznačena dva pitanja ovaj sud je već izrazio shvaćanje od kojeg ustaljenog shvaćanja pobijana odluka ne odstupa, primjerice u odlukama broj Revr 133/2015-2 od 3. siječnja 2017., broj Rev 3214/2019-2 od 22. listopada 2019., broj Revr 859/14-2 od 16. studenoga 2016., broj Revr 22/16 od 5. listopada 2016. prema kojima:
„...treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno, u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.
Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci broj Revr 753/09 od 17. studenoga 2009.)“.
6. Ostalim postavljenim pitanjima tužitelj polazi od procesnih pretpostavki (potpuni uspjeh u pogledu osnove zahtjeva i postojanje upute revizijskog suda po kojoj nije postupljeno) koje prema stanju spisa nisu ostvarene (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 2023/21 od 12. svibnja 2021. i Revd 733/2022-2 od 2. ožujka 2022.).
7. Budući da postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. u vezi s odredbom članka 387. stavak 5. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
