REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 427/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz C., OIB … , koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB … , koga zastupa punomoćnik I. Ć. odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2261/14-2 od 4. listopada 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1669/08-42 od 14. srpnja 2014., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2261/14-2 od 4. listopada 2016. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1669/08-42 od 14. srpnja 2014. u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku zatezne kamate (pod I.1. izreke) i sudi:

Odbija se žalba tužiteljice protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1669/08-42 od 14. srpnja 2014. kojom je tužiteljica odbijena s zahtjevom na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 100.000,00 kuna za vrijeme od 28. veljače 2007. do 8. ožujka 2013. (pod II izreke).

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku na ime troškova postupka sastava revizije 1.526,50 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 isplatiti tužitelju Lari Braičević iz Cavtata, Josipa Kolara 6, OIB 0805980381526 iznos od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama od 09. ožujka 2013.g. do isplate te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.237,50 kn sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2014.g. do isplate, sve zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Lari Braičević iz Cavtata, Josipa Kolara 6, OIB 0805980381526 u dijelu kojim od tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 100.000,00 kn za razdoblje od 28. veljače 2007.g. do 08. ožujka 2013.g.

III. Nalaže se tužitelju Lari Braičević iz Cavtata, Josipa Kolara 6, OIB 0805980381526 naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.700,00 kn u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1669/08-42 od 14. srpnja 2014., u pobijanom dijelu pod točkom I izreke za parnični trošak tužitelja sa kojim nije uspio te pod točkom II. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Lari Braičeviću zatezne kamate tekuće na svotu od 100.000,00 kn u razdoblju od 15. ožujka 2007. do 8. ožujka 2013., te mu naknaditi daljnji parnični trošak u svoti od 4.012,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2014. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, i to do 31. srpnja 2016., a od 1. kolovoza 2016. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se tuženik Euroherc osiguranje d.d. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 1.700,00 kn.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tužitelju Lari Braičeviću trošak žalbe u svoti od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja (pod II izreke) glede odluke o tijeku zakonske zatezne kamate (pod I.1. izreke presude suda drugog stupnja) reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tuženik zbog pitanja koje glasi:

„1. Je li pobijanom odlukom drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odredbe čl.919. st.2. ZOO-a i čl. 9. Toč.3. Uvjeta prema kojem je osiguranik u prijavi o nesretnom slučaju dužan dostaviti nalaze liječnika o vrsti i težini tjelesne ozljede u vezi sa čl. 10. st.2. Uvjeta kojim je propisano da konačni postotak invaliditeta određuje osiguratelj prema Tablici za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja, kada je naložio tuženiku plaćanje zateznih kamata na iznos dužne osigurnine s tijekom od 15.03.2007.g. iako tužitelj u tom trenutku nije priložio EMNG nalaz i nalaz urodinamske obrade, a kojim nalazima se prema točki 74. Tablica verificira potpuno oštećenje kralješnične moždine ili perifernih živaca s gubitkom kontrole defekacije i uriniranja, kao temelj za priznavanje invaliditeta od 100%.“.

4. Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

4. U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose kako je to određeno odredbom čl. 392.a ZPP-a.

6. U ovoj pravnoj stvari u kojoj se u ovoj fazi postupka odlučuje jedino o početku tijeka zakonske zatezne kamate na isplatu osigurane svote zbog nastupa osiguranog slučaja - invaliditeta tužiteljice i primjene Općih uvjeta osiguranja i Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta tuženika kao osiguratelja pravno shvaćanje suda drugog stupnja različito je od pravnog shvaćanja izraženog primjerice u odlukama Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-x-538/12 od 23. siječnja 2014. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4562/10 od 22. listopada 2013. pa je time ostvaren uvjet za intervenciju ovog suda.

7. Revija je osnovana.

8. S druge pak strane, predmetno se potraživanje tužitelja odnosi na potraživanje osigurnine kao obveze tuženika koja prema tužitelju proizlazi iz ugovora o osiguranju broj 0805831640 vozila u kojem je tužitelj nastradao kao putnik, koji je ugovor sa tuženikom kao osiguranik sklopilo trgovačko društvo MMK trgovina d.o.o. iz Zagreba, kojim je, među ostalim, a kako je i ranije navedeno, ugovoreno i osiguranje za vozača i 4 putnika za slučaj trajnog invaliditeta sa osiguranom svotom od 100.000,00 kn.

9. Slijedom navedenog, kako je sud utvrdio da su, sukladno i odredbama Uvjeta i odredbama Tablica, ispunjeni svi uvjeti za određivanje trajnog invaliditeta tužitelja kao posljedice predmetnog nesretnog slučaja te da su kod tužitelja zaostale posljedice predmetnog nesretnog slučaja koje su opisane u toč. 74. Tablica tuženika za koju se određuje invaliditet od 100%, a koje su posljedice verificirane potrebnom medicinskom dokumentacijom navedenom u istoj toč. 74. Tablica tuženika, valjalo je primjenom čl. 11. Uvjeta tuženika te čl. 897. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude i tuženiku naložiti da tužitelju na ime osigurane svote za slučaj trajnog invaliditeta isplati iznos od 100.000,00 kn uzimajući pri tome u obzir upravo iznos osigurnine za slučaj trajnog invaliditeta koji je ugovoren predmetnom policom osiguranja.

10. Tužitelj na iznos od 100.000,00 kn potražuje zatezne kamate od 28. veljače 2007. do isplate. Odredbom čl. 919. st. 2. ZOO propisano je da rok u kojem je osiguratelj dužan isplatiti ugovorenu svotu počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njen iznos, ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, dok je odredbom čl. 11. st. 2. Uvjeta tuženika određeno da ako je za utvrđivanje visine obveze osiguravatelja potrebno određeno vrijeme, osiguratelj dužan na zahtjev osiguranika isplatiti iznos koji nesporno odgovara postotku trajnog invaliditeta za koji se već tada može na temelju liječničke dokumentacije utvrditi da će trajno ostati. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 1. toč. 3. Uvjeta tuženika je određeno da je osiguranik dužan, ako je nesretni slučaj imao za posljedicu invaliditet, podnijeti, među ostalim, i liječničku dokumentaciju (RTG i druge snimke) s utvrđenim posljedicama radi utvrđivanja konačnog postotka trajnog invaliditeta. Kako tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je prilikom obraćanja tuženiku prijedlogom nagodbe od 23. veljače 2007. (list 38 spisa) postupio u cijelosti u skladu sa odredbom čl. 9. st. 1. toč. 3. Uvjeta tuženika, odnosno da je istome dostavio i potrebni EMNG nalaz te nalaz urodinamske obrade to je upravo sam tužitelj zbog takvog svog postupanja onemogućio tuženiku utvrđivanje konačnog postotka invaliditeta prije pokretanja ovog postupka čime je utjecao i na produljivanje vremena potrebnog za utvrđivanje postojanja osiguravateljeve (tuženikove) obveze u ovom slučaju, a što proizlazi i iz činjenica da je tužitelj navedenu potrebnu dokumentaciju dostavio tek tijekom ovog postupka i to podneskom od 14. studenog 2012., nakon čega je ista dokumentacija dana na uvid i liječniku vještaku (ročište 4. prosinca 2013.), a nakon što je isti već izradio pisani nalaz i mišljenje u ovom predmetu.

11. I prema ocjeni ovog suda , sud prvog stupnja potpuno ispravno tumači primjenu Uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima tuženika (list 73. i dalje spisa), te Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 50 i dalje spisa) kao sastavnog dijela Ugovora o osiguranju kada u obrazloženju svoje odluke kaže (str. 8. pasus 2. presude):

„Slijedom svega navedenog sud smatra kako je tužitelj konačno u cijelosti postupio u skladu sa odredbom čl. 9. st. 1. toč. 3. Uvjeta tuženika tek kada je navedenu potrebnu medicinsku dokumentaciju dostavio tuženiku, a podnesak tužitelja od 14. studenog 2012.g. je tuženiku po punomoćniku dostavljen 22. veljače 2013.g. (dostavnica sa poleđine list 118 spisa). Stoga je, po mišljenju ovog suda, u trenutku saznanja tuženika za opseg njegove obveze upravo dan 22. veljače 2013.g., pa se uz primjenu roka od 14 dana propisanog odredbom čl. 919. ZOO i čl. 11. st. 1. Uvjeta tuženika, ima smatrati da je tuženikova obveza isplate iznosa od 100.000,00 kn dospjela sa danom 09. ožujka 2013.g., te je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude i tuženiku naložiti da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos od 100.000,00 kn od 09. ožujka 2013. g. do isplate, pri čemu se odluka o stopi zateznih kamata temelji na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08).“.

12. Slijedom toga odgovor na pitanje koje u reviziji postavlja tuženik valja odgovoriti da se u primjeni odredbe čl. 919. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) ima smatrati da je obveza osiguravatelja dospjela istekom 14 dana od dana kada je osiguravatelju dostavljena sva dokumentacija na temelju koje je mogao utvrditi opseg i vrstu štete primjenom odredbi općih Uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja( nezgode) za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima tuženika i Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) kao sastavnog dijela ugovora o osiguranju. pa i zakonska zatezna kamata na potraživanje iznosa naknade štete teče od prvog dana nakon isteka 14 dana od kada je je osiguravatelju dostavljena sva dokumentacija u smislu ugovora o osiguranju i njegovih sastavnih dijelova.

13. Zbog svega gore navedenog valjalo je zbog pogrešnog pravnog pristupa prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. ZPP-a.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a odnosi se na određeno postavljen i preciziran zahtjev za naknadu troškova sastava revizije po odvjetniku sukladno odredbi Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

O ostalim troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 2. nije bilo mjesta odlučivati jer u postupku koji je prethodio reviziji zbog tijeka zakonske zatezne kamate nisu nastali posebni troškovi.

15. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.