REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-406/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja P. P. iz F., K. 47, R. Nj., zastupan po opunomoćeniku K. M., odvjetniku u V., D. u. 10/I, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 1. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/20-
01/154, URBROJ: 513-04-22-2 od 21. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-416-02/2018-006/00070, URBROJ: 513-007-18/2020-0004 od 20. veljače 2020., odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga i utvrđeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-23/20-01/154, URBROJ: 513-04-222 od 21. siječnja 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je stupanjem na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/07), prestao važiti Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj 127/00, 86/01 i 150/02) dok stupanjem na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16), prestaje važiti Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj 147/08 do 44/16) i da se glede zastare prava na naplatu poreza primjenjuje jedino i isključivo odredbe iz članka 108. i 109. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16 do 42/20), te citira članke navedenog Zakona i navodi kako je zastara prava na naplatu obveze poreza na dodanu vrijednost utvrđenu u 2005. kao i za obvezu s osnova obračunatih zakonskih zateznih kamata na iznos poreza, počela teći 1. siječnja 2006. i da je 1. siječnja 2012. nastupila zastara prava na naplatu tog duga dok je zastara prava na naplatu poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2005. počela teći 1. siječnja 2014. i 1. siječnja 2020. da je nastupila zastara prava na naplatu tog duga. Ističe da je nesporno da je glede tražbine porezne uprave s osnovu poreza na dodanu vrijednost i pripadajućih zakonskih zateznih kamata izvršena uknjižba založnog prava na nekretninama u suvlasništvu tužitelja u korist porezne uprave, ali suprotno navodima tuženika, da tužitelj te nekretnine nikada nije prodao i da se vodio sudski postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji kod Općinskog suda u Puli, Stalnoj službi u Bujama, pod poslovnim brojem P-…, glede nekretnine u vlasništvu Z. Ž. M. iz K. i da je u tom predmetu protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj 19 Gž-… od 21. svibnja 2018., D. I. izjavio reviziju, glede koje Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije donio odluku i da se kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama pod poslovnim brojem Ovr…vodi ovršni postupak protiv Z. Ž. M., a ne protiv tužitelja. Iz svega navedenog ističe kako nedvojbeno proizlazi da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga tužitelja za porezni dug za 2005., da se porezna uprava glede glavnice duga može namiriti samo iz opterećene stvari – nekretnina u suvlasništvu tužitelja na kojima je uknjiženo založno pravo, a zastarjela tražbina s osnove kamata da se ne može namiriti niti iz opterećene stvari kao i zastarjela tražbina s osnove poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2005. glede koje tražbine da nije niti uknjiženo založno pravo na nekretninama u suvlasništvu tužitelja i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga regulirano je odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, u nastavku teksta: OPZ), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelj podnio predmetni zahtjev.
8. Odredbom članka 108. OPZ-a, propisano je d pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (stavak 4.). Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče (stavak 6.).
9. Odredbom članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, dalje: OPZ), propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 6. istog članka, propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Navedeno je bilo i propisano odredbom članka 94. stavak 9. OPZ-a („Narodne novine“, broj 147/08 do 44/16).
10. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je predmet odlučivanja ove upravne stvari zahtjev tužitelja od 21. veljače 2018., 24. travnja 2018. i 9. siječnja 2020., kojim je zatraženo da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga. U odnosu na porez na dodanu vrijednost, radi osiguranja novčane tražbine, donijeto je rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bujama, poslovni broj: Z… od 22. studenog 2006., a rješenjem pod poslovnim brojem: Z-….. od 27. studenog 2006., uknjiženo je pravo zaloga ne nekretninama tužitelja, a koje se sastoje od nekretnine 2/32 dijela k. č. br. …, z. k. ul. broj: … i 90/600 dijela k. č. br. .., z. k. ul. broj: …, k. o. N., u korist ovrhovoditelja. Iako je na navedenim nekretninama upisano založno pravo, tužitelj je iste otuđio, slijedom čega je, radi naplate predmetnih dugovanja, 26. studenog 2007. pokrenut je sudski postupak pobijanja dužnikovih pravnih radnji pod poslovnim brojem: P-… u kojem postupku je donijeta pravomoćna odluka (21. svibnja 2018.) i ovršna (14. srpnja 2018.). Nakon što je sudski postupak završen, pokrenut je i postupak ovrhe na nekretnini radi naplate novčane tražbine, slijedom čega je i doneseno rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovr….od 7. rujna 2018.
11. Slijedom navedenog proizlazi da je zastara počela teći od dana pravomoćnosti gore navedene presude, u postupku pobijanja dužnikovih pravnih radnji, te da do pokretanje ovrhe kod nadležnog suda (22. kolovoza 2018.), nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga.
12. Sukladno prethodnom, Sud nalazi da se osporavane odluke poreznih tijela temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, slijedom čega se utvrđuje da istima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
U Rijeci 1. lipnja 2022.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, dipl. iur. v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
