REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 418/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D., OIB … , iz P., koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 550/2020-2 od 20. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-917/2019-19 od 3. travnja 2020., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-550/2020-2 od 20. srpnja 2020. i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-917/2019-19 od 3. travnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog i revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva dijela nekretnine označene kao k.č. br. 565/9, upisane u z.k. ul. 699, k.o. M., a koji dio je na izvodu iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar P. – P., Odjel za katastar nekretnina P. – P., Klase: 35-06/18-01/572, Ur. br. 541-27-05/4-18-2 od 23. svibnja 2018., prikazan oznakama (lomnim točkama) od A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A i obojan roza bojom, a koji se dio od linije koja spaja najjugozapadniju točku k.č. br. 37 zgr., k.o. M. te zajedničku točku međe k.č. br. 565/9, k.č. br. 314/2 i k.č. br. 314/3, k.o. M. (A-B) pruža jugoistočno od navedene linije, prateći međe između k.č. br. 565/9, k.o. M., te k.č. br. 37 zgr., 36 zgr., 313/2, 313/1, 309/1, 314/2 i 314/1, sve k.o. M. i koji je izvod iz katastarskog plana sastavni dio ove presude, a koji će dio k.č. br. 565/9, k.o. M. i njegovu površinu tužiteljica dodatno specificirati po provedenom vještačenju vještaka mjernične struke, čija će skica činiti sastavni dio ove presude.

2. Nalaže se tuženici izdati tužiteljici ispravu podobnu za parcelaciju (cijepanje) nekretnine iz točke 1. ove presude na način da se za dio nekretnine iz točke 1. presude u odnosu na koji je pravo vlasništva tužiteljica stekla dosjelošću u katastarskom operatu osnuje nova katastarska čestica, a u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njezinoj pravomoćnosti.

3. Tužiteljica se ovlašćuje na novoformiranoj nekretnini iz točke 2. u vezi s točkom 1. presude ishoditi u zemljišnoj knjizi upisa svog prava vlasništva, a tuženica je to dužna trpjeti.

4. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku 15 dana."

II Dužna je tužiteljica tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 2.250,00 kn u roku 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) podnosi tužiteljica zbog određenog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-269/2021-2 od 26. siječnja 2021. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koju je, prema njezinim tvrdnjama, stekla dosjelošću i trpljenja upisa njezinog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

7. Pred nižestupanjskim sudovima tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen jer je utužena nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo u općoj uporabi od 20. veljače 1962. pa kako je odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa u vrijeme proteklo prije tog datuma, u konkretnom se slučaju u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne može računati i vrijeme proteklo prije 08. listopada 1991. godine, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po tužiteljici jer nije dokazala da je putem svojih pravnih prednika bila u kvalificiranom posjedu utužene nekretnine dulje od 30 godina do 06. travnja 1941., a što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim propisima OGZ-a, budući se pravna pravila OGZ-a primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91). Niti od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe 7. studenog 2018., čak ni pod uvjetom da se radilo o poštenom posjedu, nije protekao rok od 40 godina za stjecanje prava dosjelošću prema odredbama čl. 159. ZV-a.

8. Revizija je dopuštena zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Je li kod odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda broj U-I- 58/97 kojom je bila ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?"

9. Osnovano revidentica navodi da je u presudama R. i drugi te J. protiv Hrvatske izraženo shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda. Takvo shvaćanje je izraženo i u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019., a s čime je suglasno i ovo vijeće revizijskog suda.

10. Stoga, kako iz podataka u spisu proizlazi da su tužiteljica i njezini prednici posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991. prvostupanjski sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu T. protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

11. Zato je revizija tužiteljice osnovana zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. No, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer zbog pogrešne primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi nisu ocijenili kakvoću i vrijeme posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika, a što proizlazi iz zaključne rečenice obrazloženja prvostupanjske presude: ''Obzirom na sve navedeno neće se posebno obrazlagati kvaliteta posjeda ni tužiteljice, ni njezinih pravnih prednika.'' Naime, zato nema uvjeta za preinaku presude.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti te propuste, postupiti sukladno navedenoj uputi i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

13. O troškovima postupka nastalim u povodu žalbe i revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.