REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 12 Us I-1336/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Romanik Bacanović, u upravnom sporu tužitelja 1. M. J. iz M. D., 2. D. H. iz M. D., 3. A. P. iz M. D., 4. R. S. iz M. D., i 5. D. V. iz K., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, R., kojeg zastupa službena osoba N. S., radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/21-02/125, URBROJ: 443-02-02-12-21-17/NS od 1. listopada 2021.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/21-02/125, URBROJ: 443-02-02-12-21- 17/NS od 1. listopada 2021. pod. toč 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/21-02/125, URBROJ: 443-02-02-12-21-05/NS od 1. travnja 2021., kojim je investitorima, ovdje tužiteljima, naređeno da u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja uklone na k.č. … k.o. B. do sjeverne međe parcele izgrađenu građevinu izvan granica građevinskog područja, niz ribarskih spremišta br. 3, dijelom nepravilna tlocrta i istočni boks duljine 2,04 m (boks br. 1) je deniveliran, povišen je pod i strop za 67 cm, ukupne duljine 11,75 m i širine 2,90 m do 3,00 m, a zapadni boks (boks br. 5) se sužuje na 1,80 m, visine jedne prizemne etaže 2,28 m do 2,63 m do krovišta, bez potrebne izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 29. travnja 2021. Toč. 2. izreke istog rješenja nadalje je utvrđeno da tužitelji navedenu gradnju nisu uklonili, dok je toč. 3., 4., 5. i 6. određeno da se tužitelji na izvršenje prisiljavaju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn, koju su dužni platiti u roku od 8 dana, te su upozoreni da će se ukoliko predmetnu gradnju ne uklone na izvršenje prisiljavati drugom novčanom kaznom te da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem ukoliko ne postupe po navedenom.

2. Tužitelji u pravodobno podnesenoj tužbi osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Navedeno prije svega obrazlažu činjenicom da su gradili svoje ribarsko spremište površine do 5 m2 u skladu s odredbama važećeg Prostornog plana Općine Mošćenička Draga, a koja okolnost nije pravilno utvrđena rješenjem o uklanjanju od 1. travnja 2021. jer tuženik tvrdi da je za gradnju predmetnih građevina potrebno ishođenje građevinske dozvole. Dodatno ukazuju da je rješenje kontradiktorno jer da je u rješenju navedeno da se radi o nizu ribarskih kućica, odnosno više objekata, koje objekte se dalje u rješenju tretira kao jedan objekt. Ističu da rješenje o uklanjanju nije moguće provesti obzirom na činjenicu da se radi o 5 ribarskih spremišta pa bi svaki pojedini izvršenik rješenja o uklanjanju bio primoran ukloniti građevinu koja nije u njegovom vlasništvu. Navode da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18, dalje: ZDI) jer da je valjalo primijeniti odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj: 153/13, dalje: ZGI). Pozivaju se na primjenu odredbe čl. 136. ZDI-a prema kojem se odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji ne primjenjuju samo u dijelu koji se odnosi na obavljanje inspekcijskih poslova građevinskih inspektora (dakle, odredbe glave II i III navedenog zakona koje odgovaraju odredbama čl. 25., 49. i 53.-81. ZDI-a) pa su stoga odredbe u vezi inspekcijskih mjera time ostale na snazi. Pozivaju se na primjenu odredbe čl. 32 ZGI- a prema kojem se rješenje kojim se nalaže uklanjanje građevine koja se gradi izvan granica građevinskog područja izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčanih kaznih. Drže da je zbog netom navedenog pobijanim rješenjem pogrešno izrečena novčana kazna i da je valjalo ukloniti predmetnu gradnju putem treće osobe. Nadalje, osporavaju visinu izrečene novčane kazne, držeći da je ista izrečena u previsokom iznosu jer da je valjalo izreći novčanu kaznu u visini od 20.000,00 kn. Također, osporavaju i primjenu Naputka o dopunama naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20, dalje: Naputak o dopuni) te ističu da rješenjem nije izričito navedeno da su solidarni obveznici plaćanja novčane kazne. Smatraju da je pogrešno određen rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju od 15 dana jer je odredbom čl. 114. st. 2. ZDI-a propisano da rok za dobrovoljno izvršenje ne može biti kraći od 90 dana, a dulji od 120 dana. Navode da tuženik prije donošenja rješenja nije utvrdio jesu li podnijeli zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i da je gradnja obustavljena, a koje činjenice isključuju mogućnost izricanja novčane kazne. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će se poništiti pobijano rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da je pravilno primijenjen Naputak o dopuni jer da je istim propisan način rada građevinskih inspektora u izricanju novčanih kazni donošenjem rješenja i propisani su iznosi novčanih kazni. Iznos novčane kazne od 30.000,00 kn propisan je odredbom čl. 14c Tablice 1 za fizičke osobe za 3.a i 3.b skupinu građevina prema odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 93/19 i 125/19, dalje: ZG), a koji iznos je ujedno i najmanji propisani iznos. Istaknuo je da se iznos novčane kazne odnosi na sve investitore, ovdje tužitelje. Dodatno je naveo da je utvrđeno da tužitelji unutar roka za izvršenje rješenja nisu podnijeli zahtjev za izdavanje građevinske dozvole pa da nema osnove za neprisiljavanje izvršenika izricanjem novčanih kazni na izvršenje rješenja. Smatrajući da je rješenje zakonito predloženo je odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku spora održana je rasprava 25. svibnja 2022. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja, a u prisutnosti službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbviši provesti po tužiteljima predložen dokaz njihovim saslušanjem, ocijenivši da isti dokaz nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U prvom redu valja navesti da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe ZDI-a budući da je osnovno rješenje o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/21-02/125, URBROJ: 443-02-02-12-21-05/NS od 1. travnja 2021. (dalje: osnovno rješenje o uklanjanju od 1. travnja 2021.) doneseno primjenom odredbi ZDI-a. Naime, osnovnim rješenjem o uklanjanju tužitelji su upozoreni da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prije nego li se isto izvrši putem treće osobe prisiljavati izricanjem tri novčane kazne u skladu s čl. 114. st. 3. ZDI-a. Osim toga, za istaknuti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Usž-4056/21-2 od 18. ožujka 2022. i Usž-4645/21-3 od 4. veljače 2022. u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj stvari potvrdio pravilnost primjene odredbi ZDI-a u postupku uklanjanja nezakonite gradnje. Stoga se iz navedenih razloga tužitelji neosnovano pozivaju na primjenu čl. 32. ZGI-a koji se u ovoj upravnoj stvari ne primjenjuje.

8. Nadalje, valja navesti da iako je izvršenje dio upravnog postupka, njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće na poseban način (po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju. Odredbom čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja.

9. Dakle, navodi tužitelja koji se odnose na zakonitosti rješenja koje se izvršava (osnovno rješenje o uklanjanju od 1. travnja 2021.), kao i na rok dobrovoljnog izvršenja nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što su te prigovore tužitelj jedino mogli isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.).

10. Nadalje, pravilnom primjenom odredbe iz čl. 114. st. 3. ZDI-a koja propisuje da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjaju putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužiteljima je izrečena prva novčana kazna i to u visini propisanoj čl. 14. c Tablice 1 Naputka o dopunama budući da građevina tužitelja spada u građevine skupine 3.a i 3.b prema ZG-u, a koji iznos je najmanje propisani iznos novčane kazne.

11. U odnosu na navod tužitelja kojim osporava primjenu Naputka o dopunama valja navesti da je čl. 14.a Naputka o dopuni propisano da se tim dijelom Naputka propisuje način rada građevinskih inspektora u izricanju novčanih kazni donošenjem rješenja, kojima se fizička osoba ili pravna osoba (u daljnjem tekstu: izvršenik) prisiljava na izvršenje rješenja iz članka 113. stavka 1. i stavka 4., na izvršenje rješenja iz članka 117. stavka 1., te na izvršenje rješenja iz članka 119. stavka 1., stavka 2. i stavka 7. Zakona o državnom inspektoratu (»Narodne novine«, broj 115/18 - dalje u tekstu Zakona). Budući da je osnovno rješenje o uklanjanju od 31. ožujka 2021. doneseno na temelju čl. 113. st. 1. ZDI-a to je pravilno tuženik primijenio odredbe Naputka o dopuni kojima je propisana visina prve novčane kazne pa iz tog razloga neosnovano tužitelji osporavaju primjenu Naputka o dopuni.

12. Nastavno, valja reći kako suprotno navodima tužitelja isti odgovaraju solidarno obzirom da se radi o djeljivoj novčanoj obvezi.

13. U odnosu na navod tužitelja da nije moguće izvršiti rješenje od 31. ožujka 2021. obzirom da bi svaki pojedini izvršenik bio primoran ukloniti građevinu koja nije u njegovom vlasništvu valja navesti da je osnovnim rješenjem o uklanjanju od 31. ožujka 2020. tužiteljima izričito naloženo uklanjane predmetne gradnje opisane pod toč. 1. izreke tog rješenja. Predmet ovog postupka nije i ne može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju. Iz navedenog razloga se tužitelji neosnovano pozivaju na nemogućnost izvršenja rješenja budući da su osnovnim rješenjem utvrđeni izvršenici, mjesto izvršenja i način izvršenja. Stoga, predmetni navodi tužitelja nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

14. Nadalje, čl. 14.g Naputka o dopuni propisano je da iznimno od članka 14.d i članka 14.f ovoga Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. (za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje. Međutim, u konkretnom slučaju citirana odredba nije primjenjiva budući da je tuženik utvrdio da tužitelji unutar roka za izvršenje (15 dana) određenim osnovnim rješenjem o uklanjaju od 1. travnja 2021. nisu podnijeli zahtjev za izdavanje građevinske dozvole niti su u prilog svojih navoda u spis predmeta ovog spora dostavili presliku podnesenog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole nadležnom upravnom tijelu. Stoga, kako je teret dokaza u ovom sporu upravo na tužiteljima to se tužitelji neosnovano pozivaju na postupanje tuženika glede utvrđivanja činjenice je li podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Naposljetku, činjenica da je gradnja obustavljena nije od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika iz razloga što je toč. 2. izreke osnovnog rješenja o uklanjanu od 1. travnja 2021. utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na građevini 23. veljače 2021. obustavljeno građenje na k.č. … k.o. B., a koja obustava građenja je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka, odnosno izvršenja rješenja. Dakle, tužitelji nisu niti mogli nastaviti s daljnjim građenjem jer bi nastavkom daljnjeg građenja postupili protivno toč. 2. izreke osnovnog rješenja o uklanjanu od 1. travnja 2021. pa obustava građenja ne može imati za posljedicu neizricanje novčane kazne kojom se tužitelji prisiljavaju na izvršenje osnovnog rješenja o uklanjanju od 1. travnja 2021.

15. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika je ocjenjeno zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

16. Tužitelji su u okviru tužbe postavili i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, obrazlažući isti činjenicom da će im se nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti, a da odgoda nije protivna javnom interesu. Odredbom čl. 26. ZUS-a propisani su uvjeti kada sud može odrediti odgodni učinak. Tako je st. 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 26. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni. Međutim, kako tužitelji nisu dokazali da će se istima nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti, a riječ je o gradnji koja je suprotna citiranim odredbama ZG-a, to je sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.

17. Naposljetku, tužitelji su u okviru tužbe podnijeli i prijedlog za izdavanje privremene mjere. U bitnome navode da visina novčane kazne višestruko premašuje visinu njihovih prihoda, kao i prosječnih prihoda u Republici Hrvatskoj, pojašnjavajući da nisu investitori građevina protivno prostornom planu i da su podnijeli zahtjev za otkup nekretnine na kojoj je izvršena sporna gradnja. Slijedom navedenoga, smatraju da su ispunjene pretpostavke za izdavanje privremene mjere.

18. Odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Dakle, iz citirane odredbe slijedi da sud može izdati privremenu mjeru radi izbjegavanja teške i nepopravljive štete. Međutim, po ocjeni suda navedeni uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen budući da tužitelji nisu dokazali da bi istima nastala teška i nepopravljiva šteta, već su se pozvali na visinu svojih prihoda, a da pri tom nisu dostavili dokaze iz kojih bi bila vidljiva visina njihovih prihoda. Stoga je valjalo odbiti prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere i odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.

U Rijeci 1. lipnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i točke II. rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Protiv točke I. rješenja nije dopuštena žalba.