REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 133/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. R.-F., odvjetnici u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-95/2018 od 10. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-18/2015-26 od 3. siječnja 2018., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-95/2018 od 10. prosinca 2020. i presuda Općinskog suda u Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-18/2015-26 od 3. siječnja 2018. u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 46.563,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica na isplatu tužiteljici iznosa od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom od 22. srpnja 2015. do isplate, te iznos od 46.563,27 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 11.300,00 kn sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2018. do isplate; dok je rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 93.436,73 kn sa zateznom kamatom.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda na isplatu tužiteljici iznosa od 30.000,00 kn te iznosa od 46.563,27 kn, kao i troška parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 1. izreke); dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (toč. 2. izreke) te tužiteljica obvezana na naknadu žalbenog troška tuženici u iznosu od 250,00 kn (toč. 3. izreke) dok je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen (toč. 4. izreke). Potvrđeno je i prvostupanjsko rješenje.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1484/2021-2 od 13. travnja 2021., dopuštena je revizija tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-95/2018 od 10. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-18/2015-26 od 3. siječnja 2018. zbog pravnog pitanja:
„Da li je zbog dugotrajnosti upravnog postupka ispunjena pretpostavka za naknadu štete Republike Hrvatske sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11 i 12/13)?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) iz razloga navedenih u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku u dosuđujućem dijelu, podredno ukine, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti.
6. Revizija tuženice je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete koja se očituje u gubitku zarade u visini razlike između iznosa plaće i iznosa naknade plaće, a sve zbog nepravilnog rada tuženice u postupku otkazivanja odnosno prestanka rada tužiteljice kod tuženice.
8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je tužiteljica kao zaposlenica tuženice rješenjem od 28. svibnja 2009. premještena zbog potreba službe na službeničko mjesto treće vrste: SSS- informatički referent Uprava za obrambenu politiku, Služba za međunarodnu obrambenu suradnju, Odjel multilateralne, plana, raščlambe i potpore, Odsjek potpore s mjestom rada u Z.;
- da je tuženica 18. svibnja 2012. donijela Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva obrane kojim je ustrojeno radno mjesto Stručni referent u Upravi za obrambenu politiku, Služba za multilateralne poslove i međunarodnu sigurnost, Odjel za multilateralne poslove i za koje je tužiteljica izjavom od 1. lipnja 2012. dala suglasnost za raspored na isto;
- da je tuženica 18. srpnja 2012. donijela rješenje Ur. Broj: 512M2-01/02-12-2 Klasa:
UP/I-080-05/12-02/8 kojim tužiteljici prestaje rad kod tuženice uz otkazni rok i uz obrazloženje da se za tužiteljicu nije moglo pronaći odgovarajuće namješteničko mjesto; da je navedeno rješenje poništeno 2. rujna 2012. te je predmet vraćen na ponovni postupak uz obrazloženje da nije proveden ispitni postupak u kojemu je tužiteljica imala pravo sudjelovati;
- da je tuženica 18. ožujka 2013. donijela rješenje identičnog sadržaja koje je poništeno rješenjem od 20. lipnja 2013. te je predmet vraćen na ponovni postupak uz obrazloženje potrebe nadopune činjeničnog stanja;
- da je tužiteljica bila na bolovanju od 1. studenoga 2012. do 30. studenoga 2015. i da je 1. siječnja 2016. sklopila ugovor o radu za radno mjesto otpremnika pošte u Z.- P.
9. Prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim uz shvaćanje da postoji odgovornost tuženice kao poslodavca tužiteljice. Pritom se pozvao na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine", broj 150/11 i 12/13; dalje: ZSDU) ali i na odredbu čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, i 73/13; dalje: ZR) ustvrdivši da se nezakonit ili nepravilan rad tuženice očituje u donošenju nezakonitih odluka o otkazu. Vještačenjem je utvrdio da je kod tužiteljice zbog svega toga što se događalo došlo do teške kronične depresije kao psihičke reakcije na stres koja se očituje u anksiozno-depresivnim tegobama što je dovelo do umanjenja životnih aktivnosti u visini od 15% pa joj je dosudio traženu naknadu štete.
10. Drugostupanjski sud je potvrdio osnov odgovornosti utemeljen na odredbi čl. 14. ZSDU, navodeći da postoji propust tijela državne uprave u postupku otkazivanja ugovora o radu u obliku objektivne odgovornosti zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela uprave koje se očituje u tome da do danas nije ponovno doneseno rješenje o radnopravnom statusu tužiteljice ali ne za povredu prava osobnosti na ugled i čast tužiteljice već za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, pa je djelomično preinačio prvostupanjsku odluku.
11. Nedvojbeno je da je ustaljena praksa ovog revizijskog suda da sama činjenica dugotrajnosti upravnog postupka nije dovoljna da bi se ostvarile pretpostavke za naknadu štete od Republike Hrvatske sukladno čl. 14. ZSDU. U tom smislu, u odluci na koju se poziva tuženica, broj Rev 681/1997 od 3. ožujka 1998. izražava se shvaćanje: „U konkretnom predmetu sudovi nisu utvrdili da bi u postupanju službenika tužene bilo elemenata nezakonitog ili nepravilnog postupanja. Na to čak ni tužitelj ne ukazuje (samo upire na dugotrajnost postupka pred organima tužene). U toj činjenici, što je postupak dugo trajao nema elemenata nezakonitosti i nepravilnosti u radu službenika...), a koje shvaćanje predstavlja odgovor na postavljeno pitanje.
12. Tužiteljica svoj činjenični supstrat temelji na tvrdnjama da joj nije omogućeno da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju poništenih rješenja, nadalje, da joj nije omogućeno polaganje ispita a što je omogućeno za drugih 82 zaposlenika, u tome da tuženica nije dokazala da tužiteljici pripada namješteničko mjesto te u tome da joj nije ponuđeno radno mjesto sukladno njenom službeničkom statusu.
13. Prema shvaćanju izraženom u drugoj odluci ovog suda, na koju se poziva tuženica, broj Rev 155/09-2 od 23. veljače 2011.: „Sama pak činjenica što je tužitelj uspio u upravnom sporu i što je poništeno upravno rješenje nije dokaz nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i sama po sebi ne znači da postoji odgovornost države za naknadu štete. Odgovornosti države nema ako je do pogrešne primjene materijalnog prava došlo zbog drugačijeg - pogrešnog pravnog shvaćanja određenog propisa.“
14. Odredbom čl. 76. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 142/06, 77/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13 i 38/13; dalje: ZDS) propisana je mogućnost premještaja državnih službenika po potrebi službe. Nepravilno se sudovi, a i tuženica, pozivaju na odredbu čl. 14. ZSDU kojom je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Ovo stoga jer je tužiteljica državni službenik a ne stranka, ili treća osoba bez obzira što se njen radnopravni status razrješava kroz upravni postupak. Ovdje se ne radi o „povjerenim poslovima državne uprave“ već se radi o rješavanju radnopravnog statusa tužiteljice, pa se na odgovornost tuženice imaju primijeniti odredbe ZDS i čl. 103. ZR na koju se pozivaju tužiteljica i prvostupanjski sud.
15. Budući su se sudovi, zbog navedenog pogrešnog pristupa u vezi s pitanjem osnova odgovornosti tuženice kao poslodavca tužiteljice, bavili samo pitanjem zakonitosti i pravilnosti rada prilikom vođenja upravnog postupka, nisu utvrđene ni raspravljene sve ostale odlučne činjenice od kojih ovisi odluka o tužbenom zahtjevu.
16. Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno je utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodeći računa o izraženom shvaćanju, te o tužbenom zahtjevu odlučiti novom presudom.
17. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
