Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-745/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici B. B., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv točke II. i III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1024/2020 -88 od 3. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e:

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1024/2020 -88 od 3. ožujka 2021. preinačuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 10.386,41 kuna/1.378,51 eura[1] na ime naknade štete radi otklanjanja nedostataka sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017.i u odluci o parničnom trošku,sadržan pod točkom III. izreke presude do isplate i sudi se:

I. Nalaže se tuženiku N. d.o.o. Z., OIB …, isplatiti tužitelju T. M. iz Z., OIB …, iznos od 10.186,41 kuna/1.351,97 eura sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T. M. iz Z., OIB …, u dijelu kojim od tuženika N. d.o.o. Z., OIB …, traži isplatu:

- iznosa od 200,00 kuna/26,54 eura[3] sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

- iznosa od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura[4] na ime naknade štete radi najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017. do isplate,

- iznosa od 250,00 kuna/33,18 eura[5] na ime naknade troška osiguranja dokaza sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2009. do isplate,

- zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna/316,78 eura[6] za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017..

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.657,15 kuna/2343,50 eura[7] sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, tj. od 3. ožujka 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbe u iznosu od 1.123,55 kuna/149/12 eura[8] , u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku N. d.o.o. Z., OIB …, isplatiti tužitelju T. M. iz Z., OIB …, iznos od 5.071,57 kuna sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T. M. iz Z., OIB …, u dijelu kojim od tuženika N. d.o.o. Z., OIB …, traži isplatu:

- iznosa od 10.386,41 kuna na ime naknade štete radi otklanjanja nedostataka sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017. do isplate,

- iznosa od 15.000,00 kuna na ime naknade štete radi najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017. do isplate,

- iznosa od 250,00 kn na ime naknade troška osiguranja dokaza sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2009. do isplate,

- zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kn za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017.

III. Svaka stranka će sama snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog povrede odredaba članka 6. stavak 1. i članka 13. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu u korist tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnoga postupka sukladno troškovniku tužitelja, odnosno, podredno, da ukine osporavanu presudu u točki II. i III. izreke i vrati predmet na ponovno suđenje s izričitom uputom sudu prvog stupnja da tužitelju omogući pravo na sud i pravo pristupa sudu. Potražuje trošak sastava žalbe 125 bodova x 10,00 kn 1.250,00 kuna + 25% PDV-a 312,50 kuna, trošak sudske pristojbe na žalbu 329,00 kuna, ukupno 1.891,50 kuna.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknade štete koju trpi uslijed materijalnih nedostatak stana kupljenog Ugovorom broj … od tuženika kao prodavatelja, zahtjev tužitelja za naknadu štete radi najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova, zahtjev tužitelja za naknadu troška osiguranja dokaza u iznosu od 250,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2009. do isplate, te zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017..

5.1. U ovoj pravnoj stvari ranijom presudom poslovni broj P-5603/09-73 od 6. travnja 2017. sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.948,66 kuna na ime naknade štete koju trpi uslijed materijalnih nedostataka stana i isplati trošak postupka osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. U tom dijelu presuda je postala pravomoćna 22. travnja 2017., dok je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjevom. Navedena presuda je u tom dijelu ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu G-641/2017-3 od 5. veljače 2020. i predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovni postupak.

5.2. U ovoj fazi postupka preostalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži naknadu štete radi otklanjanja materijalnih nedostataka na stanu u iznosu od daljnjih 15.457,98 kuna sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017. do isplate; odlučiti o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži naknadu štete radi najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova u iznosu od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017. do isplate, o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži daljnju naknadu troška osiguranja dokaza u iznosu od 250,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2009. do isplate, isplatu zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017.. Također, tužitelj zahtjeva da mu tuženik nadoknadi prouzročene parnične troškove sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5.3. Prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtjeva naknadu štete koju trpi uslijed materijalnih nedostatak stana i to u iznosu od 5.071,57 kuna sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate.

5.4. Tužitelj žalbom pobija dio prvostupanjske odluke u točki II. izreke. Prvostupanjski sud je u tom dijelu odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 10.386,41 kuna na ime naknade štete radi otklanjanja nedostataka u spavaćoj sobi jer je zaključio da je nastupila prekluzija zahtjeva u pogledu tih materijalnih nedostatka.

5.5. Obrazlažući svoju odluku navodi da se radi o skrivenim nedostacima stvari i da je na tužitelju bio teret dokaza vezano za vrijeme kada su mu navedeni skriveni nedostaci postali poznati. Budući tužitelj nije naveo kada je saznao za navedene nedostatke niti je predložio izvođenje odgovarajućih dokaza na tu okolnost, prvostupanjski sud smatra da su tužitelju protekli rokovi iz članka 404. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., stavak 1. i 2.

125/11., 78/15., 29/18., 126/21.- dalje ZOO) kao i objektivni rok od dvije godine od predaje stvari (24. lipnja 2008.) Prvostupanjski sud zaključuje da je prvi put evidentirano da se parket u spavaćoj sobi odvaja od podloge 10. listopada 2011., a što je zaključio iz očitovanja građevinskog vještaka na primjedbe punomoćnika tužitelja.

5.6. Isto tako prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 200,00 kuna, a na ime materijalnih nedostataka u kupaoni budući tužitelj nije dokazao da se u kupaoni tužitelja čuli bilo kakvi zvukovi vezano za puštanje vode u susjednom stanu.

5.7. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 15.000,00 kuna na ime naknade štete radi najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova sa zateznim kamatama od 6. travnja 2017. do isplate uz obrazloženje da tražena naknada ne predstavlja niti jedan od vidova štete predviđenih odredbom članka 1046. ZOO, već se radi o eventualnoj budućoj šteti koja bi tek mogla nastati. Prvostupanjski sud smatra da mjerodavne odredbe ZOO ne daju mogućnost dosude naknade buduće imovinske štete, već samo buduće neimovinske štete (čl. 1104. ZOO).

5.8. Prvostupanjski sud je odbio isplatu iznosa od 250,00 kuna na ime naknade troška osiguranja dokaza sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2009. jer tužitelj nije dokazao da je u postupku osiguranja dokaza R1-13/09 platio sudsku pristojbu u iznosu od 250,00 kuna.

5.9. Pobijanom odlukom odbijen je i dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017. uz obrazloženje da su zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka osiguranja, sukladno odredbi članka 168. stavak 2. ZPP i članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) dosuđene od dana donošenja presude od 6. travnja 2017..

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 10.386,41 kn na ime naknade štete radi otklanjanja nedostataka u spavaćoj sobi ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ista donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), jer navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne proizlazi iz sadržaja izvedenih dokaza, i jer u obrazloženju pobijane presude nema razloga o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

6.1. Međutim, usprkos navedenoj bitnoj povredi, a nalazeći da se sporne odlučne činjenice za presuđenje mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, posebno u odnosu na obavezu tužitelja kao kupaca da pravodobno obavijesti tuženika o materijalnim nedostacima stana koji je bio predmet kupoprodaje ovaj drugostupanjski sud je ovlaštenjem iz odredbe članka 373.a ZPP-a utvrdio:

- da su 4. lipnja 2008. tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili Ugovor broj …,(dalje Ugovor) predmet kojeg ugovora je kupoprodaja stana i zatvorenog parkirališnog mjesta,

- da je tuženik trgovačkom društvo koje se bavi građenjem nekretnina radi daljnje prodaje,

- da je tužitelj kao kupac sklopio kupoprodajni ugovor sa tuženikom radi kupnje stana izvan svoje profesionalne djelatnosti,

- da je ugovoren je garantni rok za kvalitetu građevinskih i građevinsko- obrtničkih radova koji traje dvije godine računajući od tehničkog prijema građevine, odnosno deset godina za konstrukciju, dok za ugrađenu opremu traje onoliko koliko garanciju daje proizvođač opreme. Također, ugovoreno je da prilikom primopredaje kupac preuzima garantni list i upute o korištenju i održavanju te da garancija za eventualne nedostatke vrijedi samo u slučaju pridržavanja danih uputa,

- da je ugovoreno da se prilikom primopredaje sastavlja Zapisnik te da kupac ima pravo i obvezu prilikom preuzimanja prostora u posjed odmah staviti prigovore na eventualnu kakvoću izvedenih radova i vidljive nedostatke izgrađenog prostora i ugrađene opreme, dok je tijekom garantnog roka dužan odmah nakon spoznaje o njihovom postojanju priopćiti skrivene nedostatke te ujedno poduzeti mjere u cilju sprečavanja nastanka daljnje štete o kupoprodaji stana i zatvorenog parkirališnog mjesta,

- da iz Zapisnika o primopredaji prostora od 24. lipnja 2008. proizlazi da su nekretnine koje su predmet kupoprodaje predane tog dana u posjed tužitelju 24. lipnja 2008., te da je tužitelj tom prilikom istaknuo da nedostaje ključ za ručno spuštanje lanca,

- da iz sadržaja Zapisnika od 5. rujna 2008. proizlazi da je sačinjen u prisutnosti tužitelja, predstavnika tuženika i pomoćnika voditelja gradilišta te da je tom prilikom tužitelj obavijestio tuženika o neispravnosti parketa u dnevnom boravku te da je tuženik utvrdio kako je zbog neidentificirane vlage došlo do pomičnih naprezanja parketa uslijed čega se parket odvojio od podloge, kao i da parket "šuška" na cijelom području. Radi otklanjanja navedenih nedostataka predloženo je injektiranje ljepila ispod cijelog parketa, što je i učinjeno kao i sanacija svih razdvojenih letvi.,

- da iz sadržaja Zapisnika od 5. rujna 2008. nadalje proizlazi da je dogovoreno da se sva garancija na postojeće parkete produžava, ukoliko dogovorena sanacija ne bi funkcionirala, a tuženik se obvezao parket dovesti u ispravno stanje snoseći sve troškove kao i da je tužitelj uselio u stan zajedno sa svojom suprugom 29. srpnja 2008.,

- da tijekom prvostupanjskog postupka nije bio sporan sadržaj, a niti vjerodostojnost navedenog zapisnika,

- da iz sadržaja dopisa kojeg je tuženik nesporno zaprimio od 9. rujna 2008. proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika o sljedećim nedostacima u stanu: neki od prozora su bili udareni i promijenjeni na što se čekalo mjesec dana (balkonsko staklo i lijevo krilo u spavaćoj sobi), dok su ostala stakla zagrebana, ali izmjena nije tražena; da su parketi u površini od 2-3 m2 dignuti što je prijavljeno te je primijenjeno polovično rješenje: izbušeno je 30-ak rupa i napunjeno pur-pjenom te da smatra kako je jedino rješenje da se dignuti parketi promijene, nanovo izbruse i polakiraju zbog čega se tužitelj sa suprugom i novorođenim djetetom mora iseliti na 2-3 tjedna i skloniti namještaj te da se nakon svakog puštanja vode na katu iznad čuje lupanje i šuštanje vode kod tužitelja zbog čega su došli majstori 8. rujna 2008. i skinuli 12 pločica, odštemali i skinuli koljeno te vratili pločice u krivoj boji. U istom dopisu tužitelj je naveo kako postoje i manji kvarovi koji ranije nisu prijavljeni (rozeta na ulaznim vratima s unutarnje strane je iskrivljena i tako stavljena, pločica na balkonu je potrgana i tako postavljena, ukrasna letvica WC-a je puknuta na vrhu, uz rub stropa u dnevnom boravku i maloj sobi otpada farba, napuknut je zid na hodniku između male sobe i spavaće sobe),

- da je 11. prosinca 2008. punomoćnica tužitelja uputila tuženiku dopis iz sadržaja kojeg dopisa proizlazi da tužitelj obavještava tuženika da su se po izvršenoj sanaciji ponovo počeli dizati parketi u spavaćoj sobi, te ponovo ukazuje na uočene nedostatke i iznosi prijedlog za sporazumno rješenje,

- da je tužitelj 7.siječnja 2009. kod istog suda podnio prijedlog radi osiguranja dokaza, a koji postupak je vođen pod poslovnim brojem R1-13/09 i u kojem postupku je građevinski vještak D. Š., između ostalog utvrdio: u spavaćoj sobi u unutrašnjosti izo-stakla kondenzaciju vlage, na spoju konstrukcije zidova i stropa uz zid prema radnoj sobi mrlje od plijesni, parketne daščice koje su postavljene kao podna obloga na nekoliko su mjesta međusobno razmaknute,

- da je tužba u ovom predmetu podnijeta 23. lipnja 2009., a u kojoj su u tužbi, pored ostalih nedostataka u cijelom stanu navedeni sljedeći nedostaci u spavaćoj sobi: pojava kondenzata unutar izo-stakla, pojave pljesni u spavaćoj sobi na spoju konstrukcije zidova i stropa uza zid, parketne daščice međusobno razmaknute,

- da je tijekom ovog prvostupanjskog postupka provedeno građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Z. Š. dipl. ing. građevine, a čiji nalaz je i ovaj sud u cijelosti prihvatio jer je ocijenio da je sastavljen jasno i razumljivo, na temelju dostupne dokumentacije i činjenica koje je vještak utvrdio prilikom uviđaja na licu mjesta i jer se vještak u dopunskim očitovanjima argumentirano očitovao na sve prigovore i na sva postavljena pitanja,

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Z. Š. od 10. listopada 2011. proizlazi da u spavaćoj sobi postoje sljedeći nedostaci: u podnožju spoja sjevernog i istočnog zida (prema balkonu-terasi) do visine cca 50 cm i širine cca 20 cm vidljiva je svjetlija mrlja od pljesni; na spoju navedenih zidova i stropa vidljiva je svjetlija mrlja od plijesni površine 20x20 cm; kuckanjem po parketu čuje se šuplji zvuk iz razloga što je parket odvojen od podloge i isti vibrira; prema navodu tužitelja na unutarnjoj strani izo-stakla jednog prozorskog krila pojavljuju se vodene kapljice te da ukupni trošak radova potrebnih radi saniranja navedenih nedostataka iznosi 10.186,41 kuna,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Z. Š. dipl.ing.građ proizlazi da su nedostaci u predmetnoj nekretnini uzrokovani nekvalitetnom izvedbom pojedinih radova od strane tuženika,

- da navedeni nedostaci u spavaćoj sobi (parket odvojen od podloge, vibriranje parketa, mrlje od plijesni na zidu te pojavu kondenzata unutar izo-stakla prozora) predstavljaju skrivene nedostatke iz čl. 404. ZOO-a jer se radi o manjim nedostacima koji nisu uočljivi prilikom kraćeg boravka u stanu i koje je tužitelj mogao zamijetiti tek nakon što je uselio i počeo živjeti u predmetnom stanu.

6.2. Polazeći, dakle, od takvog činjeničnog utvrđenja, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su u odnosu na materijalne nedostatke predmetnog stana tužitelju protekli rokovi iz članka 404. stavak 1. i 2. ZOO-a kao i objektivni rok od dvije godine od predaje stvari jer, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovaj sud zaključuje da je iz stanja spisa vidljivo kada je tužitelj za te nedostatke u stanu saznao i kada je obavijestio tuženika o tim nedostacima. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a analizom provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice, te zaključio da nije nastupila prekluzija prava tužitelja.

6.3. Sukladno odredbi članka 404. stavak 1. i 2. ZOO-a kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.

6.4. Sukladno odredbi članka 403. stavak 4. ZOO-a. kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak

6.5. Odredbom članka 402. stavak 3. ZOO-a potrošački ugovor je definiran kao ugovor koji fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti.

6.6. Članak 406. stavak1. ZOO-a, određuje da u obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru.

7. Ovaj sud je cijeneći sadržaj svih provedenih dokaza zaključio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru te da je tužitelj kao kupac pravodobno ispunio svoju obvezu da obavijesti prodavatelja o materijalnim nedostacima u predmetnom stanu.

7.1. Suprotno ocjeni prvostupanjskog suda koji je utvrdio da je prvi puta tijekom postupka evidentirano da se parket u spavaćoj sobi odvaja od podloge 10. listopada 2011., ovaj sud je temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj tuženika obavijestio o nedostacima parketa u spavaćoj sobi još 5. rujna 2008.. Naime, cijeneći sadržaj zapisnika od 5. rujna 2008. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj tom prilikom tuženiku ukazao, ne samo na neispravnost parketa u dnevnom boravku, već i na neispravnost parketa u cijelom stanu, a što proizlazi iz rečenice „da parket šuška na cijelom području“, isto tako iz tog zapisnika proizlazi da je tom prilikom dogovoreno da se sva garancija na postojeće parkete produžava, ukoliko dogovorena sanacija ne bi funkcionirala, a i da se tuženik obvezao parket dovesti u ispravno stanje snoseći sve troškove. Da je tužitelj još tad obavijestio tuženika o navedenim nedostacima proizlazi i iz dopisa od 11. prosinca 2008. u kojem punomoćnica tužitelja obavještava tuženika da su se po izvršenoj sanaciji ponovo počeli dizati parketi u spavaćoj sobi.

7.2. Nadalje, budući se nesporno ne radi o trgovačkom ugovoru, ovaj sud smatra da je tužitelj dopisom od 9. rujna 2008. ispunio svoju obvezu, te pravodobno obavijestio tuženika kao prodavatelja o materijalnim nedostacima u spavaćoj sobi. Točno je da tužitelj u navedenom dopisu detaljno ne navodi te nedostatke, no pri tome treba imati u vidu da tužitelj nije stručna osoba i da je od 9. rujna 2008., pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 23. lipnja 2009. ukazivao tuženiku na materijalne nedostatke u spavaćoj sobi.

7.3. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su nekretnine koje su predmet kupoprodaje predane u posjed tužitelju 24. lipnja 2008., a da je tužitelj sa suprugom u stan uselio 29. srpnja 2008. te da je 5. rujna 2008. sačinjen Zapisnik u prisutnosti tužitelja, predstavnika tuženika i pomoćnika voditelja gradilišta, iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženika obavijestio o neispravnosti parketa, kako u dnevnom boravku tako u cijelom stanu, ovaj sud je zaključio da je tužitelj navedene materijalne nedostatke u spavaćoj sobi primijetio nakon useljenja u predmetni stan i o tim nedostacima obavijestio tužitelja u roku od dva mjeseca. To više kad se uzme u obzir i da je istim zapisnikom ugovoreno produženje garancije na parkete.

7.4. Bez obzira na to što je primopredaja nekretnine izvršena 24. lipnja 2008., treba imati na umu da se radi o manjim nedostacima koji nisu uočljivi prilikom kraćeg boravka u stanu, te je tužitelj nedostatke mogao zamijetiti tek nakon što je uselio i počeo živjeti u predmetnom stanu, dakle nakon 29. srpnja 2008.

7.5. Isto tako ovaj sud je mišljenja da je tužitelj dopisom od 9. rujna 2008. obavijestio tuženika o predmetnim materijalnim nedostacima na stanu. Točno je da u tom dopisu tužitelj nije opisao i nedostatke u spavaćoj sobi ali imajući u vidu okolnosti ovog konkretnog slučaja ovaj sud je mišljenja da to ne može imati za posljedicu gubitak prava tužitelja da traži od tuženika na mu naknadi štetu i zbog materijalnih nedostataka u spavaćoj sobi , a koji nedostaci su uzrokovani nekvalitetnom izvedbom pojedinih radova od strane tuženika. To više kad se uzme u obzir činjenica da je nedostatke koji su predmet ovog postupka tužitelj naveo i u ovoj tužbi koju je podnio 23. lipnja 2009., dakle unutar roka od dvije godine od predaje stvari.

8. Odredbom članka 410. ZOO-a propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru:

1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

Troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj.

8.1. Slijedom navedenog , a polazeći o nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke koji je utvrdio da su nedostaci u predmetnoj nekretnini uzrokovani nekvalitetnom izvedbom radova od strane tuženika valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi štetu u visini od 10.186,41 kuna koliko iznosi ukupni trošak radova potrebnih radi saniranja navedenih nedostataka u spavaćoj sobi, na temelju članka 410. stavak 2. ZOO-a. Odluka o zateznim kamatama na taj iznos temelji se na odredbi članka 1086. ZOO-a u vezi s odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO-a kojom je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Budući da visina dosuđene pravične novčane naknade nenovčane imovinske štete može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu odnosno kada nenovčana materijalna šteta dobije status novčane obveze, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na utvrđeni pripadajući iznos nenovčane imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude jer je tim danom nenovčana imovinska šteta dobila karakter novčane štete.

9. Žalba nije osnovana u odnosu na dio pobijane odluke kojom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu štete s osnova najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova u iznosu od 15.000,00 kuna kao i u dijelu u kojem je odbio isplatu iznosa od 250,00 kuna na ime naknade troška osiguranja dokaza sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2009. kao i dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjeva za isplatu zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017..

9.1. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, u tom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9.2. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju tužitelj i tuženik, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema proturječnosti između izreke obrazloženja, razlozi dani o svim odlučnim činjenicama su jasni i određeni.

9.3. Prvostupanjski sud je u tom dijelu ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, valjano utvrdio činjenično stanje.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je odlučio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova u iznosu od 15.000,00 kuna uz obrazloženje da tražena naknada ne predstavlja niti jedan od vidova štete predviđenih odredbom članka 1046. ZOO, već se radi o eventualnoj budućoj šteti koja bi tek mogla nastati. Naime, šteta je sukladno članka 1104. ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju tužitelj traži naknadu buduće imovinske štete koja će tek nastati zbog najma druge nekretnine i plaćanja režijskih troškova za vrijeme dok se budu obavljali radi u stanu. U tom smislu, a obzirom da navedene šteta još nije nastala kao posljedica otklanjanja nedostataka u predmetnom stanu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o budućoj imovinskoj šteti te da odredbe ZOO ne daju mogućnost dosude naknade buduće imovinske štete, već samo buduće neimovinske štete (članak 1104. ZOO-a).

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na ranije dosuđeni trošak osiguranja dokaza u iznosu od 2.386,76 kuna za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 5. travnja 2017. kao i isplatu iznosa od 250,00 kuna na ime pristojbe u predmetu R1- 13/9. Naime, tužitelj nije dokazao da je platio pristojbu u toj visini već se u tom postupku pozvao na status vojnog ratnog invalida. Troškovi postupka osiguranja dokaza iz predmeta R1-13/9 u iznosu od 2.386,76 kuna pravomoćno su dosuđeni u ovom parničnom postupku i to presudom broj P-5603/09-73 od 6. travnja 2017.. Kao dio parničnih troškova. Naime, članak 168. ZPP-a, određuje da troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici. Kako je o troškovima osiguranja pravomoćno odlučeno presudom P-5603/09-73 od 6. travnja 2017., pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 7. svibnja 2009. do 6. travnja 2017..

12. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete za iznos od o 200,00 kuna, a koje je tužitelj potraživao na ime naknade štete jer se u kupaoni čuju zvukovi vezano za puštanje vode u susjednom stanu jer tužitelj izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da bi se u kupaoni tužitelja čuli bilo kakvi zvukovi vezano za puštanje vode u susjednom stanu, a primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a. Naime, iz stanja spisa proizlazi da tijekom očevida vještaka građevinske struke tužitelj nije omogućio da u susjednim stanovima bude netko od susjeda kako bi vještak mogao utvrditi postojanje buke koja nastaje vezano za puštanje vode u susjednom stanu.

13. Budući da je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

14. Tužitelj je u ovom postupku potraživao naknadu štete radi otklanjanja materijalnih nedostataka u stanu u visini od 51.206,64 kuna ( radi otklanjanja materijalnih nedostataka iznosa od 36.406,64 kuna i iznos od 15 000,00 kuna na ime naknade štete radi najma druge nekretnine). Tužitelj je u pogledu pravne osnove uspio u cijelosti, dok mu je u odnosu na zatraženih 51.206,64 kuna, dosuđeno ukupno 36.206,64 kuna slijedom čega proizlazi da je tužitelj uspio sa 85 %.( 100% + 71 % = 171% , 171%:2 = 85%), dok je tuženik uspio sa 15%. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh proizlazi da je tužitelj ukupno uspio sa 70 %.

15. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji troškovi su odmjereni temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u daljnjem tekstu: Tarifa), a odnose se na troškove sastava tužbe od 23. lipnja 2009. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. st. 1. Tarife), nadalje tužitelju je priznat trošak 4 obrazložena podneska po Tbr. 8. st. 1. Tarife i to: trošak sastava podneska od 7. rujna 2009., od 1. prosinca 2012., od 10. siječnja 2012., od 16. ožujka 2020.( 4 x 1.000,00 kuna), trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 6. listopada 2010. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. st. 2. Tarife, raspravljanje o procesnim pitanjima), trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 4. prosinca 2012. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. st. 1. Tarife), trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 2. rujna 2010. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. st. 2. Tarife, stranke upućene na mirenje), trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na očevidu 29. siječnja 2016. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. st. 1. Tarife), trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 20. veljače 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. st. 1. Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu 6. travnja 2017. u iznosu od 500,00 kuna, (Tbr. 9. st. 3. Tarife), sastav žalbe od 19. travnja 2017. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr.10. Tarife), trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 18. siječnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. st. 1. Tarife,), trošak pristupa ročištu za objavu 3. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 kuna .(Tbr. 9. st. 3. Tarife), a što sa troškom PDV-a od 25% iznosi 15.312,5 kuna. Tužitelju su i priznati troškovi sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 1360,00 kuna, sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 1360,00 kuna , sudskih pristojbi na žalbu 680,00 kuna, predujam za očevid 937,52 kuna, predujam za troškove građevinskog vještačenja ( 1.100,00+1.975,00+2.500,00) 5.575,00 kuna, a što ukupno iznosi 25.224,5 kuna. Obzirom je tuženik uspio sa 70%, tužitelju je dosuđeno 17.657,15 kuna.

16. Punomoćniku tužitelja nisu priznati troškovi sastava više od 4 obrazložena podneska, a niti zatraženi troškovi sastava ostalih podnesaka po Tbr 8.st. 3. Tarife jer je ocijenjeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Isto tako punomoćniku tužitelja nisu priznati troškovi pristupa na ročišta od 6. listopada 2010.,

2. rujna 2010., u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna, već 500,00 kuna po svakom ročištu budući se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Punomoćniku tužitelja nisu priznati troškovi pristupa na ročišta u postupku mirenja jer isti nisu predviđeni Tarifom.

17. Tužitelj je sa žalbom uspio sa 59,4%, pa bi mu tuženik u tom postotku treba naknaditi trošak žalbe. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe 125 bodova x 10,00 kuna, a što ukupno 1.250,00 kuna + 25% PDV-a, ukupno 312,50 kuna, trošak sudske pristojbe na žalbu 329,00 kuna, ukupno 1.891,50 kuna. 59,4% od navedenog iznosa je 1.123,55 kuna koji iznos je kao trošak žalbe tužitelju dužan naknaditi tuženik.

18. U dijelu u kojem je pobijana presuda potvrđena odlučno je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je pobijana presuda preinačena primjenom odredbe članak 373.a točka 3. ZPP-a.

U Gospiću, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš, v.r.