REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-2649/2019

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „B. P.“ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe B. P. koje brani zajednički branitelj Odvjetničko društvo K. P. S. iz Z., zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. točke 12. i 24. i stavka 3. Zakona o prijevozu opasnih tvari („Narodne novine“, broj: 79/07) i članka 115. stavka 1. alineje 23 i stavka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 41/18, 98/19, 30/21 i 89/21, odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od dana 13. rujna 2019., broj: 27. Pp P-869/2019-24, na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je okrivljena pravna osoba „B. P.“ d.o.o. proglašena krivom i kažnjen zbog počinjenja prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, te joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), za djelo iz članka 59. stavka 1. točke 24. Zakona o prijevozu opasnih tvari utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, a za prekršaj iz članka 115. stavka 1. alineje 23 i stavka 2. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu joj je utvrđena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna, nakon čega joj je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna. Također je na temelju članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, od 300,00 kuna, kao i putnih troškova svjedoka u iznosu od 13,00 kuna.

2. Nadalje, okrivljena pravna osoba „B. P.“ d.o.o. je temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 59. stavka 1. točke 12. Zakona o prijevozu opasnih tvari, činjenično opisanog u izreci pobijane presude s obrazloženjem prvostupanjskog suda da iz izreke optužnog akta nije moguće utvrditi u čemu se sastojao konkretan propust koji bi predstavljao terećeni prekršaj.

Okrivljena odgovorna osoba B. P. je temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe zbog počinjenja sva tri prekršaja stavljena joj na teret, dakle prekršaja iz članka 59. stavka 1. točke 12. i 24. i stavka 3 Zakona o prijevozu opasnih tvari i prekršaja iz članka 115. stavka 1. alineje 23 i stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude s obrazloženjem prvostupanjskog suda da nije utvrđeno da bi iz opisa njezinog radnog mjesta proizlazile obveze koje bi se mogle povezati s propustima uslijed kojih je došlo do taerećenih prekršaja.

3. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na oslobađajući dio odluke za pravnu i odgovornu osobu, navodeći da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi u bitnom, da je B. P. u evidenciji sudskog registra zavedena kao jedina osoba (prokurist) ovlaštena za zastupanje tvrtke te je kao takva morala biti upoznata sa zakonskim odredbama koje se odnose na poslovanje tvrtke, kao i da iz cijelog postupka proizlazi da je trebala biti proglašena krivom za prekršaje. Također iz svih dokaza proizlazi da su okrivljenici počinili sve prekršaje za koje se terete, pa tako i prekršaj iz točke 2. prekršajnog naloga, s obzirom da iz materijalnih dokaza i iskaza policijskog službenika proizlazi dovoljno elemenata da se okrivljeni proglase krivima. Ističe da je tvrtka „B. P.“ d.o.o. opetovani počinitelj prekršaja, te je očito da kontinuirano krši zakone RH, pa ne može uživati olakotne okolnosti, zbog čega žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i pravna osoba oglasi krivom i zbog prekršaja opisanog u točki 2. izreke prekršajnog naloga, a odgovorna osoba zbog sviju prekršaja stavljenih joj na teret, te izreknu adekvatne kazne.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Što se tiče žalbenih navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je strankama u postupku omogućeno da iznesu svoje navode i predlože dokaze, te nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. Prekršajnog zakona.

7. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da su okrivljenici iznijeli svoje obrane u pisanom obliku, te je prvostupanjski sud u postupku proveo raspoložive dokaze - ispitao svjedoke D. M. (vozač tvrtke „B. P.“ d.o.o.) i L. F. (policijski službenik koji je vršio nadzor predmetnog teretnog vozila u vlasništvu okrivljene pravne osobe „B. P.“ d.o.o.), te pročitao svu dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je donio odluku kao u izreci pobijane presude.

8. U odnosu na krivnju odgovorne osobe, ovlašteni tužitelj je djela stavio na teret prokuristici trgovačkog društva B. P. No, iz provedenog postupka ne proizlazi da u njezin segment poslova spada obavljanje poslova vezanih uz prijevoz opasnih tvari i cestovni promet vozila u vlasništvu društva (ista je vodila financijske poslove društva u Odjelu financijske kontrole i računovodstva). Iz internih akata, u ovom slučaju iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta tvrtke B. P. d.o.o. ne proizlazi odgovornost točno određene osobe (radnika tvrtke) za navedeni segment posla, a u postupku nije utvrđeno da bi konkretnom prokurom kao vrstom trgovačke punomoći ti poslovi bili povjereni prokuristu. Iako prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima, odgovornost za propuste vezane uz prijevoz opasnih tvari i cestovni promet je nužno vezati uz činjenicu da je određenoj osobi povjereno obavljanje upravo tih konkretnih poslova, a ako ta osoba ne proizlazi iz internih akata ili prokure, odgovorna osoba je u smislu Zakona o trgovačkim društvima (Narodne Novine, br:111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22) direktor društva kao osoba koja vodi poslove društva i brine o zakonitosti poslovanja. Stoga sama činjenica da je okrivljena B. P. prokuristica pravne osobe, ipak nije dovoljna za nesporan zaključak o njezinoj krivnji.

9. Što se tiče oslobađajućeg dijela odluke za pravnu osobu (prekršaj iz članka 59. stavka 1. točke 12. Zakona o prijevozu opasnih tvari), djelo prekršaja čini pravna osoba - prijevoznik ako prevozi opasne tvari u suprotnosti s člankom 18. navedenog Zakon a koji članak propisuje da prilikom prijevoza opasnih tvari moraju biti poštivane mjere sigurnosti u skladu s odredbama međunarodnih ugovora iz članka 3. Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.

Iz postupka proizlazi da je vozač imao upute o postupanju u slučaju nezgode, ali da ih nije držao na propisani način ispred sebe (bile su zgužvane u pretincu za rukavice), te da upute nisu bile potpune jer nisu sadržavale uputu o tome koje bi se sredstvo za gašenje trebalo koristiti u slučaju požara (da se eventualni požar ne gasi vodom, nego prahom i pjenom).

No, navedene činjenice koje ispunjavaju biće djela prekršaja nisu na taj način opisane u optužnom aktu, odnosno nisu konkretizirane na način da bi iz činjeničnog opisa djela bilo potpuno jasno i vidljivo kojim radnjama odnosno propustima je prekršaj počinjen. Dakle, u činjeničnom opisu navedenog djela nedostaje bitni element prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, jer u konkretnom slučaju nije dostatno samo navesti da vozač obavlja prijevoz opasnih tvari bez ispravnih pisanih uputa o postupanju u slučaju nezgode, već je potrebno barem minimalno konkretizirati propust i opisati o kakvoj neispravnosti i nedostatku u uputama se radi da bi bilo jasno, kako za okrivljenika tako i za javnost, kojom je to točno konkretnom radnjom ili propuštanjem izvršeno djelo. Pritom se napominje da se radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela (s obzirom da djelo čini prijevoznik koji ne poštuje mjere sigurnosti u skladu s odredbama međunarodnih ugovora i drugih propisa kojima se uređuje sigurnost prijevoza), pa je tim više nužno precizno konkretizirati djelo na način da činjenični opisa djela, između ostalog, mora sadržavati opisno ono što je navedeno u mjerodavnoj odredbi provedbenog propisa.

10. Budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, a koji činjenični opis mora sadržavati sve konstitutivne elemente bića prekršaja, opravdano je sud prvog stupnja, donio oslobađajuću odluku kao u izreci pobijane presude (za odgovornu osobu u odnosu na sva djela prekršaja, a u odnosu na pravnu osobu za prekršaj iz članka 59. stavka 1. točke 12. Zakona o prijevozu opasnih tvari).

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.