REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-4263/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K., K., protiv tuženika J. P. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., radi isplate u iznosu od 228.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1250/2020 od 24. veljače 2021., 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1250/2020 od 24. veljače 2021.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.782,50 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1250/2020 od 24. veljače 2021. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 28. rujna 2011. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 4.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi od 24. veljače 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 5., 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je presuda zbog ogluhe donesena protivno zakonu, budući da dostava tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu nisu uredno obavljeni, budući da je dostava izvršena putem pošte, a ne elektroničkim putem kako je propisano Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi da niti putem pošte tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu dostavljeni tuženiku, jer tuženika zastupa stečajna upraviteljica, koja nije potpisala dostavnicu priloženu u spisu, a za koju je prvostupanjski sud zaključi da je valjani dokaz o urednoj dostavi. Osim toga, ističe da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 331.b stavka 1. točke 1. do 4. i stavka 2. Zakona o parničnom postupku za donošenje presude zbog ogluhe iz razloga jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i da su te činjenice u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj. Ističe kako je osnova tužbenog zahtjeva isplata s osnove raskida kupoprodajnog ugovora, pa bi iz same tužbe trebalo biti vidljivo da je ugovor o kupoprodaji raskinut, ali da tužitelj ničim to nije i dokazao. Ističe da nije sporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine, ali je sporno je li taj ugovor i dalje na snazi. Potvrđuje da je među strankama u tijeku parnica koja se vodi pod poslovni brojem P-2896/2018, te ističe da je tužitelj osporavao da je došlo do raskida predmetnog ugovora, a sada se u prilog svoje tvrdnje da je ugovor raskinut poziva upravo na nepravomoćnu presudu koja je donesena u tom predmetu, a kojom je odbijen zahtjev tuženika za utvrđenjem kako je predmetni ugovor raskinut što znači da je taj ugovor i dalje na snazi. Smatra da zbog navedenog nisu bile ispunjenje pretpostavke propisane zakonom za donošenje presude zbog ogluhe, nego je prvostupanjski sud bio u obvezi provesti i ostale predložene dokaze i nakon toga donijeti pravilnu odluku. Zbog odluke o glavnoj stvari osporava i odluku o trošku. Predlaže ukinuti pobijanu presudu zbog ogluhe i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu žalbenog troška u iznosu od 9.635,00 kn.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode u cijelosti, predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, te zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 3.782,50 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda zbog ogluhe ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se presuda zbog ogluhe ne može pobijati (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

6. Prvenstveno valja istaknuti da se prema odredbi članka 353. stavka 2. ZPP presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a taj žalbeni razlog ovaj sud nije uzeo u razmatranje. Iako se tuženik nije pozvao na taj žalbeni razlog iz navoda u žalbi proizlazi da upire na isti.

7. Prema odredbi članka 331.b stavka 1. točke 1. do 4. ZPP-a sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda i ako udovoljeno slijedećim uvjetima: da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s činjenicama koje su opće poznate, te da ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Neosnovan je navod žalitelja da dostava tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu nije obavljena u skladu sa zakonom. Iako se tuženik u žalbi poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, radi se o bitnoj povredi iz točke 5. tog članka i stavka na koju se također upire.

9. Prema odredbi članka 133. stavka 1. ZPP-a pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenog sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnog tijela uprave, preko javnog bilježnika ili neposredno u sudu, odnosno elektroničkim putem u skladu s ovim zakonom. Prema stavku 5. tog članka iznimno od stavka 1., pismena se dostavljaju između ostalih, i stečajnim upraviteljima, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.

10. Dakle, u pravu je tuženik da se stečajnom upravitelju pismena dostavljaju u elektroničkom obliku, međutim, prema citiranoj odredbi se dostava može obaviti ili na drugi odgovarajući način. Nesporno je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud dostavu tužbe i poziva za davanje odgovara na tužbu stečajnom upravitelju tuženika, kao zakonskom zastupniku, izvršio putem pošte, pa se takav način dostave smatra zakonitim s obzirom na odredbu članka 133. stavka 5. ZPP-a.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da mu niti putem pošte nije dostavljena tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu.

12. Prvenstveno treba istaknuti da je s obzirom na taj žalbeni navod, proveden incidentalni postupak, jer je ovaj sud vratio spis prvostupanjskom sudu radi provođenja izviđaja i utvrđenja te povrede. Prvostupanjski sud je u tom postupku odredio izvođenje predloženog dokaza žalitelja, grafološkim vještačenjem radi utvrđenja je li potpis na dostavnici, koja prileže u spisu, potpis stečajnog upravitelja. Međutim, žalitelj u određenom mu roku nije uplatio predujam na ime izvođenja dokaza grafološkog vještačenja, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga (članak 153. stavak 3. ZPP-a). Budući da je na žalitelju teret dokazivanja da dostavnicu nije potpisala zakonska zastupnica tuženika i da tuženik tu tvrdnju nije dokazao, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da spisu prileže dostavnica (na poleđini lista 17. do 18. spisa) kao valjani dokaz o urednoj dostavi tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu tuženiku, jer je dostava izvršena sukladno odredbi članka 133. ZPP-a. Naime, dostavnica je javna isprava i na nju se odnose zakonske presumpcije o dokaznoj snazi javne isprave iz odredbe članka 230. ZPP-a. Prema tome ovaj sud uzima istinitim ono što je u dostavnici navedeno, odnosno da je tuženik potvrdio primitak pismena.

13. U odnosu na žalbeni navod tuženika da na dostavnici nije otisnut štambilj tuženika i da se dostava ne može smatrati urednom, valja reći da je odredbom članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 od 17. srpnja 2019.) izmijenjen članak 149. tako da sada glasi: „Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelji, koji će na njoj napisati datum primitka“. Prema tome, za dokazivanje uredne dostave pismena pravnoj osobi putem pošte nije više propisano da je na dostavnici otisnuti žig ili štambilj te pravne osobe, kako je to bilo propisano navedene izmjene odredbe članka 149. stavka 1. ZPP-a.

14. Neosnovano žalitelj tvrdi da iz činjeničnih navoda u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju se ne radi ni o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati. Naime, tužitelj se u tužbi pozivan na činjenice da je 28. rujna 2011. sklopio s tuženikom Ugovor o kupoprodaji nekretnine, te da je prije sklapanja tog ugovora tužitelj uplatio tuženiku iznos od 30.000,00 EUR na ime kapare, odnosno dijela cijene ugovorene kupoprodajnim ugovorom, da se tuženikovo podnošenje tužbe radi raskida tog kupoprodajnog ugovora i predaje u posjed nekretnina tuženiku u predmetu poslovni broj P-2896/2018 smatra davanjem izjave o raskidu ugovora, zbog čega su se sukladno odredbi članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) stekli zakonski uvjeti i pretpostavke da tužitelj zahtijeva da mu tuženik vrati ono što je primio temeljem ugovora koji se smatra raskinutim. Tužitelj je tvrdio da je do raskida ugovora došlo radnjom stečajnog upravitelja tuženika zbog čega je tuženik dužan na teret stečajne mase vratiti tužitelju uplaćeni iznos na ime dijela kupoprodajne cijene.

15. Nadalje, ove činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu (Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. rujna 2011., izvadak iz zemljišne knjige, ovjerena izjava od 21. lipnja 2011. kojom tuženik potvrđuje da je na ime kapare za kupnju nekretnine primio iznos od 30.000,00 EUR), pa je suprotno onome što žalitelj navodi, ispunjena i pretpostavka propisana odredbom članka 331.b stavka 2. točke 3. ZPP-a. U tom smislu žalitelj pogrešno tvrdi da činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev trebaju biti utvrđene da bi sud mogao donijeti presudu na temelju ogluhe. Ovo zbog toga što se presuda zbog ogluhe zasniva na stavu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužbe s kojima je prethodno bio upoznat dostavljanjem tužbe. Zato prilikom donošenja presude zbog ogluhe nije potrebno utvrđivati činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 331.b stavak 2. u vezi s člankom 3. stavkom 3. ZPP-a). Dovoljno je da činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate (članak 333.b točka 3. stavak 1. ZPP-a). U konkretnom slučaju činjenica da je tuženik zbog raskida ugovora o kupoprodaji dužan platiti tužitelju iznos koji mu je prije sklapanja ugovora uplatio na ime kupoprodajne cijene nije u suprotnostima s dokazima na koje se tužitelj poziva, a ni s činjenicama koje su opće poznate.

16. Valja istaknuti da iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik izjavom od 21. lipnja 2011. potvrdio primitak iznosa od 30.000,00 EUR na ime kapare za kupoprodaju nekretnine, dok iz ugovora o kupoprodaji te nekretnine proizlazi da je sklopljen 28. rujna 2011. Budući da je iznos od 30.000,00 EUR uplaćen tuženiku više mjeseci prije sklapanja samog ugovora, s obzirom na odredbu članka 303. ZOO-a, isti se ne smatra kaparom nego avanskom ili plaćanjem dijela kupoprodajne cijene. Sve ostalo što žalitelj navodi u žalbi glede raskida ugovora o kupoprodaji zapravo predstavlja njegov odgovor na tužbu koji je po nalogu suda trebao dati u roku od 45 dana od primitka tužbe, na što je upozoren rješenjem od 17. kolovoza 2020. (list 17.

– 18. spisa) kao i na posljedice ne davanja odgovora na tužbu u određenom mu roku.

17. Na temelju navedenog proizlazi da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. Nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Odluka o trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a), a tuženik je pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari.

19. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu zbog ogluhe prvostupanjskog suda.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer, prema ocijeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje žalbenog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Sudac

Ružica Omazić, v.r.