REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 822/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Š., OIB …, zastupane po punomoćniku M. F., odvjetniku u Š., protiv tuženika P.-A. d.o.o. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1469/2021-2 od 15. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2580/2017-37 od 27. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku P. d.o.o." iz S., OIB:…, da isplati tužiteljici iznos od 30.098,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 18. svibnja 2017. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika P.-A. d.o.o., potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2580/2017-37 od 27. kolovoza 2021. u točki I. izreke, a preinačava u točki II. izreke tako da se tuženiku nalaže platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.594,00 kuna u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:

„1. Da li drugostupanjski sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka?

2. Je li drugostupanjski sud o ovom predmetu bio dužan savjesno i pojedinačno cijeniti sve izvedene dokaze, odnosno objektivno ih sagledati i dovesti u logičku vezu, a ne svjesno otkloniti značaj izvedenih dokaza i to uvida u spise predmeta broj Ovr-1183/17, K-5/17 (Kov-8/17) i P-601/17, te, kao i prvostupanjski sud, selektivno interpretirati izvedene dokaze?

3. Jesu li sudovi niže vrste u ovom predmetu bili dužni, izvođenjem dokaza knjigovodstvenim vještačenjem predloženim od strane tuženika, utvrditi činjenicu da li je tuženik, kao pravna osoba i navodni prodavatelj, iznos od 30.098,00 kuna na ime kupnje vozila S. V. 1.6. G.+P. primio od strane tužiteljice gotovinskom uplatom na svoj poslovni račun?

4. Jesu li sudovi niže vrste u ovom predmetu propustili ispitati dobru vjeru kod tužiteljice prigodom zaključenja sporazuma o kupnji vozila S. V. 1.6 G.+P. te sastava njezinog dopisa od 17. svibnja 2017. godine, obzirom da je iz predmetnog razvidno kako je vlasnik vozila druga pravna osoba, a iskazima svjedoka je utvrđeno kako je izvanbračni partner tužiteljice, saslušani svjedok N. R., imao nekakve neriješene imovinske odnose s potpisnikom ovog sporazuma Š. D., koji je tužiteljici predao vozilo u posjed i navodno uzeo novac na ime kupnje?

5. Je li drugostupanjski sud u ovom predmetu propustio utvrditi i cijeniti činjenicu da je A. d.o.o. podnio protiv tužiteljice prijavu nadležnoj policijskoj postaji, dana 30.08.2016., radi krađe predmetnog vozila, kao i tužbu dana 03.02.2017. (predmet P-601/17), dok je ova tužba od strane tužiteljice podnesena protiv tuženika tek dana 18.05.2017.?

6. Je li drugostupanjski sud u ovom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. stavak 1. i 3., u svezi čl. 9. ZOO/05, tvrdeći da je otpala osnova temeljem koje je tužiteljica uplatila tuženiku zatraženi iznos od 30.098,00 kuna pa da je stoga tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom, a bez prethodnog utvrđenja da li je i kada navedeni iznos zaprimljen na poslovni račun tuženika gotovinskim pologom na ime kupnje vozila?

7. Je li drugostupanjski sud u ovom slučaju dopis tužiteljice od 17. svibnja 2017. pogrešno ocijenio kao izjavu o raskidu sporazuma o kupnji vozila S. V. 1.6 G.+P. zaključenog s tuženikom, i to krivnjom tuženika, iako tužiteljica u sadržaju tog dopisa samo navodi kako vozilo nakon proteka od godinu dana korištenja nije u mogućnosti dalje koristiti te registrirati?

8. Je li drugostupanjski sud u ovom slučaju počinio povredu odredbe čl. 8. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kada je pogrešno utvrdio da između tužiteljice i tuženika, kao nevlasnika vozila, postoji sporazum o kupnji vozila S. V. 1.6 G.+P., koji da je pravno valjano raskinut (otkazan) od strane tužiteljice zbog krivnje tuženika, pa da stoga na strani istoga postoji obveza vraćanja primljenog na temelju otpale pravne osnove?

9. Da li su razlozi navedeni u drugostupanjskoj i prvostupanjskoj odluci u proturječju sa stanjem spisa odnosno jesu li nižestupanjski sudovi u ovom dijelu pogrešno primijenili odredbu čl. 8. ZPP-a na konkretan slučaj, a što dovelo do opterećenosti odluka bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?“

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju svim uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije pitanja koja postavlja tuženik zadiru u činjenične zaključke suda drugog stupnja glede odlučnih činjenica koje su sudovi nižeg stupnja utvrdili pa stoga ne mogu biti pitanja važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na ova pitanja nema element univerzalnosti koji je sukladno odredbi čl. 385.a ZPP-a zahtjeva da bi se radilo o važnim pitanjima, već odgovor na njih ovisi jedino o posebnim i jedinstvenim okolnostima ovog konkretnog spora i odgovor bi imao utjecaj samo i jedino na odluku u konkretnom sporu.

6. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 6. u svezi s čl. 387. st. 3. i 5. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.