REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5365/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz S., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. S. i B. B., odvjetnici u S. protiv tuženice P. b. Z. d.d. Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica Ž. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. & p., d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-873/2020-2 od 13. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P- 635/2019-29 od 22. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-873/2020-2 od 13. rujna 2021. radi pravnog pitanja:
Može li se smatrati da su zaključivanjem Dodatka ugovorima o kreditu sklopljenima potpuno u skladu s izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) potrošači izgubili pravnu osnovu pozivanja na ništetnost odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i pravne posljedice te ništetnosti?
Obrazloženje
1.1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-873/2020-2 od 13. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-635/2019-29 od 22. svibnja 2020., a zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
2. Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22.st.1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF ?
3. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?
4. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
5. Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti i s retroaktivnim učinkom zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?"
1.2. Kao razlog važnosti 1. – 4. pitanja tuženica opširno ukazuje na razloge iz kojih smatra da je u vezi istih pitanja u konkretnom slučaju, kao i u drugim istovrsnim predmetima, materijalno pravo pogrešno primijenjeno, ujedno ukazujući i na praksu Suda Europske unije, dok u vezi navedenog 5. pitanja ističe da je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u pogledu pravnih učinaka zaključenih Dodataka ugovorima o kreditu na temelju ZID ZPK različito od pravnog shvaćanja izraženog u rješenju revizijskog suda poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., a praksa drugostupanjskih sudova o tom pitanju nije jedinstvena.
2. Tužitelj na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorio.
3. Postupajući po odredbi 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na peto postavljeno pitanje, a koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Šibeniku, Gž-457/19, Županijski sud u Splitu, Gž-1619/20, Županijski sud u Vukovaru, Gž-85/17, Županijski sudu Varaždinu, Gž-1654/17 i Županijski sud u Karlovcu, Gž-1310/15), a revizijski sud o tom pitanju još nije zauzeo shvaćanje. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st.
1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
4. Međutim, za preostala postavljena pitanja (1. – 4.) predlagateljica nije u prijedlogu određeno obrazložila niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi upravo koje naznačeno pitanje bila važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg bi trebalo preispitati dosadašnju ustaljenu sudsku praksu u pogledu označenih pitanja (odluke ovog suda Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., i sl. te Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.) Stoga u vezi tih pitanja nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije iz čl. 387. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
