REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1732/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M., OIB ..., iz N., zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB ..., Z., zastupana po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-109/16-2 od 3. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-451/15-73 od 30. rujna 2015., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-109/16-2 od 3. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-451/15-73 od 30. rujna 2015. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija tužiteljice glede pitanja koja glase:
- Na kome je teret dokazivanja i čime se dokazuje objektivna protupravnost?
- Može li se samo postojanje građevinske dozvole i uporabne dozvole kod pada na stepenicama automatizmom smatrati razlogom za isključenje protupravnosti na strani opasne stvari?
- Nije li na opisani način u Republici Hrvatskoj uspostavljena različita praksa različitih sudova?
- Ne dovodi li takvo različito postupanje sudova do pravne neujednačenosti i neravnopravnosti građana pred sudom?
- Nije li na opisani način tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno č. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. Ustava RH, te na ravnopravnost građana pred sudom?
III. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 22.000,00 kuna i na ime imovinske štete 1.575,00 kuna i 26.900,98 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužitelja zbog više pitanja, citiranih u točki II izreke ovog rješenja, te zbog pitanja koje glasi:
„Je li kod primjene odredbe čl. 1063. ZOO-a za odgovornost imaoca opasne stvari nužna pretpostavka njegova protupravnost?“.
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija je dopuštena glede pitanja citiranog u točki 3. ovog obrazloženja, jer se radi o pitanju koje po ocjeni ovog suda udovoljava uvjetima važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer odluka ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-2932/99 od 29. siječnja 2003.
6. U ovoj parnici tužiteljica potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela jer je pala na stepenicama pri izlazu iz poslovnice tuženice u V. 29. srpnja 2009.
7. Sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje da makar se radi o postojanju objektivne odgovornosti za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05) ocjenjujući stepenice u konkretnim činjeničnim okolnostima opasnom stvari ne postoji na strani tuženice kao imaoca opasne stvari odgovornost za štetu jer tužiteljica nije dokazala postojanje protupravnosti na strani tuženice kao jednog od elemenata kojeg oštećeni mora dokazati u odštetnoj parnici.
8. Člankom 1064. ZOO/05 uređuje se pitanje objektivne odgovornosti za štetu kojom odredbom je propisano:
„Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.“.
9. Odredba čl. 1067. ZOO/05 regulira okolnosti u kojima se imalac opasne stvari može osloboditi odštetne odgovornosti koja glasi:
„(1) Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.
(2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
(3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.
(5) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.“.
10. Odredbom čl. 1067. ZOO/05 određuju se situacije kada se imaoc opasne stvari može iznimno osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu. To je moguće samo u tri slučaja i to, ako je šteta nastala uslijed više sile, radnje oštećenog ili radnje treće osobe.
Pri tome teret dokaza da postoje razlozi za ekskulpaciju od odštetne odgovornosti na strani imaoca opasne stvari (tuženice) leži na imaocu opasne stvari.
11. To nadalje znači da oštećeni kada svoj tužbeni zahtjev bazira na zahtjevu prema imaocu opasne stvari, oštećeni mora dokazati samo činjenicu nastanka štete i visinu štete, dok se smatra da uzrok štete leži u svojstvima opasne stvari.
Stoga imalac opasne stvari po redovnom tijeku stvari, osim ako dokaže da postoji jedan od tri razloga njegove ekskulpacije, odgovara za štetu koju trpi oštećeni. Time je jasno da koncept objektivne odgovornosti za štetu sadržan u odredbama čl. 1065. i čl. 1067. ZOO/05 ne trpi posebno postojanje protupravnosti kao elementa postojanja odštetne odgovornosti po kriteriju uzročnosti jer se protupravnost pretpostavlja na strani imaoca opasne stvari i ona se može isključiti samo i jedino ako imalac opasne stvari dokaže da je do štete došlo neovisno o svojstvima (opasne) stvari zbog više sile, radnje oštećenog ili radnje treće osobe.
12. Slijedom navedenog zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nisu potpuno utvrdili sve relevantne činjenice prije svega glede samog svojstva stepenica tuženice, te će nakon što utvrdi sve odlučne okolnosti za postojanje odštetne odgovornosti tuženice ovisno o dokazima koje su stranke predložile tijekom postupka donijeti na zakonu osnovanu odluku.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke na temelju odredbe čl. 395. st.
2. ZPP-a.
14. Ostala pitanja koja je u reviziji postavio tužitelj (pod II izreke) po ocjeni ovog suda nisu pitanja važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa je odlučeno kao u izreci glede tih pitanja na temelju odredbe čl. 292.b st.
3. ZPP-a.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
