REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 628/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u R., protiv tuženika Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u R., R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2109/2019-2 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-3/2018- 34 od 11. studenoga 2019., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u R. kojom je utvrđeno da nema potrebe za nastavkom rada tužitelja nakon isteka akademske godine u kojoj tužitelj navršava 65 godina života donijeta na 197. sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 27. studenog 2017. te se predmetna odluka ukida odnosno poništava.

2. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u R. kojom je usvojen Plan zapošljavanja, napredovanja i ostalih kadrovskih promjena za 2018. u dijelu koji se odnosi na tužitelja donijeta na 197. sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 27. studenog 2017.te se predmetna odluka u dijelu koji se odnosi na tužitelja ukida odnosno poništava.

3. Utvrđuje se da postoji potreba za produljenjem radnog odnosa između Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u R. i D. S. nakon 30. rujna 2018. odnosno nakon isteka akademske godine 2017./2018.

4. Prihvaća se zahtjev prof.dr.sc. D. S. za produljenjem radnog odnosa nakon isteka akademske godine 2017./2018. te se Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u R. nalaže da D. S. produži radni odnos u znanstveno-nastavnom zvanju i na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju do isteka akademske godine 2022./2023.

5. Utvrđuje se nedopuštenim i nezakonitim akt tuženika Klasa:119-01/18- 18/12, Ur.broj: 2170-57-18-18-4 od 27. lipnja 2018. nazvan "Obavijest o prestanku ugovora o radu" te se predmetni akt ukida odnosno poništava.

6. Utvrđuje se da tužitelju radni odnos kod tuženika ne prestaje 30. rujna 2018. nego se tužiteljev radni odnos u znanstveno-nastavnom zvanju i na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju kod tuženika produljuje nakon isteka akademske godine 2017./2018. do isteka akademske godine 2022./2023.

7. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.

2. Tužitelj D. S. (OIB ...) je dužan tuženiku EKONOMSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U R. (OIB ...) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti presude suda nižeg stupnja na način da se prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju. Podredno da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presude suda nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari podnio reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije.

7. Drugostupanjska presuda, donesena je 4. svibnja 2021., pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

8. Odredbom članka 382.a stavak 1. ZPP propisano je da stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

9. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražio, između ostaloga, da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom Odluka Fakultetskog vijeća i da mu radni odnos nije prestao 30. rujna 2018., nego da se produljuje nakon isteka akademske godine 2017./2018. do isteka akademske godine 2022./2023., pa primjenjujući citiranu odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude dopušteno podnijeti reviziju, što je tužitelj i učinio.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom Odluka Fakultetskog vijeća kojom je usvojen Plan zapošljavanja, napredovanja i ostalih kadrovskih promjena za 2018. godinu, te zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim i nezakonitim akt tuženika nazvan „Obavijest o prestanku ugovora o radu“ su tek posljedični tužbeni zahtjevi tako da ti zahtjevi ne mijenjaju pravnu prirodu predmeta spora. Stoga tužitelj ima pravo na reviziju iz članka 382.a stavak 1. alineja 1. ZPP.

11. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12.1. Suprotno revizijskim navodima, tvrdnje o odlučnim činjenicama je sud provjerio izvođenjem predloženih dokaza, izvršena je ocjena svih dokaza, a ne samo nekih kako tvrdi tužitelj u reviziji, te je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno koje je dokaze sud izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio, a navedeno je i koje je odredbe materijalnog prava sud primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka (u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP). Drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode, pa ne stoji tvrdnja tužitelja da bi pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. stavak 1. ZPP.

12.2. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego tužitelj i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tužitelja, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

12.3. Tužitelj u reviziji osporava pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava premda se revizijski razlozi odnose na činjenična utvrđenja i zaključke sudova nižeg stupnja koje tužitelj smatra pogrešnim. Treba međutim imati na umu da u revizijskom postupku Vrhovni sud polazi od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz članka 385. ZPP).

13. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 17. rujna 1980., a od 11. veljače 1999. u trajnom znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora,

- da je 19. studenog 2017. navršio 65 godina života i da je 3. listopada 2017. podnio tuženiku zahtjev za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj tužitelj navršava 70 godina života, uz dopunu istog od 2. studenoga 2017.,

- da je dekan tuženika od Fakultetskog vijeća zatražio donošenje odluke o pitanju postoji li potreba za nastavkom rada tužitelja,

- da je Fakultetsko vijeće tuženika na 197. sjednici održanoj 27. studenoga 2017. većinom glasova donijelo odluku da će se nastavna norma tužitelja prerasporediti na ostale profesore i da nema potrebe za nastavkom rada tužitelja nakon isteka akademske godine u kojoj tužitelj navršava 65 godina, a potom da je na istoj sjednici, donijelo odluku o usvajanju Plana zapošljavanja, napredovanja i ostalih kadrovskih promjena za 2018. godinu,

- da je tužitelj imao ostvarenu nastavnu normu (nastavno opterećenje) u omjeru od 256% godišnje,

- da je tuženik tužitelju ponudio sklapanje Ugovora o djelu počev od 1. listopada 2018. za održavanje gostujućih predavanja na kolegijima Osnove ekonomije, Osnove ekonomije na engleskom jeziku, Poslovno okruženje 1 na preddiplomskom sveučilišnom studiju i na kolegijima Poslovno okruženje 2 i Međunarodna politička ekonomija na diplomskom sveučilišnom studiju,

- da mu je tuženik 29. lipnja 2018. (elektronskom poštom), a potom 3. srpnja 2018. neposredno u prostorijama tuženika, dostavio Obavijest o prestanku ugovora o radu datiran s 27. lipnja 2018. u kojem stoji da mu s danom 30. rujna 2018. (po završetku akademske godine 2017./2018.) prestaje važiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. ožujka 1996., po sili zakona, radi ispunjavanja uvjeta za odlazak u mirovinu.

14. Sudovi nižeg stupnja utvrđuju da su sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-5578/2013 od 18. srpnja 2014. za ocjenu ostvarenja pretpostavki za produljenje ugovora o radu nakon navršenih 65 godina života, mjerodavne odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09 i 63/11 - dalje: ZZDVO), jer su navedenom Odlukom Ustavnog suda ukinuti članci 42. stavak 8., 9., 10. i 11., i članak 102. stavak 8., 9., 10. i 11. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 i 139/13) i u kojoj je navedeno da „dolazi do uspostave prijašnjeg zakonskog uređenja kada je riječ o kriterijima koji se uzimaju u obzir pri odlučivanju o njihovu daljnjem radu u matičnim ustanovama nakon što navrše 65 godina života“. Odnosno, da je takvom Odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske zaštitio prava redovitih profesora u trajnom zvanju koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, a na koje se primjenjuju odredbe ZZDVO.

15. Tužitelj je na dan 30. srpnja 2013. imao status redovitog profesora u trajnom zvanju, zbog čega se, zaključuju sudovi nižeg stupnja na njegov radnopravni status primjenjuju odredbe članka 102. stavak 7. ZZDVO.

16. Prema odredbi članka 102. stavak 7. ZZDVO, kada postoji potreba za nastavkom rada zaposlenika na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom i nastavnom radnom mjestu, visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju i profesoru visoke škole u trajnom zvanju, produljiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina, pri čemu će se posebno cijeniti njegov „znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika“.

17. Stoga, sudovi nižeg stupnja zaključuju da prema važećoj zakonskoj odredbi produljenje radnog odnosa do 70 godine života zaposlenika u znanstveno- nastavnom zvanju redovitog profesora nije bezuvjetno pravo zaposlenika, već se radi o mogućnosti koja ovisi o kumulativnom ispunjenju dva uvjeta i to utvrđenju potrebe za nastavkom rada i znanstvenom doprinosu i uspješnosti u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika. U tom smislu, tuženik, samostalno, sukladno kriterijima i postupku propisanom u aktima istoga, procjenjuje potrebu za nastavkom rada zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora u trajnom zvanju nakon navršene 65 godine života i donosi odluku o ocjeni znanstvenog doprinosa, uspješnosti u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.

18. Kako je tuženik, na 197. sjednici Fakultetskog vijeća odlučio da ne postoji potreba za radom tužitelja, time dakle nije ostvarena jedna od dvije kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe članka 102. stavak 7. ZZDVO, zaključuju sudovi nižeg stupnja.

19. Polazeći od činjenice da je Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) Sveučilištu priznata autonomija, koji je ovlašten da samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu s zakonom (članak 67. Ustava), a koja autonomija se odnosi i na njegove sastavnice (fakultete), u konkretnom slučaju se radi o autonomnoj odluci fakultetskog tijela koje je većinom glasova odlučilo o spornom pitanju, otklonivši davanje suglasnosti za produljenje ugovora o radu.

20. S time u svezi, zaključuju sudovi nižeg stupnja neosnovani su navodi tužitelja da je diskriminiran po položaju.

21. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

22. Prema odredbi članka 102. stavak 6. ZZDVO, zaposleniku na znanstveno- nastavnom, umjetničko-nastavnom i nastavnom radnom mjestu na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu. Prema odredbi članka 102. stavak 7. ZZDVO, kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju i profesoru visoke škole u trajnom zvanju produljiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. Pritom će se posebno cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.

23. Odredbom članka 2. Odluke o izmjenama i dopunama Statuta kl. oznaka: 003- 01/13-13/19, ur.br. 2170-57/13-13/1 od 22. travnja 2013. propisano je da će nastavniku fakulteta, redovitom profesoru u trajnom zvanju koji s Fakultetom ima sklopljen ugovor o radu s punim radnim vremenom, Fakultet na njegov zahtjev u akademskoj godini u kojoj navršava 65 godina života produljiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj nastavnik navršava 70 godina života, sukladno odredbi članka 102. stavak 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

24. Tužitelj smatra da sukladno odredbi Statuta tuženika, a rukovodeći se temeljnim načelom radnog prava in favorem laboratores, da tuženik kao poslodavac, u predmetnoj situaciji uz činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev za nastavkom rada, uz ispunjene ostalih zakonskih uvjeta (redoviti profesor u trajnom zvanju, ugovor o radu s punim radnim vremenom), je dužan njegov zahtjev prihvatiti.

25. Međutim, tužitelj po shvaćanju ovoga suda pogrešno tumači odredbu članka 2. Statuta tuženika, te je ne dovodi na pravilan način u svezu s odredbom članka 102. stavak 7. ZZDVO.

26. Naime, odredbom članka 102. stavak 7. ZZDVO propisano je da visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju i profesoru visoke škole u trajnom zvanju produljiti radni odnos (...), time da će se pri tome posebno cijeniti znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.

27. Dakle, prema važećoj zakonskoj odredbi, produljenje radnog odnosa do 70 godine života zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora nije bezuvjetno pravo zaposlenika, već se radi o mogućnosti koja ovisi o ispunjenju dva uvjeta, i to potrebe za nastavkom njegova rada, te znanstvenom doprinosu i uspješnosti u obrazovnom procesu (članak 2. Statuta tuženika u vezi s člankom 102. stavak 7. ZZDVO).

28. U tom smislu tuženik, samostalno, sukladno kriterijima i propisanom postupku, procjenjuje potrebu za nastavkom rada zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora u trajnom zvanju nakon navršene 65. godine života, te donosi odluku o ocjeni znanstvenog doprinosa i uspješnosti u obrazovnom procesu.

29. Sukladno tome, tuženik je na sjednici Fakultetskog vijeća od 27. studenoga 2017. raspravio zahtjev tužitelja za produljenje ugovora o radu nakon 65 godine života, te donio odluku da ne postoji potreba za nastavkom rada tužitelja, iz čega slijedi da je pravilan zaključak suda nižeg stupnja da nije ostvarena jedan od dvije kumulativno propisane pretpostavke iz članka 102. stavak 7. ZZDVO.

30. Kako je već navedeno, tuženik je imao mogućnost, a ne i obvezu udovoljiti zahtjevu tužitelja za nastavkom radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina života.

31. Nisu osnovani revizijski navodi tužitelja da sama činjenica što je na dan 30. srpnja 2013. imao status redovitog profesora u trajnom zvanju i ispunjavao normu od 256% godišnje, da su bili jedini kriteriji za prihvaćanje njegovog zahtjeva.

32. Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena i nezakonita Odluka Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u R. 33. Isto tako, pravilan je zaključak suda nižeg stupnja da nisu ispunjeni uvjeti da bi se Odluka Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta, Sveučilišta u R. kojom je usvojen Plan zapošljavanja, napredovanja i ostalih kadrovskih promjena za 2018. godinu, u dijelu koji se odnosi na tužitelja, ukinula ili poništila jer je donijeta sukladno Statutu tuženika u propisanoj proceduri.

34. Pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja da se akt tuženika „Obavijest o prestanku ugovora o radu“ ukine ili poništi, jer navedena Obavijest predstavlja deklaratorno utvrđenje da je tužitelju prestao ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi ispunjavanja uvjeta za odlazak u mirovinu.

35. Nadalje, tužitelj u reviziji navodi da je Odlukom tuženika kojom mu se ne produljuje radni odnos, diskriminiran i doveden u neravnopravan položaj u odnosu na njegove kolege, te je stavljen u neravnopravan položaj u ostvarenju prava na zaradu u odnosu na profesore u redovitom zvanju koji su bili zaposleni na istom mjestu kao i tužitelj.

36. Odredbom članka 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12 – dalje: SZD) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema odredbi članka 20. stavak 1. ZSD propisano je da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

37. Tužitelj po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka, pozivajući se na diskriminatorno ponašanje tuženika, nije naveo niti jednu taksativno navedenu osnovu iz članka 1. stavak 1. ZSD (na temelju rase, etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) po kojoj smatra da je bio diskriminiran. Njegove tvrdnje u reviziji, a koje su isticane i tijekom postupka, o stavljanju njega u nejednak položaj u odnosu na druge zaposlenika, ne ukazuju na bilo koji vid diskriminacije predviđen odredbom članka 1. stavak 1. ZSD.

38. Nije osnovan ni revizijski navod da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“

– Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06).

39. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.