REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1458/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. t. u., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. V., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1293/2021-2 od 28. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4672/2018-65 od 26. srpnja 2021., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv drugostupanjske presude u kojem je naveo da je u njemu naznačio pitanja koja su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Pitanja koja je tuženik u prijedlogu postavio nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st. 1. ZPP. Ona nisu dovoljno određena, pa tako tuženik traži odgovor na pitanja kojim se dokaznim sredstvima može utvrditi određena činjenica (visina plaće), može li se sadržaj određene (konkretne) isprave o pravnom poslu protumačiti onako kako su ga protumačili nižestupanjski sudovi odnosno jesu li u konkretnom slučaju sudovi pravilno protumačili volju stranaka kada su cijenili sadržaj određenoga ugovora, na koja se pitanja ne može dati odgovor kojim bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni već odgovor na njih ovisi od okolnosti konkretnoga slučaja. Konačno, naznačujući razlog pojedinih postavljenih pitanja tuženik je i sam naveo kako se radi o pitanjima tek „od iznimne važnosti za konkretan spor“. Stoga tuženika ne treba čuditi to što, kako je naveo u prijedlogu, u vezi s postavljenim pitanjima „nije pronašao ujednačenu sudsku praksu“ jer nije ni moguće da sud ujednačava praksu, primjerice, u vezi s pitanjem: „Na koji način treba cijeniti takovo tužiteljevo ponašanje?“ koje je jedno od u prijedlogu postavljenih pitanja.

5. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

6. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (toč. II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.