REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2644/2017-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V., Z., OIB ... i 2. B. V., Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. o. d.d., Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1727/14-5 od 22. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-498/11-48 od 28. svibnja 2014., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1727/14- 5 od 22. kolovoza 2017. i presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-498/11- 48 od 28. svibnja 2014. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba prvotužitelja Ž. V. i drugotužiteljice B. V. (dalje: tužitelja) i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. O d b i j a s e, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik G. o. d.d. Z., dužan je platiti 1/ - tužitelju V. Ž. iz Z., iznos od 285.162,18 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 25.000,00 kuna od dana 12. 09. 2008. godine,

- na iznos od 439,20 kuna od dana 13. 09. 2008. godine,

- na iznos od 2.950,00 kuna od dana 17. 09. 2008. godine,

- na iznos od 660,98 kuna od dana 17. 09. 2008. godine,

- na iznos od 5.612,00 kuna od dana 14. 09. 2008. godine,

- na iznos od 500,00 kuna od dana 19. 09. 2008. godine,

- na iznos od 30.000,00 kuna od dana 22. 07. 2009. godine,

- na iznos od 220.000,00 kuna od dana 23. 08. 2011. godine, pa sve do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 % poena.

2. Tuženik G. o. d.d. Z., dužan je platiti 2/-tužiteljici V. B. iz Z., iznos od 220.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23.

08. 2011. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 % poena.

3. Tuženik G. o. d.d. Z., dužan je 1/ - tužitelju V. Ž. iz Z., i 2)- tužiteljici V. B. iz Z., naknaditi parnične troškove, zajedno sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 % poena, tekućom od dana donošenja provostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

II. N a l a ž e s e tužiteljima Ž. V. i B. V. da tuženiku G. o. d.d. Z. nadoknade parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn (pettisućapetstokuna) u roku od 15 dana.

2. Protiv drugostupanjske odluke tužitelji su izjavili reviziju prema odredbama čl. 382. st. 1. toč. 1. i čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, postavljajući pri tome i pravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP te su predložili da ovaj revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

4. Revizija je osnovana.

5. S obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, i to u odnosu na zahtjeve oba tužitelja, protiv pobijane presude dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a na temelju odredbe toč. 1. toga stavka. Zato nije dopuštena (izvanredna) revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer iz te odredbe proizlazi da ovu reviziju stranke mogu izjaviti u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti (redovnu) reviziju iz odredbe st. 1. toga članka. Stoga je ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP i ispitao je s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP), djelomično izričito navedene u reviziji te sadržane u pitanju koje su tužitelji postavili sastavljajući dio predmetne revizije kao izvanredne, a koje pitanje je razmotreno kao materijalnopravni prigovor.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuju naknadu štete na ime duševnih bolova zbog smrti sina koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 11. rujna 2008., a koju je prema tvrdnjama tužitelja prouzrokovao osiguranik tuženika upravljajući teretnim vozilom.

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je 11. rujna 2008. u Z. došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali teretno vozilo osiguranika tuženika i osobno vozilo prednika tužitelja,

- da iz rezultata provedenog postupka, tj. iskaza svjedoka i provedenog vještačenja proizlazi da je osobno vozilo prednika tužitelja dovršilo pretjecanje dvaju osobnih vozila, vratilo se na svoju desnu stranu kolnika te da je prednik tužitelja izgubio kontrolu i počeo prelaziti na suprotnu stranu kolnika kojom se kretao teretni skup (tegljač i prikolica) osiguran kod tuženika,

- da je osiguranik tuženika vozeći teretni skup naglo zakočio, da bi u nastavku u započetom povratku osobnog vozila s lijeve strane kolnika udesno došlo do izravnog sudara njegovog prednjeg više lijevog dijela sa sredinom i desnom stranom prednjeg dijela tegljača,

- da je iz foto-elaborata i skice očevida vidljivo da je do sudara došlo na lijevoj polovici kolnika gledano iz smjera kretanja prednika tužitelja te da je teretno vozilo nakon nezgode bilo zaustavljeno na svojoj desnoj strani kolnika s time da je dio vozila prelazio i središnju crtu,

- da do sudara ne bi došlo da se vozilo prednika tužitelja kretalo svojom desnom polovinom kolnika uz svoj desni rub kolnika,

- da nije jasan razlog zbog kojeg je prednik tužitelja izgubio kontrolu nad predmetnim osobnim vozilom,

- da se vozilo osiguranika tuženika prema mjestu nesreće kretalo najvećom brzinom od približno 60 km/h, tj. max. 10 km/h više od dopuštene brzine na tom dijelu ceste,

- da adekvatna uzročna veza sa sudarom postoji u činjenici što se vozilo prednika tužitelja nalazilo na lijevoj strani kolnika namijenjenoj za promet iz suprotnog smjera te da nema adekvatne uzročne veze s brzinom kretanja vozila osiguranika tuženika i eventualnim nedostacima sustava kočenja teretnog vozila i prelaska 0,5 m na lijevu polovinu kolnika, budući je do sudara došlo na desnoj strani kolnika gledano iz smjera kretanja tegljača na mjestu koje je njegovom vozaču bilo neizbježno.

9. U odnosu na gore utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) odbili tužbene zahtjeve tužitelja s obrazloženjem da na strani osiguranika tuženika nema krivnje za nastanak gore navedene prometne nezgode s obzirom na to da je isključivi uzrok sudara prelazak vozila prednika tužitelja na suprotnu stranu kolnika na što osiguranik tuženika nije mogao utjecati, pa samim time nema njegovog doprinosa nastanku predmetne nezgode. Hipotetskim smatraju dio nalaza i mišljenja vještaka u kojem se navodi mogućnost izbjegavanja predmetne nezgode pod pretpostavkom da se osiguranik tuženika kretao ograničenom brzinom od 50 km/h na oko 164 m ispred mjesta njegovog reagiranja naglim kočenjem, pa da je u približavanju mjestu nesreće, kada je ulazio u područje preglednosti tako da je mogao vidjeti višestruko pretjecanje osobnog vozila, samo lagano popuštao pedalu akceleratora, ali ne manje od brzine koju je imao kod reagiranja naglim kočenjem od oko 46 km/h, pa da bi uslijed navedenog postupanja prosječno usporenje iznosilo 0,09 m u sekundi u vremenu od 12,3 sekundi ili 1,3 sekunde duže nego kad je teretni skup stigao na mjesto reagiranja vozača naglim kočenjem, a što bi bilo dovoljno da se osobno vozilo vrati na svoju desnu stranu pred mimoilazak te da samim time ne bi došlo do nesreće.

10. Osnovano tužitelji u reviziji navode da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te da se nižestupanjske presude ne mogu ispitati s obzirom na to da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka S. H. i samog tog nalaza. Naime, s obzirom na to da je vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika neposredno prije nastanka predmetne nezgode vozio brzinom koja je veća od dopuštene na tom dijelu ceste, nižestupanjski sudovi nisu mogli „hipotetskim“ ocijeniti dio nalaza i mišljenja vještaka S. H. u kojem se navodi mogućnosti izbjegavanja predmetne nezgode pod pretpostavkom da se osiguranik tuženika kretao ograničenom brzinom od 50 km/h. S obzirom na to da je vještak u navedenom dijelu nalaza i mišljenja ostavio mogućnost pravovremenog povratka vozila prednika tužitelja na svoju stranu kolnika i samim time izbjegavanje nastanka predmetne nezgode, nižestupanjski sudovi trebali su ocijeniti od kakvog je značenja navedena okolnost te da li samim time postoji određeni doprinos osiguranika tuženika nastanku predmetne nezgode.

11. Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, imajući na umu gore izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.