REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5017/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Košarkaški klub Z. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva j.t.d. K. &. P. u Z., protiv tuženika V. l. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-406/2019-2 od 15. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-15/2018-6 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-406/2019-2 od 15. veljače 2019. i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku V. L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., isplatiti tužitelju KOŠARKAŠKI KLUB Z. Z., ..., OIB: ..., iznos od 30.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 19. srpnja 2017. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na iznos od:

30.000,00 kn od 27. lipnja 2017. do 18. srpnja 2017.,

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.300,00 kn u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 15/2018-6 od 20. prosinca 2018. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Košarkaški klub Z. Z., kojim potražuje isplatu iznosa od 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate te se odbija njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Nalaže se tužitelju Košarkaški klub Z. Z., naknaditi tuženiku V. l. d.o.o., Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju Košarkaški klub Z. Z., naknaditi tuženiku V. l. d.o.o., Z., troškove parničnog postupka u povodu žalbe, u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu žalbe."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim razlozima, odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu uz obvezu tuženika na naknadu prouzročenih troškova postupka tužitelju, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da je st. 3. čl. 382. ZPP propisano da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Iz navedenih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da takva revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može ni upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

8. U reviziji je tužitelj postavio pravna pitanja koja glase:

"1.) Postoji li "neformalna autorizacija", odnosno može li se određena objavljena informacija autorizirati na način drugačiji od načina propisanog odredbom članka 2. stavka 1. točke 15. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: Zakon o medijima) – temeljem koje odredbe autorizacija podrazumijeva pisani oblik ili usmeni oblik ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji?

2.) Može li se smatrati da je novinar postupao u dobroj vjeri u smislu odredbe članka 21. stavka 4. i 7. Zakona o medijima, ako uopće nije provjeravao informacije koje je iznio u svom članku, a koje sadrže evidentne uvrede i klevete o namjernom "puštanju" košarkaške utakmice sportskom protivniku od strane tužitelja, uz obrazloženje da je postojalo opravdano zanimanje (sportske) javnosti za takve pojave u društvu, odnosno da li postojanje opravdanog zanimanja javnosti za objavu određene informacije koja po svojoj prirodi predstavlja evidentnu uvredu i klevetu, oslobađa novinara od obveze za (ikakvom) provjerom objavljene informacije te, posljedično tome, i nakladnika od obveze za naknadom štete u skladu s odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o medijima?"

9. Što se tiče razloga važnosti prvog pitanja naznačenog u reviziji u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tužitelj ukazuje na presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-631/2016 od 5. prosinca 2018., dok se u odnosu na drugo pitanje poziva na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2257/13 od 11. ožujka 2014., Rev-x 1124/15 od 3. siječnja 2017., presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1579/15 od 16. studenoga 2015., Gž-2528/2016 od 20. listopada 2017. i Gž-2382/16 od 26. listopada 2017. te presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-631/2016 od 5. prosinca 2018.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i to povrede prava na ugled, dobar glas i čast tužitelja uz tvrdnju da je ta povreda nastupila kao posljedica objavljivanja članka u izdanju tuženika 26. travnja 2017. u broju ..., stranica 41., naslova "...", u trećem odlomku spornog članka kada se navodi: "... J. sumnja u još jednu režiju u posljednjem kolu: C. s. Z., na čelu s trenerom Č., pustio je utakmicu H. A. kako bi ostala u ligi. Režija je to HKS-a čiji su emisari tražili od mene da protiv H. u pretposljednjem kolu igram s juniorima, a ja ni vlastitom ćaći ne bih pustio utakmicu ..."

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 26. travnja 2017. objavljen članak koji je predmet ovog spora u dnevnom listu V. l. autora D. B. te da je J. S. J. izjavio činjeničnu tvrdnju objavljenu u predmetnom članku, a koja se odnosi na namjerno puštanje utakmice tužitelja košarkaškom klubu H. A.",

- da je u članku naslova "..." u uvodnom dijelu navedeno: "Rasplet u posljednjem kolu A-1 lige razljutio glavnog sponzora J. koji nas je nazvao i bez dlake na jeziku govorio o režijama" te da u nastavku teksta između ostalog piše: ".. J. sumnja u još jednu režiju u posljednjem kolu: C. s. Z., na čelu s trenerom Č., pustio je utakmicu H. A. kako bi ostala u ligi. Režija je to HKS-a čiji su emisari tražili od mene da protiv H. u pretposljednjem kolu igram s juniorima, a ja ni vlastitom ćaći ne bih pustio utakmicu. Štoviše rekao sam svojim igračima da ću im uzeti cijelu plaću ne pobijede li H. s 20 koševa prednosti",

- da je navedeni tekst objavljen i na portalu ....,

- da iz iskaza svjedoka D. B. novinara i autora spornog članka proizlazi da je do objavljene informacije došao prilikom intervjuiranja gospodina S. koji je sponzor košarkaškog kluba J.",

- da je predmetni intervju gospodin S. autorizirao usmeno,

- da nije kontaktirao tužitelja prije objave spornog članka, niti je provjeravao istinitost izjave gospodina S. u odnosu na tužitelja,

- da iz iskaza O. H. zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je tužitelju objavom podataka u članku koji su neistiniti i neprovjereni nanesena šteta jer da je okaljan ugled kluba,

- da novinar nije kontaktirao niti njega niti bilo koga iz kluba kako bi provjerio istinitost objavljene informacije,

- da su nakon utakmice igrači bili nezadovoljni zbog poraza ali i ogorčeni objavom članka.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je presudio kao u izreci u bitnom uz obrazloženje da je objavom članka s neprovjerenim informacijama uvredljivog sadržaja povrijeđena čast i ugled tužitelja i to u dnevnom listu s velikom nakladom, a nisu ispunjene pretpostavke koje tuženika kao nakladnika ekskulpiraju od odgovornosti u smislu odredbi čl. 21. st. 4. alineja 2. i 3. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/2004, 84/2011 i 81/2013 – dalje: ZM). Naime, shvaćanje je prvostupanjskog suda da predmetni tekst nije autoriziran na propisan način (u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. toč. 15. ZM) te da u okolnostima konkretnog slučaja tuženik nije postupao u dobroj vjeri. O dosuđenoj naknadi štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kn odlučeno je temeljem čl. 22. st. 1. ZM u vezi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

13. Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je stava da u okolnostima konkretnog slučaja postoje razlozi za ekskulpaciju tuženika od odgovornosti. To prije svega iz razloga jer smatra da se radi o autoriziranoj izjavi i to neovisno od toga što Zakon o medijima definira pojam autorizacije na formalniji način, međutim da je izjava J. S. autorizirana informacija kada je on potvrđuje i u izjavi pred sudom (u kaznenom postupku). Nadalje, sud drugog stupnja je shvaćanja da se novinaru koji je prenio spornu izjavu sponzora drugog košarkaškog kluba ne može predbaciti zla vjera samo iz razloga što točnost takve informacije nije provjeravao, sve kraj opravdanog zanimanja (sportske) javnosti za takve pojave u društvu.

14. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu odbio.

15. Imajući na umu sadržaj pitanja naznačenih u reviziji kao i razloge važnosti istih vijeće ovog suda je ocijenilo da je riječ o pitanjima o kojima ovisi odluka u predmetnom sporu i koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Naime, u odnosu na prvo pitanje naznačeno u reviziji postoji različita praksa županijskih sudova (pobijana presuda i presuda Županijskog suda u Dubrovniku na koju ukazuje revident). Stoga, imajući na umu odredbu čl. 2. st. 1. toč. 15. ZM prema kojoj je autorizacija potvrda autentičnost izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju ako je dana u pisanom obliku, time da odobrenje može biti dano i u usmenom obliku, ali smatrat će se valjanim ako o njemu postoji tonski zapis, odgovor na prvopostavljeno pitanje glasi: Ne postoji "neformalna autorizacija", odnosno ne može se određena objavljena informacija autorizirati na način drugačiji od načina propisanog odredbom čl. 2. st. 1. toč. 15. ZM. Slijedom izloženog, za zaključiti je da je pobijana presuda u tom dijelu nepodudarna pravnom shvaćanju ovog suda.

17. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na drugo pitanje naznačeno u reviziji nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u presudi poslovni broj Rev-x 1124/15 od 3. siječnja 2017. na koju ukazuje revident.

18. Međutim, nema uvjeta za preinaku pobijane presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve odlučne činjenice, pa je na temelju odredbe čl. 395. st.

2. ZPP riješeno kao u st. I. izreke.

19. O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.