REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 61 Pž-608/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. D. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u R., protiv 1. tuženika H. P., B., Savezna Republika Austrija, OIB ... (dalje: prvotuženik), kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. d.o.o., Z., i 2. tuženika S. M. G. d.o.o. u stečaju R., OIB ... (dalje: drugotuženik), kojeg zastupa punomoćnik E. S. J., odvjetnik u R., radi utvrđenja ništetnosti, brisanja iz zemljišne knjige i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-456/2020-29 od 17. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-456/2020-29 od 17. svibnja 2021. u točkama I., II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužiteljeva dopuna žalbe od 1. travnja 2022. kao nepravovremena.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-456/2020-21 od 13. travnja 2021. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.055.000,00 kn.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125.000,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Rijeci je presudom poslovni broj P-456/2020-29 od 17. svibnja 2021. odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve: za utvrđenje ništetnim i bez pravnih učinaka Ugovora o kupoprodaji nekretnina, pokretnina i prava sklopljenog između G. d.o.o. u stečaju, OIB ..., O. (G. O.), kojeg zastupa L. R., OIB ..., stečajni upravitelj u R., kao prodavatelja i H. P., OIB ..., sa sjedištem u B., Savezna Republika Austrija, upisano u nadležni registar FN ... zastupano po direktoru J. S., SR Austrija, B., koji je potvrđen po javnom bilježniku V. P. iz R. pod poslovnim brojem OV 15007/2020 23. srpnja 2020. (dalje: Ugovor), za vraćanje onoga što je svaka stranka primila na temelju tako ništetnog ugovora, za utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka odredbe članka 23. Ugovora i zahtjev za utvrđenje da prvotuženik nije ovlašten ishoditi predbilježbu prava vlasništva na nekretninama označenima kao: - grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ..., konoba i dvorište“, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ...“, površine 176 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „dvorana“ površine 96 m2, upisane u zk. ul. ..., k.o. ... V., grč. .... oznake zemljišta „kuća stanovanja“, površine 469 m2, upisana u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., sve upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela O., za utvrđenje da Ugovor ne predstavlja pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretninama: grč. ..., oznake zemljišta „ kuća stanovanja br. ..., konoba i dvorište“, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ...“, površine 176 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „dvorana“ površine 96 m2, upisane u zk. ul. ..., k.o. ... V., grč. .... oznake zemljišta „kuća stanovanja“, površine 469 m2, upisana u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., sve upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela O. u korist prvotuženika, za utvrđenje da nije pravno valjana predbilježba prava vlasništva u korist prvotuženika na nekretninama označenima kao grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ..., konoba i dvorište“, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ...“, površine 176 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „dvorana“ površine 96 m2, upisane u zk. ul. ..., k.o. ... V., grč. .... oznake zemljišta „kuća stanovanja“, površine 469 m2, upisana u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., sve upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela O. provedena rješenjem Općinskog suda Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela O., poslovni broj Z-18080/2020 temeljem Ugovora i da se naloži Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu O. uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa pod poslovnim brojem Z-18080/2020, tako da se briše predbilježeno pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika, te da se naloži prvotuženiku da drugotuženiku izda valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenima kao: grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ..., konoba i dvorište“, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „kuća stanovanja br. ...“, površine 176 m2, upisane u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., grč. ..., oznake zemljišta „dvorana“ površine 96 m2, upisane u zk. ul. ..., k.o. ... V., grč. .... oznake zemljišta „kuća stanovanja“, površine 469 m2, upisana u zk. ul. br. ..., k.o. ... V., sve upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela O. u roku od 15 dana, a koju tabularnu ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda (točka I. izreke), naložio tužitelju platiti prvotuženiku iznos od 376.250,00 kn na ime prouzročenog parničnog troška (točka II. izreke), naložio tužitelju platiti drugotuženiku iznos od 376.250,00 kn na ime prouzročenog parničnog troška (točka III. izreke), odbio prvotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 248.750,00 kuna kao neosnovan (točka IV. izreke) i odbio drugotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 124.375,00 kn kao neosnovan (točka IV. (pravilno: V.) izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu kojom pobija navedenu presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I., II. i III. izreke) zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se u tom dijelu ona preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 166.250,00 kn. U žalbi protiv presude tužitelj, u skladu s odredbom članka 378. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 40. stavka 3. ZPP-a, pobija i rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-456/2020-21 od 13. travnja 2021. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.055.000,00 kn (dalje: rješenje od 13. travnja 2021.) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 40. stavka 3. ZPP-a s prijedlogom da se ono preinači na način da se vrijednost predmeta spora utvrdi u iznosu od 10.000,01 kn koji je tužitelj naznačio u tužbi.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženik je u cijelosti osporio tužiteljeve žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125.000,00 kn.

4. Drugotuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tužitelj je, 1. travnja 2022., dostavio dopunu žalbe u kojoj se poziva na podnesenu kaznenu prijavu koja, prema njegovoj tvrdnji, ukazuje na niz kaznenih djela na njegovu štetu, a time i na ništetnost Ugovora, koju je dostavio u prilogu.

6. Dopuna žalbe nije pravovremena, dok žalba nije osnovana.

7. Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana (članak 348. stavak 1. ZPP-a). U postupku pred trgovačkim sudovima rok za žalbu protiv presude, odnosno rješenja iznosi osam dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja (članak 500. točka 2. ZPP-a). Citirane odredbe odnose se i na dopunu žalbe. To znači da i dopuna žalbe, jednako kao i žalba, mora biti podnesena u zakonom propisanom roku. U konkretnom slučaju tužitelju je, u skladu s odredbom članka 335. stavci 9. i 10. ZPP-a, pobijana presuda uredno dostavljena 17. svibnja 2021. kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Dopunu žalbe protiv te presude tužitelj je podnio tek 1. travnja 2022., dakle, gotovo godinu dana nakon održanog ročišta na kojem je presuda objavljena. Stoga je takva dopuna žalba nepravovremena jer je nesporno podnesena nakon proteka zakonskog (prekluzivnog) roka za njezino podnošenje (članak 358. stavak 2. ZPP-a). Zbog toga je, na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a, u točki I. izreke ovog rješenja, dopuna žalbe odbačena kao nepravovremena.

8. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu (točke I., II. i III. izreke) i rješenje od 13. travnja 2021., na temelju odredaba članka 365. ZPP-a, a u odnosu na rješenje u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su pobijane odluke pravilne i zakonite.

9. U postupku koji je prethodio pobijanim odlukama, niti u pobijanim odlukama, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva i žalitelj.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora i njegove odredbe članka 23., te posljedično i zahtjeve za vraćanje svega što je primljeno na temelju Ugovora. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) utvrdio da Ugovor, koji je nesporno sklopljen između društva G.d.o.o. u stečaju (drugotuženikovog pravnog prednika) kao prodavatelja i prvotuženika kao kupca, nije protivan niti prisilnim propisima niti moralu društva.

11. Nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-102/2010 od 29. rujna 2010. otvoren stečajni postupak nad društvom G. d.o.o. (drugotuženikovim pravnim prednikom). Nije sporno da je u tom stečajnom postupku skupština vjerovnika donijela Odluku od 18. veljače 2020. (dalje: Odluka) kojom je određeno da će se nekretnine, pokretnine i prava društva G.d.o.o. u stečaju kao stečajnog dužnika prodavati putem javne dražbe uz sudjelovanje javnog bilježnika sukladno prijedlogu stečajnog upravitelja, koja činjenica proizlazi i iz zapisnika s navedene skupštine (list 91.-96. spisa). Nije sporno niti da je stečajni vjerovnik G. K. d.o.o. podnio zahtjev za ukidanje Odluke iz razloga, u bitnome, što je ona u suprotnosti sa zajedničkim interesima vjerovnika, koji zahtjev je odbijen kao neosnovan rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-102/2010- 363 od 24. veljače 2020. (dalje: rješenje od 24. veljače 2020.). U obrazloženju tog rješenje je u bitnome navedeno kako je stečajni upravitelj dužan držati se odluka skupštine i odbora vjerovnika (članak 158. stavci 1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10; dalje: SZ/96)) i da se ne donošenjem odluke o unovčenju imovine stečajnog dužnika prolongira namirenje vjerovnika i okončanje ovog stečajnog postupka što je suprotno zajedničkom interesu vjerovnika i ciljevima stečajnog postupka. Osim toga, utvrđeni su neosnovanim navodi stečajnog vjerovnika G. K. d.o.o. u odnosu na primjenu Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15; dalje: SZ/15) glede unovčenja imovine sukladno odredbi članka 229. u vezi s člankom 247. SZ/15 prema kojoj se imovina dužnika prodaje odgovarajućom primjenom odredbi čl. 247. i 249. SZ/15 ako stečajni vjerovnici nisu odredili drugačiji način i uvjete prodaje. Nadalje je utvrđeno kako su stečajni vjerovnici odredili drugačiji način i uvjete prodaje i to putem javne dražbe pred stečajnim upraviteljem uz sudjelovanje javnog bilježnika, te da se u konkretnom slučaju radi o imovini koja nije opterećena razlučnim pravom zbog čega ne postoji zapreka da stečajni vjerovnici odluče da će se ta imovina unovčiti na bilo koji zakonom dopušten način. Protiv rješenja od 24. veljače 2020. stečajni vjerovnik G. K. d.o.o. je izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-1415/20 od 28. travnja 2020. (dalje: rješenje od 28. travnja 2020.) i potvrđeno je rješenje od 24. veljače 2020. Ispitujući pravilnost i zakonitost tog rješenja ovaj sud je u obrazloženju citiranog rješenja u bitnome naveo kako su neosnovani navodi da je Odluka suprotna interesu stečajnih vjerovnika i da skupština vjerovnika ima ovlaštenje donositi odluke o načinu unovčenja stečajne mase kao što je to propisano odredbama članka 38.e stavka 1. točke 3. SZ/96 koje se u konkretnom slučaju primjenjuju na temelju odredbe članka 441. stavka 1. SZ-a.

12. Osim toga, u navedenom stečajnom postupku je rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-6505/2019-3 od 13. studenoga 2019. odbijena kao neosnovana žalba vjerovnika E. D. iz K. (tužitelja u ovom postupku) i potvrđeno je rješenje prvostupanjsko suda poslovni broj St-102/2010-330 od 10. listopada 2019. kojim su ukinute odluke skupština vjerovnika od 3. listopada 2019. koje glase: „1. Ne prihvaća se ponuda ponuditelja H. P., ... B., Republika Austrija, OIB ... od 6. rujna 2019. u iznosu od 82.050.000,00 kn. 2. Ne daje se odobrenje ponuditelju H. P., ... B., Republika Austrija, OIB ..., za stjecanje nekretnina, pokretnina i prava stečajnog dužnika u smislu odredbe članka 161. Stečajnog zakona. 3. Ne daje se suglasnost stečajnom upravitelju na sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine s ponuditeljem H. P., ... B., Republika Austrija, OIB ....“

13. Dakle, pitanje zakonitosti i pravilnosti Odluke je bilo predmet ispitivanja u navedenom stečajnom postupku, a time i pitanje pravilnosti primjene relevantnih odredaba Stečajnog zakona. Stoga, prema ocjeni ovoga suda, u ovom parničnom postupku se ne može utvrđivati pravilnost i zakonitost primjene odredaba Stečajnog zakona u navedenom stečajnom postupku, uključujući i odredaba o načinu prodaje nekretnina na koje se poziva žalitelj, konkretno odredaba članka 247. SZ/15, jer bi se na taj način preispitivala pravilnost i zakonitost odluka suda donesenih u stečajnom postupku što može biti predmet ispitivanja isključivo u stečajnom postupku putem pravnih sredstava propisanih odredbama Stečajnog zakona. S druge strane, rješenjem od 28. travnja 2020. ovaj sud je potvrdio rješenje od 24. veljače 2020. kojim je odbijen zahtjev stečajnog vjerovnika za ukidanje Odluke kojom je, kao što je to pravomoćno utvrđeno u navedenom stečajnom postupku, skupština vjerovnika, u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima i u okviru svoje zakonom propisane nadležnosti, odlučila o načinu prodaje imovine društva G.d.o.o. u stečaju kao stečajnog dužnika u odnosu na koje je i sklopljen Ugovor.

14. Nije sporno da je stečajni upravitelj društva G.d.o.o. u stečaju (drugotuženikovog pravnog prednika) postupio u skladu s prisilnom odredbom članka 158. stavka 2. SZ-a, kojom je propisano da je prigodom unovčenja imovine stečajne mase stečajni upravitelj je dužan držati se odluka skupštine vjerovnika i odbora vjerovnika, te je unovčio nekretnine koju su predmet Ugovora u skladu s Odlukom za koju je pravomoćno odlučeno da nije suprotna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika. S tim u svezi se ukazuje da rad stečajnoga upravitelja nadziru stečajni sudac, odbor vjerovnika i skupština vjerovnika, koji su ovlašteni u svako doba zatražiti obavijesti ili izvješća o stanju stvari i vođenju poslova (članak 26. stavak 1. SZ-a).i da je odredbama članka 28. SZ-a propisana odgovornost stečajnog upravitelja za eventualnu štetu. Konačno, nije sporno da je u stečajnom postupku nad društvom G.M.B. d.o.o. u stečaju (drugotuženikovim pravnim prednikom) Odbor vjerovnika na 30. sjednici održanoj 19. rujna 2019. dao pozitivno mišljenje skupštini vjerovnika za prihvat ponude ponuditelja (prvotuženika u ovom postupku) kao i pozitivno mišljenje za davanje suglasnosti stečajnom upravitelju na sklapanje Ugovora, koja činjenica proizlazi i iz zapisnika sa 30. sjednice Odbora vjerovnika (list 302. – 305. spisa). Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio kako Ugovor nije protivan prisilnim propisima, pa tako niti prisilnim odredbama članka 247. SZ/15 na koje se poziva žalitelj.

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako Ugovor nije protivan moralu društva. Razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je Ugovor protivan moralu, koje ponavlja u žalbi, se u bitnome svode na osporavanje uvjeta i načina prodaje objavljenih u oglasu (da nije određen rok za uplatu jamstva za ozbiljnost ponude, da je oglas objavljen u različitim tekstovima, da su uvjeti prodaje nerazumljivi i proturječni, …). Međutim, prema ocjeni ovoga suda, uvjeti i način prodaje objavljenih u oglasu ne može biti predmet ispitivanja u ovom parničnom postupku, već isključivo u stečajnom postupku u kojem su oni objavljeni jer bi se na taj način u ovom postupku preispitivala pravilnost i zakonitost odluka suda donesenih u stečajnom postupku što može biti predmet ispitivanja isključivo u stečajnom postupku putem pravnih sredstava propisanih odredbama Stečajnog zakona. S druge strane, sadržaj takvih žalbenih navoda sam po sebi niti ne upućuje na zaključak o protivnosti moralu društva, već upravo na ispitivanje pravilnosti i zakonitost oglasa što je moglo biti isključivo predmet ispitivanja u stečajnom postupku u kojem je on objavljen. Osim toga, iz očitovanja stečajnog upravitelja društva G.M.B. d.o.o. u stečaju (drugotuženikovog pravnog prednika) od 16. rujna 2020. prvostupanjski sud je utvrdio da su termin i rokovi oglasa određeni na 33. sjednici Odbora vjerovnika, kao i da je Odbor vjerovnika, odlučujući o prigovoru drugog odvjetničkog društva, glede rokova i sadržaja oglasa ocijenio da nije u suprotnosti interesima stečajnog vjerovnika. Nadalje je utvrđeno da su uvjeti prodaje imovine sastavljeni u skladu s obvezujućom odlukom skupštine vjerovnika društva G.d.o.o. u stečaju od 18. veljače 2020. i objavljeni od strane stečajnog upravitelja. Konačno, utvrđeno je da je o vrijednosti nekretnine Odbor vjerovnika stečajnog dužnika G.d.o.o. u stečaju raspravljao na više sjednica te je na 29. sjednici Odbora vjerovnika od 8. srpnja 2019. jednoglasno donio odluku o utvrđenju ukupne vrijednosti nekretnina kojima je ona procijenjena na iznos od 136.464.806,38 kuna, te da je početnu cijenu ispod koje se predmetne nekretnine, pokretnine i prava ne mogu prodati utvrdila skupština vjerovnika, uzimajući u obzir rizike revizijskog postupka, nerazriješeno imovinsko stanje neprocijenjenog turističkog zemljišta, neusklađenost zemljišnoknjižnog stanja te očekivanu daljnju duljinu stečajnog postupka te stupnja namirenja vjerovnika, što je sve posebno utvrđeno u Ugovoru pod točkom II. (utvrđenja pravnih činjenica).

16. Slijedom navedenog, žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni razlozi ništetnosti Ugovora iz članka 322. stavka 1. ZOO-a zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti. Posljedično, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a odbio kao neosnovan i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za vraćanje svega što je primljeno na temelju Ugovora.

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 40. stavka 3. ZPP-a kada je rješenjem od 13. travnja 2021. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.055.000,00 kn. U konkretnom slučaju je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora, te posljedično vraćanje svega što je primljeno po osnovi tog Ugovora. Dakle, tužbeni zahtjev se nesporno ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj je, u skladu s odredbom članak 40. stavka 2. ZPP-a, u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,01 kn. Tuženici su još u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, podnijeli prigovor na tako određenu vrijednost predmeta spora u bitnome navodeći kako je ona suviše nisko naznačena. Dakle, tuženici su pravovremeno prigovorili naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Povodom takvog pravovremenog prigovora, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom odredaba članka 40. stavka 3. ZPP-a, brzo i na prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti i prema slobodnoj ocjeni, uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja i činjenice iznesene u prigovoru, odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.055.000,00 kn koji odgovara iznosu kupoprodajne cijene iz Ugovora. Budući da je prigovor pravovremeno podnesen, to sama činjenica što je sud donio rješenje kojim je određena vrijednost predmeta spora na ročištu za glavnu održanom 13. travnja 2021. ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, u slučaju kada je prigovor podnesen pravovremeno, navedenim postupanjem prvostupanjskog suda nisu povrijeđene odredbe članka 40. stavka 3. ZPP-a zbog čega, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se neosnovano poziva žalitelj. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u točki II. izreke ovog rješenja odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđeno je rješenje od 13. travnja 2021.

18. S obzirom na to da je pobijanom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezao tužitelja da svakom tuženiku naknadi troškove koji su u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a bili potrebni radi vođenja ove parnice. Vrijednost predmeta spora koju sud odredi u skladu s odredbama članka 40. stavka 3. ZPP-a mjerodavna je za cijeli parnični postupak. Zbog toga je prema pravilno određenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 82.055.000,00 kn, prvostupanjski sud pravilno odredio visinu troškova pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), što žalitelj niti ne dovodi u pitanje.

19. Uzevši u obzir navedeno, žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude. Zbog toga je u odnosu na taj dio valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu naznačenom u izreci ove presude.

20. Tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku pa nema pravo na naknadu troškova toga postupka u iznosu od 166.250,00 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP-a).

21. Prvotuženik nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125.000,00 kn jer taj podnesak, s obzirom na njegov sadržaj, u konkretnom slučaju nije bio potreban radi vođenja ovog žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak v.r.