REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1640/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i II-tuženika K. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o reviziji I-tuženika Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2868/17-2 od 13. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1254/17-7 od 19. lipnja 2017., ispravljeno rješenjem br. P-1254/17-7 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija I-tuženika Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana glede merituma spora.

r i j e š i o  j e:

Revizija I-tuženika Republike Hrvatske odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja proglašeno je nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3420/13 od 23. prosinca 2013. na nekretnini označenoj kao kč. br. 2821/2 u naravi kuća, četverokatna poslova zgrada, s uvučenim petim katom, popisni broj 15636 i dvorište u ..., površine 700 m2, zk. ul. 5309 k.o. G. Z., te je naloženo zk. odjelu prvostupanjskog suda da izvrši brisanje uknjižbe založnog prava na toj nekretnini (toč. I. i II.). Ujedno su tuženici obvezani tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 217.175,00 kn (toč. III.), dok je odbijen dio zahtjeva kojim se tuženicima nalaže da solidarno naknade troškove postupka tužitelju, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka (toč. IV.).

2. Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja, I i II-tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje o ispravku.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja I-tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i odbije tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno da se ukinu obje nižestupanjske presude ili samo presuda suda drugog stupnja, te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija I-tuženika Republike Hrvatske nije osnovana glede merituma spora, dok nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3420/13 od 23. prosinca 2013. iz razloga što tužitelj tvrdi da je predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je u postupku osiguranja upisano založno pravo u korist vjerovnika Republike Hrvatske.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelj kao vjerovnik i II-tuženik kao dužnik sklopili 16. siječnja 2001. ugovor kojim je ugovoreno da dužnik dug prema tužitelju plaća prijenosom vlasništva nekretnine označene kao kč. br. 2821/2 u naravi kuća, četverokatna poslovna zgrada u uvučenim petim katom, popisni list br. 15636 i dvorište u ...., površine 700 m2, upisane u zk. ul. 5309 k.o. G. Z., kao i pomoćne poslovne zgrade u dvorištu površine 592,79 m2,

- da su tužitelj i I-tuženik sklopili 20. studenoga 2003. ugovor o privremenom korištenju prostora – poslovne zgrade u ..., sagrađenoj na kč. br. 7465 k.o. C., za potrebe smještaja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, sve na određeno vrijeme do potpisivanja ugovora o zamjeni nekretnina, najkasnije do 1. studenoga 2004., ponovno za razdoblje od 1. travnja 2006. do 1. travnja 2006., te 10. travnja 2006. za razdoblje do 1. travnja 2007.,

- da se u navedenom prostoru i nadalje nalazi Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, te se plaća naknada za korištenje iako ugovor nije produljen,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3420/13 od 23. prosinca 2013. temeljem ovršnog rješenja Ministarstva financija od 29. listopada 2013. na spornoj nekretnini, a radi osiguranja potraživanja I-tuženika Republike Hrvatske protiv II-tuženika K. d.o.o. Z., određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja Republike Hrvatske, te je to rješenje provedeno i u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-58811/13,

- da je tužitelj rješenjem Ovr-3420/13 od 25. srpnja 2016. upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja, tvrdeći da tužitelj imao pravo koje sprečava postupak osiguranja,

- da je u zemljišnoj knjizi na dan 24. kolovoza 2016. kao vlasnik predmetne nekretnine upisan II-tuženik.

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj predmnjevani vlasnik sporne nekretnine, te da to vlasništvo sprečava osiguranje, kao i da I-tuženika ne štiti načelo zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

10. I-tuženik u reviziji ističe prije svega da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Međutim, u samoj reviziji ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

11. Revident u reviziji ustraje u tvrdnji da je prilikom provođenja postupka osiguranja bio savjestan i pošten, a da se nepoštenje samog tužitelja nalazi u činjenici da je propustio upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi 15 godina.

12. Osnovano nižestupanjski sudovi navedene tvrdnje I-tuženika nisu prihvatili osnovanim. U situaciji kada I-tuženik sklapa ugovor s tužiteljem glede korištenja sporne nekretnine za potrebe Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada Ministarstvo pravosuđa plaća trošak korištenja tog prostora Gradu Zagrebu, jasno ukazuje da se postupanje I-tuženika koji na istoj nekretnini zasniva založnog prava radi osiguranja potraživanja prema II-tuženiku, a koji je tu nekretninu prodao tužitelj desetak godina ranije nesavjesno, odnosno nepošteno. Postupci Ministarstva pravosuđa, odnosno Ministarstva financija, Porezne uprave su postupci države – Republike Hrvatske, a ne nekoga tko nema nikakve veze s I-tuženikom.

Suprotno tome sama činjenica da se tužitelj nije upisao kao vlasnik sporne nekretnine 15-tak godina ne znači da je isti bio nepošten.

13. Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa u tom dijelu revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke. Kod toga valja ponoviti da je tužitelj predmnjevani vlasnik koji je pravni osnov za stjecanje stekao još 2001. godine, dvanaest godina prije nego što je proveden postupak osiguranja.

14. Stoga je valjalo reviziju I-tuženika glede merituma spora odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

15. I-tuženik u reviziji pobija i odluku o troškovima postupka. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

16. Radi navedenog valjalo je reviziju I-tuženika glede odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP u vezi čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.