REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 790/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. L., OIB ... i 2. V. L., OIB ..., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo ..., OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P. - P., Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-157/2017-2 od 12. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pn-538/15-24 od 4. studenoga 2016., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-157/2017-2 od 12. listopada 2017. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom:
- naloženo tuženici da prvotužitelju M. L. naknadi štetu isplatom 15.250,00 kn sa zateznim kamatama (t. I. izreke),
- odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva prvotužitelja M. L. za naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kn (t. II. izreke),
- naloženo tuženici da drugotužiteljici V. L. naknadi štetu isplatom 15.000,00 kn sa zateznim kamatama (t. III. izreke),
- odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva drugotužiteljice V. L. za naknadu štete u iznosu od 4.000,00 kn (t. IV. izreke) i
- naloženo tuženici da tužiteljima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 22.855,00 kn (t. V. izreke).
2. Pobijanom drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, a žalba tuženice je prihvaćena te je presuda suda prvoga stupnja:
- potvrđena u dijelu u kojem su tužbeni zahtjevi odbijeni (u t. II. i IV. izreke),
- preinačena u dijelu u kojem su tužbeni zahtjevi prihvaćeni (u t. I. i III. i V.). izreke tako da su tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani i
- i naloženo je tužiteljima da tuženici nadoknade parnične troškove u iznosu od 8. 500,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) i predložili su ovome revizijskom sudu da je preinači.
4. Tuženica na reviziju nije odgovorila.
5. S obzirom na zaključke iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je ona donesena na temelju odredbu čl. 373.a st. 1. ZPP, a ne čl. 373. t. 3. toga Zakona na koju se drugostupanjski sud poziva. Stoga ju je moguće pobijati revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (na temelju njegove t. 3.) te je predmetna revizija kao takva i razmotrena, odnosno, u njoj su postavljena materijalnopravna pitanja, u povezanosti s ostalim njenim sadržajem, razmotreni kao revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u cijelosti, jer je tužitelji revizijom u tom opsegu i pobijaju, i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora zahtjevi su oboje tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te još i zahtjev prvotužitelja M. L. za naknadu imovinske štete, od tuženice, utemeljeni na tvrdnji da su štetu pretrpjeli uslijed nezakonita i nepravilna rada suca u ovršnom postupku koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodio pod poslovnim brojem Ovr-3146/2011.
8. Prvostupanjski je sud, nakon što je utvrdio:
- da je 28. studenoga 2012. na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3146/2011 od 22. rujna 2011. u stan u Rijeci u vlasništvu sina tužitelja u kojem su živjeli tužitelji došao sudski ovršitelj radi iseljena osoba iz stana,
- da se radilo o tome da je provođenje ovršne radnje iseljenja i predaje u posjed ovrhovoditelju greškom određeno na stanu u vlasništvu osobe koja nema veze s ovrhovoditeljem i koji uopće nije trebao biti predmet ovršnog postupka,
- da sudski ovršitelj nije odmah uvažio tvrdnje tužitelja kako se radi o greški već je nastavljeno s ovrhom kojoj su prisustvovali i policajci te su cijeli događaj promatrali susjedi tužitelja, a nakon što su ovršne radnje ipak prekinute određen je novi datum za iseljenje,
- da su tužitelji uslijed ove greške pretrpjeli strah i povredu časti i ugleda te im je ostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti, kako to proizlazi iz medicinskog vještačenja, a prvotužitelj M. L. da je pretrpio i imovinsku štetu,
zaključio kako se radi o nepravilnom radu ovršnoga suca te je djelomično prihvatio tužbene zahtjeve oboje tužitelja pozivom na odredbu čl. 106. zakona o sudovima (Narodne novine br. 150/05, 16/07, 114/08, 153/09, 116/10, 27/11 i 130/11).
9. Drugostupanjski sud je, utvrdivši činjenicu da je „pogrešna oznaka i adresa nekretnine koja je bila predmet ovrhe ispravljena Zaključkom od 17. prosinca 2012., a ovršni postupak pod brojem Ovr-3146/11 dovršen je donošenjem rješenja o obustavi ovrhe od 9. lipnja 2014.“ zaključio da „u postupanju suca u spomenutom ovršnom postupku nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada“ te je odlučio kako je to opisano u t. 2. obrazloženja ovoga rješenja.
10. Iz ovakvog se šturog obrazloženja drugostupanjske presude zaključuje kako drugostupanjski sud i sam smatra da je greška glede predmeta ovrhe u ovršnom postupku počinjena, a proizlazi i da drugostupanjski sud ne dovodi u pitanje da je ta greška ostavila posljedice – štetu čije postojanje je utvrdio sud prvoga stupnja. Proizlazi, međutim, da drugostupanjski sud odlučnim kod ocjene neosnovanosti predmetnih tužbenih zahtjeva uzima to što je „pogrešna oznaka i adresa nekretnine koja je bila predmet ovrhe ispravljena“ te do dovršetka ovrhe (iseljenja tužitelja iz stana) nije došlo jer je ovrha obustavljena.
11. Ovakvo je shvaćanje pogrešno. Naime, prema utvrđenju prvostupanjskoga suda tužiteljima je neosnovanim pokušajem njihova iseljenja iz stana zbog greške ovršnoga suda prouzročena šteta. Predmet ovoga postupka upravo su zahtjevi tužitelja da im se naknadi ta već pretrpljena šteta. Drugostupanjski sud pritom ne tvrdi da je ta, već počinjena šteta, obustavom ovrhe i otklonjena. Naknadna obustava ovrhe koja nije ni trebala biti provedena mogla je za posljedicu imati samo to da se ne čini daljnja šteta. Stoga se neosnovanim ukazuje zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete samo zbog činjenice što ovrha nije do kraja provedena.
12. Zato je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
13. Zbog opisanog pogrešnog stava drugostupanjski sud nije cijenio ostale navode žabi stranaka te je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.
14. U ponovnom će postupku drugostupanjski sud ponovno odlučiti o žalbama stranaka imajući u vidu da je odlučno utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke za zaključak o odgovornosti tuženice za štetu uslijed nepravilnog rada suda.
15. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).
Zagreb, 1. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
