REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3661/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz S. M., OIB …, zastupanom po punomoćniku S. K., odvjetniku u V. protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB …, zastupan po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž- 1780/2019-2 od 7. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-73/2019-6 od 15. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Postupak prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3661/2020-2 od 2. prosinca 2020. nastavlja se.

II. Dopušta se tužitelju revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž -1780/2019-2 od 7. srpnja 2020., u stavku 1. alineja 2. i 3. te stavka 2. izreke, radi pravnog pitanja:

Je li sud ovlašten, pozivom na Dodatak Ugovoru o kreditu (konverziji), u kojem se uopće ne navodi da bi tužitelj bio obeštećen s naslova ništetne odredbe o načinu promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, odbiti tužbeni zahtjev usmjeren upravo na obeštećenje po toj osnovi?

III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovaj je sud, rješenjem od 2. prosinca 2020., odredio prekid postupaka u ovoj pravnoj stvari do završetka postupka pred Sudom Europske unije pod brojem C- 474/2020 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

2. S obzirom da je postupak u predmetu Suda Europske unije pod brojem C- 474/2020 završen, to je na temelju odredbe čl. 215. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. izreke te je riješeno o podnesenim prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka.

3.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-1780/2019-2 od 7. srpnja 2020., u dijelu kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-73/2019-6 od 15. listopada 2019. i zahtjev tužitelja za isplatu odbijen, te protiv odluke o troškovima postupka, a zbog pravnih pitanja koja drži važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

- „Obvezuje li pravomoćna presuda donijeta u kolektivnom sporu P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, glede traženja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, I. i II. stupanjski sud u ovom sporu radi zaštite pojedinačnih prava i pravnih interesa tužitelja kao potrošača?

- Je li II stupanjski sud ovlašten, nakon što su odrednice Ugovora o kreditu koje normiraju primjenu promjenjive kamatne stope, a koje su u izričitoj protivnosti s čl. 103. i dr. Zakona o obveznim odnosima/91. odnosno sada čl. 322. ZOO/05 i kao takve protivne prisilnim propisima i moralu društva oglašene ništetnim, odbiti kondemnatorni restitucijski zahtjev istaknut od tužitelja R. S., imajući u vidu odrednice Zakona o obveznim odnosima po kojima ništetnost ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ugovornoj strani – isplatiti, ono što je po ništetnoj odrednici primila?

- Je li sud koji je po službenoj dužnosti dužan paziti na ništetnost, ovlašten odbiti ne samo po zahtjevu stranke nego i po službenoj dužnosti promijeniti kogentne odrednice Zakona o obveznim odnosima glede primjene restitucijskog zahtjeva za povrat primljenog po ništetnoj odrednici?

- Je li Sud ovlašten, iako u dodatku Ugovora o kreditu (konverziji) uopće se ne navodi da bi tužitelj event. bio obeštećen s naslova nezakonito i ništetno primijenjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja restitucijsko kondemnatornog karaktera usmjerenog na obeštećenje po navedenom osnovu?“

3.2. Kao razlog navedenih pitanja tužitelj se poziva na odluku revizijskog suda u kolektivnom sporu zaštite potrošača te odluke nižestupanjskih sudova koje su joj prethodile u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, kao i na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-2221/18, Rev- 3142/18, Rev-18/18 i Rev-2868/18, smatrajući da se pobijana presude temelji na različitom pravnom shvaćanju od onih na kojima su utemeljene navedene revizijske odluke.

4.1. Tuženica je također podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž -1780/2019-2 od 7. srpnja 2020., u dijelu kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-73/2019-6 od 15. listopada 2019. i zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti prihvaćen, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to:

- „Je li sud vezan za utvrđenje iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

- Je li sud u postupku pokrenutom temeljem čl. 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drugačijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

- Je li drugostupanjski sud bio ovlašten usvojiti deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu, u slučaju kada je odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu, a koji proizlazi iz deklaratornog tužbenog zahtjeva?

- Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drugačije pravno kvalificirati spor?

- Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošač prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?“

4.2. Kao razlog važnosti pojedinih pitanja tuženica opširno ukazuje na razloge iz kojih smatra da je u vezi istih pitanja u konkretnom slučaju, kao i u drugim istovrsnim predmetima, materijalno pravo prilikom prihvaćanja zahtjeva na utvrđenje pogrešno primijenjeno, ujedno ukazujući i na praksu Suda Europske unije, praksu revizijskog suda te ističući da praksa drugostupanjskih sudova o pojedinim pitanjima nije jedinstvena.

5. Tužitelj na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorio.

6. Tuženica u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije predlaže isti odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženici.

U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije

7. Postupajući po odredbi 387. st. 1. i 6. ZPP ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na četvrto postavljeno pitanje, a koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, kojim se problematiziraju pravni učinci zaključenih Dodataka Ugovorima o kreditu na temelju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15) ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a revizijski sud o tom pitanju još nije zauzeo shvaćanje. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

8. Međutim, za preostala postavljena pitanja (1. – 3.) valja reći da, budući da su osporena pravna shvaćanja iz pobijane presude utemeljena na sadržaju Aneksa (dodatka) ugovoru o kreditu koji je sklopljen na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15, a odredbe kojeg zakona, u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, predstavljaju lex specialis, (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.), od odgovora na ovako postavljena pitanje ne ovisi ishod spora pa se ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i u odnosu na njih nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.

U odnosu na tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije

9.1. Što se tiče pitanja postavljenih u prijedlogu tuženice, valja reći slijedeće. Prvo, drugo i četvrto postavljeno pitanje su pitanja na koje je ovaj sud već zauzeo ustaljeno pravno shvaćanje, a razlozi koje u prijedlogu iznosi tuženica nisu takvog sadržaja zbog kojeg bi trebalo preispitati dosadašnju ustaljenu sudsku praksu u pogledu označenih pitanja (odluke ovog suda Revt 249/2014 od 9. travnja 2015 te Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., i sl. )

9.2. Što se pak tiče trećeg postavljenog pitanja, u prijedlogu tuženica ne iznosi razloge zbog kojih bi označeno pitanje bilo važno, ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira okolnosti samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.

9.3. Naposljetku, na peto postavljeno pitanje odgovor daje odredba čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. S obzirom da je zahtjev na isplatu u konkretnom slučaju odbijen to ovo pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 1. ZPP.

9.4. Stoga u vezi svih pitanja istaknutih u prijedlogu tuženice nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

10. Kako odgovor na prijedlog tužitelja nije bila radnja potrebna za vođenje spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.