REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1697/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. H. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-426/2021-2 od 8. prosinca 2021., kojim je preinačeno rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-93/2020 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude u kojem je naveo da je u njemu naznačio pitanja koja su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovom revizijskome sudu da ga odbaci.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu postavio nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Tužitelj s četiri postavljena pitanja problematizira odluku o naknadi parničnih troškova u ovoj parnici, osporavajući pravilnost materijalnoga prava, konkretno, prigovarajući da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir to što je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu osnove tužbenoga zahtjeva te da je pogrešno smanjenje tužbenoga zahtjeva protumačio djelomičnim povlačenjem tužbe i potom primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP.

6. Međutim, drugostupanjski je sud, prema obrazloženju presude, upravo primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, koja mu nalaže u obzir uzeti i tužiteljev uspjeh u pogledu dokazivanja osnove tužbenoga zahtjeva. Je li pak drugostupanjski sud u konkretnom slučaju potpuno razumljivo obrazložio matematičku ispravnost obračuna troškova primjenom čl. 154. st. 2. ZPP ostaje u sferi eventualnoga postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, no niti je takvo postupanje posljedica nekog izraženog pravnog shvaćanja drugostupanjskoga suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog ili nekog drugostupanjskog suda, niti postojanje takve povrede premašuje doseg konkretnoga slučaja. Stoga postavljena pitanja nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Shvaćanje drugostupanjskoga suda da je smanjenje tužbenoga zahtjeva djelomično povlačenje tužbe u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021., koje glasi: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“. Zato s tim pitanjem u vezi nema potrebe za ujednačavanje sudske prakse.

8. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.