REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 305/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika B. T., S., S. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika – protutužitelja: 1. E. d.o.o., Z., OIB ..., i 2. K. n. d.o.o., Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na posao i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-299/2020-2 od 22. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4643/18-101 od 27. lipnja 2019. te potvrđena dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4643/18-114 od 18. prosinca 2019., u sjednici održanoj 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 299/2020-2 od 22. listopada 2020. u dijelu pod. t. I., II., III. i IV.b. izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-299/2020-2 od 22. listopada 2020. u t. IV.a njene izreke i predmet u tome dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

I. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4643/18-101 od 27. lipnja 2019.:

- utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 27. siječnja 2011. pri čemu se, kako to proizlazi iz obrazloženja te presude, misli na ugovor o radu sklopljen između tužitelja – protutuženika B. T. (dalje: tužitelj) kao radnika i prednika tuženika – protutužitelja (dalje: tuženici) kao poslodavca 21. prosinca 2009. (t. I. izreke);

- utvrđen je sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i pravnog prednika tuženika s danom 27. siječnja 2011. (t. II. izreke);

- odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud obveže tuženike solidarno da ga vrate na rad u skladu s Ugovorom o radu broj 318-E5600-02 od 21. prosinca 2009., na radno mjesto rukovatelja CCV i/ linijom II KV-1,2,3,4,5 (EB200/09) u pogonu E. i da mu solidarno plate 135.043,63 kn sa zateznim kamatama (t. III. izreke);

- naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama (t. IV. izreke) i

– naloženo je tužitelju da tuženicima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 40.790,62 kn (t. V. izreke).

2. Dopunskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4643/18-114 od 18. prosinca 2019. odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženici solidarno na ime naknade štete plate 64.000,00 kn.

3. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Uvažava se žalba oba tuženika - protutužitelja te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-4643/18-101 od 27. lipnja 2019. preinačuje u dijelu pod točkom I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika u dijelu u kojem je zahtijevao da se utvrdi kako nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 27. siječnja 2011. Posljedično tome preinačuje se označena presuda u dijelu pod točkom II. izreke na način da se kao neosnovan odbija protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja za utvrđenjem sudskog raskida ugovor o radu između tužitelja - protutuženika i pravnog prednika obaju tuženika – protutužitelja.

II. Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-4643/18-101 od 27. lipnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke presude.

III. Odbija se žalba tužitelja – protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-4643/18- 114 od 18. prosinca 2019.

IV. a) Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – protutuženika na odluku o parničnom trošku pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-4643/18-101 od 27. lipnja 2019. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom V izreke. b) Preinačava se odluka o parničnom trošku iz točke IV izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-4643/18-101 od 27. lipnja 2019., na način da se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadom parničnog troška od 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 22. ožujka 2018. do isplate.

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu tako da sve njegove zahtjeve prihvati ili da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrat sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

6. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga čl. propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

7. Revizija nije osnovana.

8. Predmet spora su:

- tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je pravni prednik tuženika dao tužitelju odlukom od 27. siječnja 2011. (o čemu je odlučeno t. I. izreke prvostupanjske presude);

- tužiteljevi zahtjevi da ga tuženici vrate na posao i da mu na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od 27. siječnja 2011. do 31. srpnja 2017. plate bruto iznos od 135.043,63 kn sa zateznim kamatama (o čemu je odlučeno t. III. izreke prvostupanjske presude);

- zahtjev tuženika za sudski raskid predmetnog ugovora o radu (o čemu je odlučeno t. II. izreke prvostupanjske presude) i

- tužiteljev zahtjev da mu tuženici za slučaj sudskog raskida ugovora o radu plate na ime naknade štete 64.000,00 kn (o čemu je prvostupanjski sud odlučio dopunskom presudom).

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP obrazloživši kako tuženici nisu dokazali odlučnu činjenicu da je tužitelj pokušao otuđiti baš bakrenu žicu, a time ni postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR). No, prvostupanjski sud je utvrdio i kako u konkretnom slučaju postoji sumnja da je tužitelj pokušao otuđiti imovinu u vlasništvu poslodavca, zbog čega je uvažio da radni odnos između stranaka nije više moguć zbog gubitka povjerenja poslodavca u radnika te je primjenom odredbe čl. 117. st. 2. ZR prihvatio zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu, a zbog toga je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za vraćanje na rad i isplatu plaća, a odbio je i tužiteljev zahtjev za naknadu štete.

10. Drugostupanjski je sud presudu suda prvoga stupnja djelomično preinačio i djelomično potvrdio primjenom odredbe čl. 373.a st. 2. ZPP.

11. Tužitelj je u reviziji tek paušalno naveo da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP, ne precizirajući konkretno koja bi od svih mogućih povreda odredaba postupka nabrojanih u navedenim zakonskim člancima bila ostvarena i kakvim postupanjem. Iz sadržaja revizije pak proizlazi da tužitelj neprihvatljivim drži obrazloženje drugostupanjske presude u dijelu u kojem je taj sud iznio ocjenu dokaza koji su u postupku izvedeni što upućuje na to da tu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te da prigovara pravilnosti primjene odredbe čl. 373.a st. 2. ZPP.

12. Međutim, drugostupanjski je sud zaključke o tome koje činjenice treba uzeti za dokazane s obzirom na pojedine izvedene dokaze i rezultat cjelokupnog postupka obrazložio jasno i neproturječno.

13. Pritom je pošao od toga kako je već i sud prvoga stupnja utvrdio da između stranaka nisu sporne činjenice:

- da je 21. prosinca 2009. između tužitelja kao radnika i pravnog prednika tuženika, E. k. d.o.o., kao poslodavca, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta “Rukovatelj CCV linijom II – KV- 1,2,3.4.5;

- da je prednik tuženika 27. siječnja 2011. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju u kojoj je kao razlog otkaza navedeno da je tužitelj 23. siječnja 2011. prilikom odlaska s posla pokušao otuđiti 21,3 kg bakrene žice koju je omotao oko pojasa, a što je utvrđeno nakon provjere detektorom metala od strane zaštitara;

- da je prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu prednik tuženika kao poslodavac proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, koje nije imalo primjedbi na namjeravani izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju;

- da je prednik tuženika kao poslodavac prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu omogućio tužitelju iznošenje obrane,

- da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu podnio predniku tuženika zahtjev za zaštitu prava kojem prednik tuženika nije udovoljio.

14. Osim toga, drugostupanjski sud je obrazložio kako je i prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je zaštitar D. G. 25. siječnja 2011. sačinio „Izviješće o događaju“ u kojem je naveo: „Prilikom pregleda gosp. T. oglasio se detektor metala a uz to gosp. T. je imao vidljivu izbočinu u predjelu trbuha. Zahtijevao sam od gosp. T. da pokaže što nosi ispod majice što je on odbijo i rekao da ne nosi ništa. Međutim, kada je maknuo ruku koju je do tada držao u jakni majica na njemu se malo podigla i uočio sam veliki zeleni paket (jakna je bila raskopčana) zavezan na predjelu njegovog trbuha. Na moj ponovni upit šta je to gosp. T. je izjavio: „Nosim otpadni bakar, mogao bi biti čovjek i progledati mi malo kroz prste“. Odgovorio sam mu da ne može i rekao sam mu da ostane na porti….“.

15. Na temelju navedenog drugostupanjski sud zaključuje da je pogrešno pozivanje suda prvoga stupnja na odredbu čl. 221.a ZPP odnosno da taj sud pogrešno smatra kako tuženici nisu dokazali da je 23. siječnja 2011. tužitelj pokušao otuđiti bakrenu žicu onako kako je to navedeno u Izviješću koje je sastavio zaštitar D. G., pri čemu taj sud bitnim smatra to što iz iskaza svjedoka D. G. i ostalih svjedoka ne proizlazi da bi oni ispod tužiteljeve odjeće vidjeli baš bakrenu žicu. Nije, inače, sporno da se tužitelj ipak samovoljno udaljio s porte tako da ga zaštitar nije uspio pogledati odnosno utvrditi što tužitelj nosi.

16. Razumna je ocjena drugostupanjskoga suda da se, već s obzirom na sadržaj Izvješća zaštitara D. G., za koje ni sam prvostupanjski sud inače ne smatra da nije istinito, a ne nalazi ni jedan razlog zašto bi zaštitar sastavio predmetno izvješće i u njemu naveo tvrdnje o činjenicama ako se one doista nisu dogodile, može zaključiti da to što nitko nije vidio baš bakrenu žicu kod tužitelja, nikako ne dovodi u pitanje istinitost sadržaja izvješća zaštitara. Pritom pravilno drugostupanjski sud u obzir uzima i to da i sam prvostupanjski sud zapravo polazi od činjenice da je tužitelj pokušao otuđiti stvari u vlasništvu svoga poslodavca, što proizlazi iz dijela obrazloženja prvostupanjske presude (u kontekstu iznošenja razloga za prihvaćanje zahtjeva tuženika za sudski raskid ugovora o radu) koji glasi: „Na sumnju u pokušaj otuđenja sredstava poslodavca ukazuje činjenica da je tužitelj nosio stvari sakrivene ispod odjeće, što ne bi bio slučaj da se radilo o stvarima koje je tužitelj smio iznijeti iz kruga tuženika.“ Dakle, drugostupanjski sud je svoje viđenje odlučnog činjeničnog stanja opravdao uvjerljivim, na životnoj logici utemeljenim razlozima, odnosno, uz činjenično stanje utvrđeno na izvedenim dokazima, u konkretnom slučaju postoji dostatno indicija za zaključiti izvan svake sumnje kako je tužitelj počinio ono što mu poslodavac stavlja na teret odlukom o otkazu.

17. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

18. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužitelj obrazlaže s obzirom na činjenično stanje kako ga on vidi, a ne ono koje je valjalo utvrditi i koje je utvrđeno. Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskoga suda prema kojem pokušaj radnika da otuđi bakrenu žicu (pri čemu u ovom postupku nije sporno da radnik nema pravo otuđiti takvu stvar od poslodavca i da se radi o vrijednoj stvari) predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja za posljedicu ima gubitak povjerenja poslodavca u radnika te nemogućnost nastavka radnog odnosa stranaka. Nadalje, kako je prethodno utvrđenje da je otkaz ugovora o radu nedopušten pretpostavka za odlučivanje o sudskom raskidu ugovora o radu i pravima koja iz toga proizlaze za radnika i poslodavca u smislu odredaba čl. 117. ZR, a u konkretnom je slučaju utvrđeno da tužiteljev zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu nije osnovan, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno prava kada je preinačio i odluku prvostupanjskog suda o sudskom raskidu ugovora o radu tako da je protu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

19. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

20. Kako u odnosu na dio drugostupanjske presude opisan u izreci ove revizijske odluke ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

21. Pravomoćnu odluku o troškovima parničnoga postupka iz t. IV.a izreke drugostupanjske presude dopušteno je u smislu odredbe čl. 400. ZPP pobijati revizijom. Tužitelj se već u žalbi pozivao na pogrešnu primjenu materijalnoga prava glede odluke o trošku tvrdeći kako su tuženicima neosnovano primjenom Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troška za zastupanje po odvjetniku priznati troškovi uz uvećanje za 10%, zbog zastupanja dva tuženika u jednom postupku, ukazujući na to, što proizlazi i iz spisa, da dva tuženika nisu sudjelovala u postupku od početka, odnosno da je punomoćnik u jednom dijelu postupka zastupao samo jednoga tuženika. Na taj žalbeni navod drugostupanjski se sud uopće nije očitovao već je samo paušalno ustvrdio kako je odluka o naknadi parničnih troškova iz t. V. izreke prvostupanjske presude pravilna i zakonita. Stoga je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke te je odlučeno kao u t. I. izreke rješenja (čl. 394. st. 2. ZPP). U nastavku postupka drugostupanjski će sud navedeni žalbeni razlog ocijeniti u novoj odluci te odlučiti o tom dijelu tužiteljeve žalbe.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke rješenja).

Zagreb, 1. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.